Printscreen/Youtube/RTV Stara PazovaSveća od prošle godine se ne baca već se nosi u crkvu
Slavska sveća, lepo ukrašena, stavlja se u čirak, svećnjak, pali se na dan slave, pred rezanja slavskog kolača, trebalo bi da bude visine od 50-60 cm i napravljena od prirodnog voska.
Slavska sveća je, uz žito, vino i slavski kolač, obavezan deo i simbol krsne slave i trebalo bi znati da se ona nikad ne baca. Lepo ukrašena, stavlja se u čirak (svećnjak), pali se na dan slave, pred rezanja slavskog kolača, trebalo bi da bude visine od 50-60 cm i napravljena od pravog voska.
Pali je domaćin tako što se preksti, pomoli se Bogu i pomene svog sveca, potom je celiva (time se izražava ljubav prema svetome i samom činu krsne slave) i obavezno zapali šibicom. Svetlost sveće simbolizuje to da su hrišćani sledbenici religije svetlosti, nauke Hristove, a prinosi se i kao odgovarajuću žrtvu Bogu.
Shutterstock
Sveća od prošle godine se ne baca već se nosi u crkvu
Svaća bi trebalo da gori tokom celog dana trajanja slave, a kao što ju je upalio, domaćin je i gasi. Domaćin ne bi trebalo da seda sve dok ona gora. Dakle, mora stajati sve vreme slave, taj običaj se naziva, dvorenje slave i o njemu možete saznati više na ovom linku.
To radi na sledeći način: domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i izlije je uz fitilj sveće koja gori. Vino polako ugasi sveću. Ugašena sveća se potom stavlja pred ikonu i pali se u slučajevima zajednički molitvi do naredne slave.
Poželjno je da se deo sveće koji nije izgoreo na slavi do naredne iskoristi. Međutim, ukoliko se to i ne desi, tu sveću nikako ne treba baciti. Nju bi trebalo na dan slave odneti u crkvu i zapaliti je pre liturgije za zdravlje članova porodice.
Ovaj slatkiš donosi topli, rustični šarm pomalo zaboravljenih recepata. Uživajte u savršeno uravnoteženim ukusima čokolade i orašastih plodova – idealnim za posebne prilike i okupljanja!
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.