OD NJEGOVOG PROROČANSTVA SE STREPI: Danas je Sveti prorok Avdija!
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
U 16. godini on je primio inočki čin na gori Aksentijevoj prema Carigradu od starca Jovana i počeo da živi monaškim životom strogo posteći i pazeći da život provede očišćen od greha.
Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik Svetog prepodobnomučenog Stefana, poznatog i kao ispovednika - svetitelja koji je živeo i stradao u 8. veku
Stefanova majka Ana, prema priči, često je odlazila u crkvu i molila Boga da joj podari sina.
Moleći se tako jednom u crkvi Vlaherni pred ikonom Presvete Bogorodice, uhvati je lak san, u kome joj se Bogorodica javi i reče: "Idi, ženo, s mirom, prema molitvi tvojoj imaš sina u utrobi svojoj".
I zaista Ana je začela i rodila sina, Svetoga Stefana.
U 16. godini on je primio inočki čin na gori Aksentijevoj prema Carigradu od starca Jovana i počeo da živi monaškim životom strogo posteći i pazeći da život provede očišćen od greha.
Kada se starac Jovan upokojio u Gospodu, Stefan je ostao na toj gori strogo podvizavajući se.
Njegova svetost privukla je i druge, pa je uskoro ovaj svetitelj imao mnogo učenika. Tako bi verovatno još dugo živeo u miru da se u hrišćanskoj crkvi nije dogodio žestoki sukob između onih koji podržavaju oslikavanje svetitelja i njihovih žitija na ikonama i onih koji su protiv toga – ikonoborstvo.
Car Konstantin Kopronim počeo je tada da progoni i uništava ikone, a Stefan mu se usprotivio kao uporni zaštitnik poštovanja svetih ikona. Stefan je ubrzo bio prognan na ostrvo Prokonis, potom doveden u Carigrad, okovan i bačen u tamnicu, gde su ga dočekala 342 zatočena monaha zbog ikonopoštovanja.
"U tamnici oni svršavahu sve crkveno pravilo kao u manastiru. Opaki car osudi Stefana na smrt. Svetitelj predvide svoju smrt na 40 dana i oprosti se s bratijom", piše u žitijama.
Nakon toga Stefan je bio osuđen na smrt, izveden i vučen ulicama Carigrada dok mu se masa jeretika podsmevala, tukla ga i kamenovala. Na kraju, neko iz okupljene mase udario je svetitelja po glavi i tako je Sveti Stefan preminuo 767. godine u 53. godini svog zemaljskog života.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Njemu se sekli deo po deo tela i tako je izdahnuo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Meštani kažu da kad god su pokušali da mladice presade na drugo mesto, da su i plod davale i rasle uspravno.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.