DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja.
Hristos je se rodio u štali, na slami i zbog toga se u dom na Badnji veče unosi slama.
Pravoslavni vernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obeležavaju Badnji dan, koji je i poslednji dan Božićnog posta i najavljuje proslavu najradosnijeg praznika - Božića - rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
On je nezaobilazan deo današnje proslave, ali bitnu ulogu ima i slama, koja se posipa po podu doma, a koja predstavlja simbol rođenja Isusa Hrista. Naime, Hristos je se rodio u štali, na slami i zbog toga se u dom na Badnji veče unosi slama koja bi trebalo da se iznosi tek 9. januara (Božić se slavi tri dana).

Slama se unosi u kući iza badnjaka. Domaćin ili neki drugi odrasli muškarac iz kuće unosi u kuću veliki naramak slame koji je tog jutra načupan iz stoga, zavezan užetom i odložen u nekom delu dvorišta da sačeka veče kada se ona rasipa po kući.
Ponegde se slama unosi u velikom džaku spremljenom za tu svrhu, a posle se preko tog džaka postavlja badnjačka večera.
Slama se unosi na isti način kao i badnjak.
Onaj ko unosi slamu pozdravlja ukućane rečima: “Srećno vam Badnje veče”, a ovi mu odgovaraju: “Bog ti dobro dao i sreće imao”. Domaćica ga zasipa žitom iz sita, a zatim onaj koji je uneo slamu spušta je na tlo i imitira kvocanje kvočke: “kvo, kvo, kvo”.
Deca čupkaju slamu i imitiraju piliće: “piju, piju, piju”…
Slama se zatim rastura po celoj kući, posebno tamo gde će se spavati. Ponegde postoji običaj da preko slame prostru zatirače i pa svi ukućani te veče spavaju zajedno na slami.
Slama se 9. janura pomete metlom i prosipa se po dvorištu ili biljkama.
Praznik Materice se slavi u drugu nedelju pre Božića, a prati ga niz lepih običaja. Za božićnu pečenicu bira se najlepše prase ili jagnje, mada neki pripremaju i ćurku ili kokošku. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan seče i pali, a koji simboliše hrast koji su pastiri doneli u vitlejemsku pećinu gde je rođen Isus i koji je Josif, Isusov zemaljski otac, založio da ugreje hladnu pećinu. Varnice koje su poletele u nebo su najavile poseban događaj.
DANAS SU MATERICE: Obeležavamo najveći hrišćanski praznik majki i žena!
DANAS JE TUCINDAN, DAN KADA SE PRIPREMA PEČENICA ZA BOŽIĆ: Evo kakva životinja treba da bude
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
DANAS JE VELIKI PRAZNIK, SLAVIMO BADNJI DAN! Čekamo najradosniji hrišćanski praznik Božić!
Isus Hristos je rođen u pećini tačno u ponoć.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Agatopoda i Teodula po starom i Prepodobnog Jovana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Marije od Utelovljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Agatopod je bio đakon, a Teodul čtec crkve u Solunu.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
"Bojte se ljudi koji plaču za mrtvima, a ubijaju žive", citirao je otac Željko svoju baku, posle onoga što je doživeo ispred crkve.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.