OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod, mir i blagostanje. Nastao je u 14.veku, a prema narodnom predanju ovaj manastir je zadužbina Miloša Obilića. Ova svetinja je dobila ime po jednom događaju. Naime, prema predanju prilikom odlaska u lov, Miloš Obilić je nehotice ranio isposnika Zosima Sinajita koji je prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje pustinjak mu je samo rekao: Tu mani, odnosno Nema leka - pusti da tu umrem. Obilić je da bi se iskupio manastir nazvao Tumane.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod i blagostanje.
Manastir Tumane pohode desetine hilajda vernika iz celog regiona, jer su mnogi moleći se i klanjajući se Svetom Zosimu i Jakovu uspeli da se izleče, začnu porod i žive u miru i blagostanju. Svaki dan je praznik u ovoj svetinji i na liturgije dolaze vernici i dovode svoje najmilije. Svedočenja ljudi koji su uz molitvu uspeli da se iscele od najtežih bolesti, mnoge žene da zatrudne, deca da progledaju i progovore je mnogo. Takvim svdeočanstvima nema kraja.
U manastiru je samo sahranjen dvostruki doktor nauka Radoje Arsović, potonji monah i svetac Jakov Arsović (1893-1946), čije su mošti otkrivene kao netruležne. Do smrti je bio sabrat manastira Žiče, koji su bombardovali saveznici pred kraj rata.
Manastir Tumane je srpski pravoslavni manastir iz 14. veka, koji pripada braničevskoj eparhiji. Nalazi se na devet kilometara udaljenosti od Golupca, u podnožju golubačkih planina, okružen šumom, na levoj obali Tumanske reke. Prema narodnom predanju, tumanski manastir je zadužbina Miloša Obilića.
Zahvaljujući verskom turizmu i čudima kojima su mnogi posetioci svedočili postao je najposećeniji manastir na prostoru Srbije s početka 21. veka.

Sveti Tadej Vitovnički je bio duhovnik manastira jedno vreme. Dugo godina nastojateljica manastira je bila shi-igumanija Serafima Miloradović.
Na dalji razvoj manastirskog bratstva uticao je dolazak mladog bratstva 2014. godine, tako da je manastir koji je ranije bio ženski, postao muški, što je uticalo na nekoliko stvari, zbog kojih je ovaj manastir postao jedna od omiljenih destinacija poklonika. Od 2016. godine bratstvo manastira je radilo kako na uređenju manastira i njegove okoline tako i na promociji manastira, da bi 28. maja 2017. godine u manastiru Tumane bio organizovan jedan od najvećih sabora Srpske pravoslavne crkve. Gotovo da nije bilo organizatora pokloničkih putovanja iz Srbije koji tog dana nije doveo grupu u ovaj manastir.
Manastiru je ove godine dodeljen Sretenjskog ordena trećeg stepena.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Pravoslavni vernici danas slave Svetu mučenicu Tatijanu po starom kalendaru i Svetog Grigorija Bogoslova po novom. Katolici obeležavaju praznik Obraćenja Svetog apostola Pavla, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.