DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Hristos je se rodio u štali, na slami i zbog toga se u dom na Badnji veče unosi slama.
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan Božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika - Božića - rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
On je nezaobilazan deo današnje proslave, ali bitnu ulogu ima i slama, koja se posipa po podu doma, a koja predstavlja simbol rođenja Isusa Hrista. Naime, Hristos je se rodio u štali, na slami i zbog toga se u dom na Badnji veče unosi slama koja bi trebalo da se iznosi tek 9. januara (Božić se slavi tri dana).

Slama se unosi u kući iza badnjaka. Domaćin ili neki drugi odrasli muškarac iz kuće unosi u kuću veliki naramak slame koji je tog jutra načupan iz stoga, zavezan užetom i odložen u nekom delu dvorišta da sačeka veče kada se ona rasipa po kući.
Ponegde se slama unosi u velikom džaku spremljenom za tu svrhu, a posle se preko tog džaka postavlja badnjačka večera.
Slama se unosi na isti način kao i badnjak.
Onaj ko unosi slamu pozdravlja ukućane rečima: “Srećno vam Badnje veče”, a ovi mu odgovaraju: “Bog ti dobro dao i sreće imao”. Domaćica ga zasipa žitom iz sita, a zatim onaj koji je uneo slamu spušta je na tlo i imitira kvocanje kvočke: “kvo, kvo, kvo”.
Deca čupkaju slamu i imitiraju piliće: “piju, piju, piju”…
Slama se zatim rastura po celoj kući, posebno tamo gde će se spavati. Ponegde postoji običaj da preko slame prostru zatirače i pa svi ukućani te veče spavaju zajedno na slami.
Slama se 9. janura pomete metlom i prosipa se po dvorištu ili biljkama.
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja. Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
DANAS JE TUCINDAN, DAN KADA SE PRIPREMA PEČENICA ZA BOŽIĆ: Evo kakva životinja treba da bude
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
DANAS JE VELIKI PRAZNIK, SLAVIMO BADNJI DAN! Čekamo najradosniji hrišćanski praznik Božić!
Isus Hristos je rođen u pećini tačno u ponoć.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
Pšenica ima jaku simboliku i vezuje se, prema predanju, za roditelja Isusa Hrista, odnosno unosi se u kaću u čast Bogomajci i njenom mužu Josifu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Kirijaka Otšelnika - Miholjdan, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Proba, Taraha i Andronika. Katolička crkva slavi Svetog Serafina, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Poznat po izuzetnoj duhovnoj snazi i istrajnosti, ovaj svetitelj ostao je upamćen i po borbi protiv jeresi, naročito origenizma.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.