OD NJEGOVOG PROROČANSTVA SE STREPI: Danas je Sveti prorok Avdija!
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
U 16. godini on je primio inočki čin na gori Aksentijevoj prema Carigradu od starca Jovana i počeo da živi monaškim životom strogo posteći i pazeći da život provede očišćen od greha.
Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik Svetog prepodobnomučenog Stefana, poznatog i kao ispovednika - svetitelja koji je živeo i stradao u 8. veku
Stefanova majka Ana, prema priči, često je odlazila u crkvu i molila Boga da joj podari sina.
Moleći se tako jednom u crkvi Vlaherni pred ikonom Presvete Bogorodice, uhvati je lak san, u kome joj se Bogorodica javi i reče: "Idi, ženo, s mirom, prema molitvi tvojoj imaš sina u utrobi svojoj".
I zaista Ana je začela i rodila sina, Svetoga Stefana.
U 16. godini on je primio inočki čin na gori Aksentijevoj prema Carigradu od starca Jovana i počeo da živi monaškim životom strogo posteći i pazeći da život provede očišćen od greha.
Kada se starac Jovan upokojio u Gospodu, Stefan je ostao na toj gori strogo podvizavajući se.
Njegova svetost privukla je i druge, pa je uskoro ovaj svetitelj imao mnogo učenika. Tako bi verovatno još dugo živeo u miru da se u hrišćanskoj crkvi nije dogodio žestoki sukob između onih koji podržavaju oslikavanje svetitelja i njihovih žitija na ikonama i onih koji su protiv toga – ikonoborstvo.
Car Konstantin Kopronim počeo je tada da progoni i uništava ikone, a Stefan mu se usprotivio kao uporni zaštitnik poštovanja svetih ikona. Stefan je ubrzo bio prognan na ostrvo Prokonis, potom doveden u Carigrad, okovan i bačen u tamnicu, gde su ga dočekala 342 zatočena monaha zbog ikonopoštovanja.
"U tamnici oni svršavahu sve crkveno pravilo kao u manastiru. Opaki car osudi Stefana na smrt. Svetitelj predvide svoju smrt na 40 dana i oprosti se s bratijom", piše u žitijama.
Nakon toga Stefan je bio osuđen na smrt, izveden i vučen ulicama Carigrada dok mu se masa jeretika podsmevala, tukla ga i kamenovala. Na kraju, neko iz okupljene mase udario je svetitelja po glavi i tako je Sveti Stefan preminuo 767. godine u 53. godini svog zemaljskog života.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Njemu se sekli deo po deo tela i tako je izdahnuo.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
Bog im je dao zapovest koja glasi: "Zabadava ste dobili, zabadava i dajte".
Osim 12 velikih apostola, Bog je izabrao još 70 drugih koji će širiti hrišćanstvo.
Njegovo ime stoji uz temelje više od četrdeset crkava i manastira — od Banjske i Gračanice do Jerusalima, Soluna i Svete gore.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.