OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu.
Posle trideset godina prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram“.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vernici praznuju Prepodobnog Prohora Pčinjskog.
Pustinjak Prohor Pčinjski živeo je početkom 11. veka. Prohor je rođen u prvoj polovini XI veka od pobožnih roditelja, Jovana i Ane, u okolini Ovčeg polja. Po žitiju, Prohor je rano izučio knjižne mudrosti i u svemu bio bolji od svojih vršnjaka.
Još kao mladić otišao je u isposništvo u pešteru Nagoričinsku (istočno od Kumanova), blizu današnjeg manastira Staro Nagoričino. Tu je sreo lovca Diogena. Prohor mu je prorekao da će postati car i rekao mu: "Seti se i mene kad postaneš car". To se i obistinilo – Diogen je postao vizantijski vladar Roman IV Diogen (1067-1071).
Žitije dalje kazuje da je Prohor isposništvo nastavio u planini Kozjak (južno od Vranja), u jednoj maloj pećini. Tu se i upokojio posle 62 godine isposničkog života.
Posle trideset godina prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram“.
Car se uplašio i sa patrijarhom u pratnji je otišao u Žegligovski kraj u Nagoričino da traži starca Prohora.
Pošto ga tu nije našao, pređe u planinu Kozjak. Posle mnogo dana traženja pronađoše pećinu i u njoj mošti prepodobnog Prohora. Na tom mestu car podiže crkvu u slavu Svetoga Luke, a desno od reke Pčinje sagradi hram posvećen prepodobnom Prohoru.
U tome hramu, sa desne strane oltara, položili su mošti Prohora odakle je poteklo sveto miro. Deo moštiju car je odneo u Carigrad, jedan deo dospeo je docnije u Ljubostinju, a ostali deo i danas se nalazi u manastiru prepodobnog Prohora Pčinjskog pod planinom Kozjak. O prepodobnom Prohoru Pčinjskom, čije mošti i danas počivaju u njegovom manastiru i toče miro, sačuvana su mnoga pisana svedočanstva, posebno o njegovim čudotvornim moštima.
Srpska crkva ovoga sveca slavi 1. novembra (odnosno 19. oktobra po starom kalendaru).
Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu.
Kad su jevrejske starešine saznale za Hristovo vaskrsenje, potplaćivali su vojnike da pronose lažnu vest - da Hristos nije vaskrsao nego da su ga ukrali njegovi učenici, ali ovaj svetitelj za to nije želeo ni da čuje.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Preobraženje Gospodnje je posvećeno sećanju na događaj na gori Tavor, kada je Isus Hristos, pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom, prvi put javno pokazao svoju božansku prirodu.
Ovo je jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, a vekovima ga prate brojni običaji i verovanja koji svedoče o promenama u prirodi, dolasku jeseni, novom rodu i odnosu čoveka prema Božjim darovima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evsignija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Jovan Rilski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Jelene Križarice, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vojsci je proveo punih 60 godina, a tokom tog vremena bio je svedok brojnih događaja koji su ostavili dubok trag u njegovom životu.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Peta Božja zapovest jedinstvena je to tome što jedina sadrži i konkretno obećanje.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.