Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod, mir i blagostanje. Nastao je u 14.veku, a prema narodnom predanju ovaj manastir je zadužbina Miloša Obilića. Ova svetinja je dobila ime po jednom događaju. Naime, prema predanju prilikom odlaska u lov, Miloš Obilić je nehotice ranio isposnika Zosima Sinajita koji je prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje pustinjak mu je samo rekao: Tu mani, odnosno Nema leka - pusti da tu umrem. Obilić je da bi se iskupio manastir nazvao Tumane.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod i blagostanje.
Manastir Tumane pohode desetine hilajda vernika iz celog regiona, jer su mnogi moleći se i klanjajući se Svetom Zosimu i Jakovu uspeli da se izleče, začnu porod i žive u miru i blagostanju. Svaki dan je praznik u ovoj svetinji i na liturgije dolaze vernici i dovode svoje najmilije. Svedočenja ljudi koji su uz molitvu uspeli da se iscele od najtežih bolesti, mnoge žene da zatrudne, deca da progledaju i progovore je mnogo. Takvim svdeočanstvima nema kraja.
Manastir Tumane je srpski pravoslavni manastir iz 14. veka, koji pripada braničevskoj eparhiji. Nalazi se na devet kilometara udaljenosti od Golupca, u podnožju golubačkih planina, okružen šumom, na levoj obali Tumanske reke. Prema narodnom predanju, tumanski manastir je zadužbina Miloša Obilića.
Zahvaljujući verskom turizmu i čudima kojima su mnogi posetioci svedočili postao je najposećeniji manastir na prostoru Srbije s početka 21. veka.
Foto Nebojša Mandić, Dimitrije Plecevic,Dragan Kadic, Nemanja Pancic, Nikola Mutic
U Tumane dolaze desetine hiljada vernika
U manastiru je samo sahranjen dvostruki doktor nauka Radoje Arsović, potonji monah i svetac Jakov Arsović (1893-1946), čije su mošti otkrivene kao netruležne. Do smrti je bio sabrat manastira Žiče, koji su bombardovali saveznici pred kraj rata.
Sveti Tadej Vitovnički je bio duhovnik manastira jedno vreme. Dugo godina nastojateljica manastira je bila shi-igumanija Serafima Miloradović.
Na dalji razvoj manastirskog bratstva uticao je dolazak mladog bratstva 2014. godine, tako da je manastir koji je ranije bio ženski, postao muški, što je uticalo na nekoliko stvari, zbog kojih je ovaj manastir postao jedna od omiljenih destinacija poklonika. Od 2016. godine bratstvo manastira je radilo kako na uređenju manastira i njegove okoline tako i na promociji manastira, da bi 28. maja 2017. godine u manastiru Tumane bio organizovan jedan od najvećih sabora Srpske pravoslavne crkve. Gotovo da nije bilo organizatora pokloničkih putovanja iz Srbije koji tog dana nije doveo grupu u ovaj manastir.
Manastiru je ove godine dodeljen Sretenjskog ordena trećeg stepena.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
Rimokatolička crkva beleži porast vernika u Africi i Aziji, ali istovremeno suočava se sa smanjenjem broja sveštenika i monaha, što predstavlja veliki izazov za budućnost.
Predsednik Patrijaršijske komisije Ruske pravoslavne crkve za pitanja porodice, zaštite materinstva i dece ističe da krst nije samo ukras – on je znak pobede Hrista nad smrću, predanja Bogu i put ka duhovnom oslobađanju.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.