OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu.
Posle trideset godina prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram“.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vernici praznuju Prepodobnog Prohora Pčinjskog.
Pustinjak Prohor Pčinjski živeo je početkom 11. veka. Prohor je rođen u prvoj polovini XI veka od pobožnih roditelja, Jovana i Ane, u okolini Ovčeg polja. Po žitiju, Prohor je rano izučio knjižne mudrosti i u svemu bio bolji od svojih vršnjaka.
Još kao mladić otišao je u isposništvo u pešteru Nagoričinsku (istočno od Kumanova), blizu današnjeg manastira Staro Nagoričino. Tu je sreo lovca Diogena. Prohor mu je prorekao da će postati car i rekao mu: "Seti se i mene kad postaneš car". To se i obistinilo – Diogen je postao vizantijski vladar Roman IV Diogen (1067-1071).
Žitije dalje kazuje da je Prohor isposništvo nastavio u planini Kozjak (južno od Vranja), u jednoj maloj pećini. Tu se i upokojio posle 62 godine isposničkog života.
Posle trideset godina prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram“.
Car se uplašio i sa patrijarhom u pratnji je otišao u Žegligovski kraj u Nagoričino da traži starca Prohora.
Pošto ga tu nije našao, pređe u planinu Kozjak. Posle mnogo dana traženja pronađoše pećinu i u njoj mošti prepodobnog Prohora. Na tom mestu car podiže crkvu u slavu Svetoga Luke, a desno od reke Pčinje sagradi hram posvećen prepodobnom Prohoru.
U tome hramu, sa desne strane oltara, položili su mošti Prohora odakle je poteklo sveto miro. Deo moštiju car je odneo u Carigrad, jedan deo dospeo je docnije u Ljubostinju, a ostali deo i danas se nalazi u manastiru prepodobnog Prohora Pčinjskog pod planinom Kozjak. O prepodobnom Prohoru Pčinjskom, čije mošti i danas počivaju u njegovom manastiru i toče miro, sačuvana su mnoga pisana svedočanstva, posebno o njegovim čudotvornim moštima.
Srpska crkva ovoga sveca slavi 1. novembra (odnosno 19. oktobra po starom kalendaru).
Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu.
Kad su jevrejske starešine saznale za Hristovo vaskrsenje, potplaćivali su vojnike da pronose lažnu vest - da Hristos nije vaskrsao nego da su ga ukrali njegovi učenici, ali ovaj svetitelj za to nije želeo ni da čuje.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Sveti apostol Luka je naslikao tri ikone Bogorodice sa Hristom koje su postale uzor svim kasnijim ikonama majke Božije, pa se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa
Budi deo Religija.rs zajednice.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.