KAKO JE TURSKI PAŠA POSTAO PRAVOSLAVNI SVETAC: Potresna priča o čoveku koga je Bog proslavio kao monaha Nikolu
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Kada su njihove mošti premeštane, prisutni su videli da su ostale nepromenjene.
SPC danas obeležava praznik Svetih deset mučenika na Kritu.
Svi su postradali za za Hrista Gospoda u vreme gonjenja Dekijeva 250. godine.
Njihova su imena: Teodul, Saturnin, Evpor, Gelasije, Evnikijan, Zotik, Pompije, Avgatopus, Vasilid i Evarest.
Svi su bili ugledni i česni građani, najbolji među najboljim. Kada su ih izveli na gubilište, svi su bili radosni i preprirali su se ko će od njih prvi biti posečen, jer je svaki želeo prvi da pođe ka Hristu.
Potom su se pomolile: "Prosti, Gospode, slugama Tvojim, i primi izlivenu krv našu za nas, za srodnike naše i prijatelje i za sve otečestvo, da se svi oslobode od tame neznanja i Tebe poznadu, istinitu svetlost, o Care večni!“
Posle raznih mučenja su svima odsekli glave. Kada su dželati otišli, hrišćani su ih sahranili.
Kada je prestalo gonjenje hrišćana, Pavle, episkop grada Gortina, je doputovao sa Krita u Carigrad i dobio dozvolu da prenese tela mučenika iz mesta Alonijum, gde su bili sahranjeni, u Gortinu. Kada su njihove mošti premeštane, prisutni su videli da su ostale nepromenjene.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Iako su naši praznici često obeleženi spoljnim svečanostima, važno je zapitati se koliko je ta spoljašnja svečanost uistinu ukorenjena u duhovnoj stvarnosti. Mnogi ljudi, kako Sveti Teofan primjećuje, ne razumeju pravu važnost praznika ili im se ta važnost čini zamagljenom. Samo retki, istinski posvećeni, mogu da dožive i osete duboko značenje tih dana. Pitanje koje Teofan postavlja jeste: koliko se od onoga što ulažemo u prazničnu spoljašnjost zapravo daje Gospodu i našim bližnjima? Prečesto sve nestaje u ličnim uživanjima i sujetama, dok je istinska duhovnost zanemarena. Gospod, u svojoj providnosti, vidi sve – On ne može biti prevaren.
Prema svetom Kirilu Aleksandrijskom Danilo i tri otroka doživeli su u Vavilonu duboku starost, ali su "mačem posečeni zbog vere prave".
Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Sva trojica su bila ugledni građani Edeski koji su postradali zbog vere u Hrista.
U momentu kada je on razapet, otvorila se zemlja i progatula sudiju i mnoge druge neznabošce.
Njegove poslednje reči su bile "Slava Bogu za sve!"
Bio je uzor krotosti, milosrđa i čovekoljublja.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Od drevnog Talmuda do modernih ceremonija: lomljenje stakla krije simbole radosti, opasnosti i neuništive veze.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Potresno svedočanstvo o duhovnom susretu s Bogorodicom koje otkriva kako se rađaju istinska vera, molitva i poverenje.