Ovaj slatkiš donosi topli, rustični šarm pomalo zaboravljenih recepata. Uživajte u savršeno uravnoteženim ukusima čokolade i orašastih plodova – idealnim za posebne prilike i okupljanja!
Sastojci:
Za kore:
6 jaja
150 g šećera
150 g čokolade za kuvanje
150 g putera
100 g brašna
1 kašičica praška za pecivo
1 kašika kakao praha
Za fil:
500 ml mleka
150 g šećera
100 g čokolade za kuvanje
3 kašike brašna
2 kašike kakao praha
200 g putera
1 vanilin šećer
Za glazuru:
100 g čokolade za kuvanje
50 g putera
Za dekoraciju:
100 g orašastih plodova (orasi, bademi, lešnici, indijski orasi…)
Shutterstock
Savršena kombinacija ukusa i domaćih sastojaka ovu starinsku tortu čini posebnom
Priprema:
Razdvojite belanca i žumanca. Belanca umutite sa polovinom šećera dok ne postanu čvrst sneg. Čokoladu i puter otopite na pari dok smesa ne postane glatka i ostavite da se prohladi. Žumanca umutite sa preostalim šećerom dok ne postanu svetla i penasta. Dodajte im prohlađenu čokoladu s puterom, pa nežno promešajte. Umešajte prosejano brašno, prašak za pecivo i kakao. Na kraju lagano dodajte sneg od belanaca.
Smesu za kore sipajte u okrugli kalup (24 cm) obložen papirom za pečenje i pecite na 180°C oko 25-30 minuta, dok čačkalica zabodena u sredinu ne izađe suva. Kada se kora ohladi, presecite je na dva ili tri dela.
U malo mleka razmutite brašno i kakao dok ne postane glatko. Ostatak mleka prokuvajte sa šećerom i vanilin šećerom. Dodajte razmućenu smesu i kuvajte dok se ne zgusne kao puding. Dodajte čokoladu i mešajte dok se ne otopi. Kada se krem ohladi, penasto umutite puter i dodajte ga kremu.
Kore po želji natopite mlekom, premažite filom i slažite jednu na drugu. Premažite tortu spolja preostalim filom. Otopite čokoladu s puterom i prelijte tortu da dobijete sjajnu glazuru. Dekorišite orašastim plodovima kao na fotografiji, ili po želji.
Popularno srpsko jelo, koje je ime dobilo po turskoj reči za zemljani sud za pečenje – đuveč, u južnoj Srbiji obavezno sadrži pirinač i povrće, a može biti pripreman sa spanaćem, pečurkama, domaćom testeninom ili mesom.
Pripremite tradicionalno jelo uz savršen balans mlevenog mesa, aromatične začine i lagano krčkanje, kombinaciju ukusa koja će oduševiti svakoga ko je proba!
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.