MOLITVA SVETOM APOSTOLU LUKI, KOGA DANAS SLAVIMO, ZA ZDRAVLJE: Svi bolesni bi trebalo od njega da zatraže pomoć
Sveti apostol Luka bio je i lekar, zato bi svo bolesni trebalo da mu se kroz molitvu obrate za pomoć.
Caru Julijanu Odstupniku prorekao je smrt, posle čega ga je ovaj stavio na jezive muke, a posle naredio i da mu odseku glavu.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju svetog velikomučenika Artemija.
Sveti velikomučenik Artemije Antiohijski je hrišćanski svetitelj i mučenik iz 4. veka.
Rođen je oko 300. godine. Bio je prvi vojvoda cara Konstantina. Kada se caru Konstantinu javio pobedni krst, okružen zvezdama, i Artemije je video taj krst, poverovao je u Hrista Gospoda i krstio se. Docnije, u vreme cara Konstancija, on ga je poslao u Jeladu, da prenese mošti Svetog Andreja iz Patrasa i Svetog Luke iz Tive u Carigrad, što je vojvoda Artemije s velikom radošću uradio.
Potom je bio postavljen za avgustalija i carskog namesnika u Misiru, u kome zvanju je bio i za vreme Konstancija, sina cara Konstantina, i za izvesno vreme cara Julijana Odstupnika.
"Kada ovaj bogoodstupni car pođe u rat na Persijance, zaustavi se u Antiohiji, i naredi da i Artemije sa svojom vojskom dođe u Antiohiju. Artemije dođe. U to vreme udari car na muke dva hrišćanska sveštenika, Evgenija i Makarija. Videći to Sveti Artemije uzbuni se svim srcem, izađe pred cara i reče mu: "Zašto, care, tako nečovečno mučiš nevine i Bogu posvećene muževe, i zašto ih prisiljavaš da se otkažu od vere pravoslavne?“ I još proreče Artemije caru: "Tvoja je pogibao blizu“, piše u žitijama.
To je cara ražestilo, Evgenija i Makarija poslao je u izgnanstvo u Arabiju, gde su uskoro i skončali.
Vojvodi Artemiju oduzeo je vojnički čin i naredio da biju i muče. Svog izubijanog i krvavog bacili su ga u tamnicu, gde mu se sam Gospod Isus Hristos javio, iscelio ga i utešio. Potom je car naredio, da ga stave na jedan kamen, a da ga drugim teškim kamenom pritisnu, tako da se telo Svetog Artemija bilo zdrobljeno i spljošteno kao daska.
Glava mu je odsečena 362. godine. Car Julijan je u bici sa Persijancima poginuo i to sramno, kako se naglašava, kao što mu je Artemije i prorekao.
Sveti apostol Luka bio je i lekar, zato bi svo bolesni trebalo da mu se kroz molitvu obrate za pomoć.
U doba kada paganske manifestacije sve češće nalaze put do našeg društva, protojerej-stavrofor Stojan Pavlović poziva roditelje i nastavnike da odbace „noć veštica” i ostanu postojani u očuvanju hrišćanske svetlosti, prateći primer Svetog Petra Cetinjskog u odbrani vere i mira među ljudima.
Ako neko živi daleko, toliko da u svojoj blizini nema ni pravoslavnu crkvu, Zadušnice može obeležiti i u svom domu, a otac Ljuba je objasnio i kako.
Prvo muk, a onda su svi poskakali, kao šta je sa tobom, jesi bolesna, trebaju li ti pare, kakve probleme imaš, je l te ostavio dečko... Najlakše je to primila majka, sa njom sa uvek bila bliska, odmah me je podržala, tata je bio besan kao ris, to je teško podneo, posle se pomirio, dolazio je čak u manastir da nam pomaže, priča Mati Ekaterina Komnenić o tome kako su njeni najbliži prihvatili odluku da se zamonaši.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ovaj kalendar, inače, prihvatile su Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Grčka, Kiparska, Rumunska, Albanska, Bugarska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva Ukrajine.
Sveti Teofan naglašava da "sabirati sa Gospodom" znači truditi se i raditi sa verom u Njega, po Njegovim zapovestima, uz Njegovu blagodati. To znači živeti u skladu sa duhovnim zakonima, i imati Boga kao vodiča u svakodnevnom životu. "Sabirati sa Gospodom“ podrazumeva da naše delanje bude usmereno ka dobru i istini, koja jedino dolazi od Gospoda. Bez Njegove pomoći, sve naše napore, ma koliko bili vredni, mogu biti uzaludni. U svetu postoje dve oblasti: dobra i zla, istine i laži. Samo dobro i istina, koja su darovi od Gospoda, predstavljaju pravu, trajnu i dragocenu imovinu.
Sveti Teofan, kroz ovaj događaj, ukazuje na to da se vrlo često ono što spolja izgleda kao revnost prema zakonu, u stvari skriva duh osuđivanja i ogovaranja. Takav duh je prisutan u ljudima koji, umesto da traže opravdanje za postupke drugih, uvek nastoje da ih vide u negativnom svetlu. Ovaj duh osuđivanja, kako napominje Sveti Teofan, potiče iz nesavršenosti samog srca, jer ljudi skloni osudi često to čine kako bi opravdali svoje vlastite slabosti i greške. On nas upozorava da smo skloni da prebrzo donosimo zaključke o postupcima drugih, bez da uzmemo u obzir širu sliku ili unutrašnje motive tih postupaka.
Ljubopitljivost se, kaže Sveti Teofan, ne zadovoljava samo istinom, već traži nešto više - novu i uzbudljivu ideju, koja često biva samo privid istine. Ove "novine“ postaju zamke koje odvode um od stvarne istine Božije. U današnjem svetu, svetli primer za to može biti opasan trend prekomernog teorijskog preispitivanja u nauci i filozofiji, koji je često udaljen od temeljne i jednostavne istine o postanku sveta, koja je izrečena u Svetom Pismu: "Reče i postade; zapovedi i sazda se.“ On nas poziva da se setimo da je istina Božija prosta i jasna, bez obzira na to koliko sofisticirane i zamršene bile ljudske ideje i teorije.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.