DUHOVNI VODIČ KROZ PRAVOSLAVNU PRAKSU: Zašto sveštenika zovemo ocem?
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
Nekada su teškoće i gubici s kojima se suočavamo veliki, pa je i naša tuga ogromna. Ipak, svako od nas mora da ide dalje, ma koliki bol da osećamo. U pomoć priskaču psiholozi, ali i sveštenici kako da se nosimo s najtužnijim trenucima. Zajednički savet i jednih i drugih je da tugu treba izdržati. To je i savet patrijarha Pavla.
Voljeni patrijarh Pavle živeo je skromno, baš kako hrišćanska vera propoveda i zahteva, a ostale su zabeležene mnoge priče i primeri njegovog odnosa prema ovozemaljskom. Nikada nije imao automobil, ni mobilni telefon, nije gledao televiziju ni čitao novine.
Ustajao je rano i živeo po svim hrišćanskim pravilima, a nije mu bio problem nijedan fizički posao. Vozio se gradskim prevozom, a ostale su zabeležene mnoge anegdote koje samo potvrđuju da je zaista živeo u skladu sa onim šta je govorio.
Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao da tuga ne traje zauvek i da onaj ko izdrži do kraja, taj će se spasiti:
- Taj put je tesan i uzak i tesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu. Dakle, to su dve mogućnosti ili što kaže Boža Knežević - čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi - rekao je patrijarh Pavle.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.
Kao što žena prolazi kroz bolove rađanja, tako i prava hrišćanska duša mora proći kroz mračne trenutke pre nego što se rodi u punom sjaju vere, poručuje sveti Teofan Zatvornik za sedmu sredu posle Vaskrsa i ističe da dolazak Gospoda pretvara žalost u radost.
Sveti Teofan Zatvornik nam u utorak šeste nedelje posle Vaskrsa postavlja pitanje zašto se iskonski izvor saznanja zanemaruje čak i u hrišćanskim logikama, podsećajući nas na važnost duha istine kao ključnog vodiča u razumevanju svega postojećeg.
Proslavljajući ovaj sveti dan, koji je u crkvenom kalendaru označen “crvenim slovom”, vernici jačaju svoju veru i posvećenost Bogu, osvežavajući svoje duhovne korene i povezanost sa crkvom.
Jedan od najvećih hrišćanskih praznika, poznat u narodu i kao Pedesetnica, Duhovi, Trojica ili Trojčindan, je trodnevno praznovanje u znak sećanja na dan kada je Sveti Duh ispunio apostole snagom da šire Hristovu veru.
Svojim primerom ovaj svetitelj nas podseća na snagu vere i hrabrost u odbrani pravih vrednosti, uprkos svim izazovima i teškoćama koje se mogu pojaviti na našem putu.
Dan posvećen uspomeni na one koji su nas napustili, ali čije prisustvo i dalje živi u našim srcima, prilika je da iskažemo poštovanje prema njima i da se pomolimo za spasenje njihovih duša.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
Ovaj susret u ruskoj prestonici označio je novi korak u osnaživanju veza i međusobnog razumevanja između Ruske i Srpske pravoslavne crkve, ističući zajedničke ciljeve i perspektive buduće saradnje.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.