ON JE DAO "I CESARU CESAREVO I BOGU BOŽJE": Pravoslavni svet danas slavi Svetog velikomučenika Jevstatija
Ovaj svetac je zajedno sa ženom i sinovima zbog ispovedanja hriščanstva završio u usijanom metalnom volu.
Sveti sveštenomučenik Kiprijan i Justina devica bili su surovi mučeni zbog ispovedanja hrišćanstva.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja praznik u čast Svetog Kiprijana i device Justine, ali obeležava i Prepodobnog Andreja.

Kiprijan je bio iz Kartagene, ali se doselio u Antiohiju, gde je živela i Justina sa svojim roditeljima, Edesijem i Kleodonijom. Edesije je bio žrec i ceo dom mu je bio ispunjen idolima. No kada je Justina idući po crkvama spoznala hrišćanstvo, preobratila je i oca i majku. I sve troje su se krtili. Kiprijan je bio volh, gatao je i vračao. Neki mladić Aglaid hteo je pošto-poto da obeščasti Justinu, jer je bio zanesen njenom lepotom, pa kako ga je ona odbila, on potraži pomoć kod Kiprijana.
Kiprijan je navodio zle duhove na Justiinu da bi u njoj raspalili strast za Aglaidom, no ne uspe u tome, jer je Sveta Justina krsnim znamenjem i molitvom oterala od sebe zle duhove. Tada je Kiprijan prepoznao silu krsta pa se i sam krstio. Vremenom je postao prezviter i episkop. Ozlobljeni neznabošci optužiše njega i Justinu, i oboje su bili predati sudu u Damasku. Potom su bili mučeni i posečeni u Nikomidiji krajem III stoleća.

Slovenin po poreklu, kao roba ga je kupio neki bogatašem Teognostom u Carigradu u vreme cara Lava Mudroga. Andrej je bio lep mladić i fizički i u duši. Teognost zavoli Andreju i dao ga je u školu. Andrej se usrdno molio Bogu, i "s ljubavlju crkvene službe pohođaše".
Poslušavši neko nebesno javljenje on se rešio na podvig jurodstva radi Isusa Hrista. Jednom prilikom kad je otišao na bunar po vodu, iscepao je nožem odelo i počeo je pravi lud. Ožalošćen time, gospodar ga je stavio u lance i odveo u crkvu Svete Anastasije Uzorešitelnice, da mu se čitaju molitve.
No kako se Andrej nije popravio, gospodar ga je kao ludog pustio na slobodu. Andrej se po danu pravio ludim, a noću se molio Bogu. Živeo je kao lutalica. Spavao je na polju, išao polunag, u jednoj izdrtoj haljini, jeo je malo hleba kad bi mu dobri ljudi udelili. Ono što je dobijao, on je delio prosjacima, i to kad bi im dao terao bi ih, da mu ne bi blagodarili. Jer svu nagradu očekivao je samo od Boga.
"Zato se i velika blagodat Božja useli u nj, te je mogao prozirati u tajne ljudske, viđati angele i demone, odgoniti demone od ljudi, ispravljati ljude od greha", piše u žitijama.
Imao je predivna viđenja Raja i najviših nebeskih Sila; video je Gospoda Hrista na prestolu slave; video je, sa svojim učenikom Epifanijem, Presvetu Bogorodicu u crkvi Vlaherni kako odeždom pokriva vernike (Pokrov Bogorodičin); čuo je na nebesima reči neiskazane, koje nije smeo ljudima ponoviti. Posle nečuveno teških podviga upokojio se 911. god. i preselio u večnu slavu Gospoda svoga.
Ovaj svetac je zajedno sa ženom i sinovima zbog ispovedanja hriščanstva završio u usijanom metalnom volu.
Na moštima Svetog Kalistrata i njegovih ubijenih saboraca podignuta je crkva.
Kada je počelo gonjenje hrišćana u vreme cara Avrelijana, Hariton je bio izveden na sud. Sudija mu je tražio da se pokloni idolima, ali mu Hariton rekao: "Svi vaši bogovi su besovi, koji su negda zbog gordosti svrgnuti s neba u ad preispodnji“.
Sveti Grigorije rukopoložio je mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje, a Sveti Mihail je na molbu velikog kneza Vladimira poslat od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod.
Praznik Sveta Trojica se u narodu naziva "rođendanom" hrišćanske crkve.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.