Printscreen/Youtube/RTV Stara PazovaSveća od prošle godine se ne baca već se nosi u crkvu
Slavska sveća, lepo ukrašena, stavlja se u čirak, svećnjak, pali se na dan slave, pred rezanja slavskog kolača, trebalo bi da bude visine od 50-60 cm i napravljena od prirodnog voska.
Slavska sveća je, uz žito, vino i slavski kolač, obavezan deo i simbol krsne slave i trebalo bi znati da se ona nikad ne baca. Lepo ukrašena, stavlja se u čirak (svećnjak), pali se na dan slave, pred rezanja slavskog kolača, trebalo bi da bude visine od 50-60 cm i napravljena od pravog voska.
Pali je domaćin tako što se preksti, pomoli se Bogu i pomene svog sveca, potom je celiva (time se izražava ljubav prema svetome i samom činu krsne slave) i obavezno zapali šibicom. Svetlost sveće simbolizuje to da su hrišćani sledbenici religije svetlosti, nauke Hristove, a prinosi se i kao odgovarajuću žrtvu Bogu.
Shutterstock
Sveća od prošle godine se ne baca već se nosi u crkvu
Svaća bi trebalo da gori tokom celog dana trajanja slave, a kao što ju je upalio, domaćin je i gasi. Domaćin ne bi trebalo da seda sve dok ona gora. Dakle, mora stajati sve vreme slave, taj običaj se naziva, dvorenje slave i o njemu možete saznati više na ovom linku.
To radi na sledeći način: domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i izlije je uz fitilj sveće koja gori. Vino polako ugasi sveću. Ugašena sveća se potom stavlja pred ikonu i pali se u slučajevima zajednički molitvi do naredne slave.
Poželjno je da se deo sveće koji nije izgoreo na slavi do naredne iskoristi. Međutim, ukoliko se to i ne desi, tu sveću nikako ne treba baciti. Nju bi trebalo na dan slave odneti u crkvu i zapaliti je pre liturgije za zdravlje članova porodice.
Ovaj slatkiš donosi topli, rustični šarm pomalo zaboravljenih recepata. Uživajte u savršeno uravnoteženim ukusima čokolade i orašastih plodova – idealnim za posebne prilike i okupljanja!
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Nikifora po starom i Svetog proroka Amosa po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vida, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.