SUTRA JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO! Slavimo Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao OGNJENA MARIJA!
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod, mir i blagostanje. Nastao je u 14.veku, a prema narodnom predanju ovaj manastir je zadužbina Miloša Obilića. Ova svetinja je dobila ime po jednom događaju. Naime, prema predanju prilikom odlaska u lov, Miloš Obilić je nehotice ranio isposnika Zosima Sinajita koji je prebivao u obližnjoj pećini. Kada ga je poneo vidaru na lečenje pustinjak mu je samo rekao: Tu mani, odnosno Nema leka - pusti da tu umrem. Obilić je da bi se iskupio manastir nazvao Tumane.
Manastir Tumane je utočište za mnoge koji traže isceljenje, porod i blagostanje.
Manastir Tumane pohode desetine hilajda vernika iz celog regiona, jer su mnogi moleći se i klanjajući se Svetom Zosimu i Jakovu uspeli da se izleče, začnu porod i žive u miru i blagostanju. Svaki dan je praznik u ovoj svetinji i na liturgije dolaze vernici i dovode svoje najmilije. Svedočenja ljudi koji su uz molitvu uspeli da se iscele od najtežih bolesti, mnoge žene da zatrudne, deca da progledaju i progovore je mnogo. Takvim svdeočanstvima nema kraja.
U manastiru je samo sahranjen dvostruki doktor nauka Radoje Arsović, potonji monah i svetac Jakov Arsović (1893-1946), čije su mošti otkrivene kao netruležne. Do smrti je bio sabrat manastira Žiče, koji su bombardovali saveznici pred kraj rata.
Manastir Tumane je srpski pravoslavni manastir iz 14. veka, koji pripada braničevskoj eparhiji. Nalazi se na devet kilometara udaljenosti od Golupca, u podnožju golubačkih planina, okružen šumom, na levoj obali Tumanske reke. Prema narodnom predanju, tumanski manastir je zadužbina Miloša Obilića.
Zahvaljujući verskom turizmu i čudima kojima su mnogi posetioci svedočili postao je najposećeniji manastir na prostoru Srbije s početka 21. veka.

Sveti Tadej Vitovnički je bio duhovnik manastira jedno vreme. Dugo godina nastojateljica manastira je bila shi-igumanija Serafima Miloradović.
Na dalji razvoj manastirskog bratstva uticao je dolazak mladog bratstva 2014. godine, tako da je manastir koji je ranije bio ženski, postao muški, što je uticalo na nekoliko stvari, zbog kojih je ovaj manastir postao jedna od omiljenih destinacija poklonika. Od 2016. godine bratstvo manastira je radilo kako na uređenju manastira i njegove okoline tako i na promociji manastira, da bi 28. maja 2017. godine u manastiru Tumane bio organizovan jedan od najvećih sabora Srpske pravoslavne crkve. Gotovo da nije bilo organizatora pokloničkih putovanja iz Srbije koji tog dana nije doveo grupu u ovaj manastir.
Manastiru je ove godine dodeljen Sretenjskog ordena trećeg stepena.
Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa sinom Kristijanom u svetinju kod Golupca kako bi posvedočila o danima velike neizvesnosti, molitvama koje su joj davale snagu i veri koja joj je, kako kaže, donela nadu i utehu.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
Nakon decenija ćutanja, na jednom od prvih srpskih stratišta u Istočnoj Bosni prvi put je služen pomen žrtvama, među kojima su bili i sveštenici koji su ostali uz svoj narod do smrti.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.