ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Nakon Jovanovog pogubljenja na ušću, gde se Jordan uliva u Mrtvo more, Isus Hristos nastavlja da propoveda reči Jovana Krstitelja i da veliča njegovo delo. Irodova vojska je uništena u bici, što su ljudi smatrali kaznom Boga.
SPC danas slavi Svetog Jovana Krstitelja, jednog od navećih hrišćanskih svetaca. Danas je crveno slovo i velika slava u Srbiji, koju obeležava veliki broj vernika.
Sveti Jovan se naziva Krstiteljem zato što je u reci Jordan krstio Isusa Hrista.
Među ličnostima jevanđelskim, koje okružavaju Spasitelja, ličnost Jovana Krstitelja zauzima sasvim zasebno mesto, kako po načinu svoga dolaska u svet, tako i po načinu života u svetu, i po ulozi krštavanja ljudi za pokajanje i krštenja Mesije, i tako najzad po svome tragičnom izlasku iz ovog života.
Od svih ostalih proroka sveti Jovan se razlikuje naročito time što je on imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao: "Gle, jagnje Božije koje uzima na sebe grehe sveta!”
Ruka Svetog Jovana Preteče koja je krstila Isusa Hrista putovala je kroz vekove od Jordana do Carigrada, Malte, Rodosa, Peterburga, Sremskih Karlovaca, Beograda, Ostroga, pa do Cetinja, gde se danas nalazi.
Zbog toga što je Jovanova glavna uloga u životu odigrana na dan Bojogavljenja, Crkva je od starine posvetila dan po Bogojavljenju, 20. januar, spomenu njegovom. Svetog Jovana obeležavamo nekoliko puta godišnje - prvo i drugo obretenje glave svetog Jovana Krstitelja 8. marta, rođenje svetog Jovana Preteče - Ivanjdan 7. jula i Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja 11. septembra.
Jovanov otac je bio judejski sveštenik Zaharija, od plemena Arona. Prema hrišćanskom predanju, Jovan je rođen pola godine pre Isusa Hrista što se slavi kao Ivandan.
Prema Novom zavetu, njegovi roditelji, Zaharije i Jelisaveta, dugo nisu mogli da imaju dece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Hteli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Jelisaveta. Rekla je da će se zvati Johanan što znači "Jahve je milostiv“. Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. Prema predanju, budući da Zaharija dotad nije mogao da govori, tada mu se vratio glas i on se složio s time da se zove Jovan.
Svoje detinjstvo i ranu mladost Jovan je proveo domu svojih roditelja, koji su bili pobožni.
Otišao od kuće, da bi živeo u judejskoj pustinji blizu reke Jordana, gde je postio i provodio vreme u molitvi.
On je išao po svoj okolini Jordana propovijedajući blizinu Carstva nebeskog i pozivao svoje sunarodnike na pokajanje, a mnogi su se kajali za svoje grehe i tražili da ih Jovan krsti.
"Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovedajući krštenje pokajanja za opraštanje greha. Sva Judejska zemlja i Jerusalimljani izlažahu k njemu ispovedajući grehe svoje, i on ih krštavaše u reci Jordanu", navodi se u Jevanđelju.
On je kazivao: "Ja vas krštavam vodom da vas vodim pokajanju; ali onaj koji za mnom ide silniji je od mene, i ja nisam dostojan obuću njegovu poneti. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“.
U to vreme dođe Isus Hristos iz Galileje na Jordan k Jovanu. da ga ovaj krsti.
Ali, mu se Jovan protivio, govoreći: "Ja od tebe treba da budem kršten, a ti k meni dolaziš!"
Isus mu je odgovorio: "Ostavi to jer je dostojno da ovako ispunimo sve što je pravo." Posle ovih reči Jovan se više nije protivio i krstio je Isusa u reci Jordanu.
Po biblijskom shvatanju oba ova događaja su veoma važna: Začeće svetog Jovana jer se odigralo pod direktnom intervencijom Božije sile, a Isusovo krštenje jer od tog trenutka Isus je započeo svoju zemaljsku misiju.
Prema hrišćanskom predanju, Jovan Krstitelj je pogubljen po nagovoru Herodijade, žene Iroda Antipe, kojima je prigovorio zbog preljuba, jer se Irodijada udala za kralja Iroda, brata njenog muža Filipa, koji je još bio živ. Irodijada je bila majka lepe plesačice Salome, sa kojom se dogovorila da plesom očara Iroda i da mu zauzvrat traži Jovanovu glavu. Irod je uhapsio Jovana i zatvorio ga u tamnicu, da bi kasnije naredio da mu odrube glavu, i na pladnju je iznesu Herodijadinoj ćerci Salomi.
Nakon njegovog pogubljenja na ušću, gde se Jordan uliva u Mrtvo more, Isus Hristos nastavlja da propoveda reči Jovana Krstitelja i da veliča njegovo delo. Irodova vojska je uništena u bici, što su ljudi smatrali kaznom Boga.
"Stoga sveti evanđelist Luka uze od tog svetog tela desnu ruku, koja je krstila Gospoda našeg Isusa Hrista, i odnese u svoj grad Antiohiju. I njome kao nekim skupocenim darom obdari grad za vaspitanje što je u njemu dobio. I od to doba antiohijski hrišćani sa velikim poštovanjem čuvahu svetu ruku Krstiteljevu. Jer i velika čudesa bivahu od nje", piše "Svjovankrstitelj.rs".
Ruka je potom preneta u Carigrad, u Aja Sofiju, gde je bila do pada Carigrada 1453. godine. Sultan Bajazit II poklanja je ostrvu Rodos, odakle je odneta Maltu, gde je bila do Napoleonovog osvajanja 1798. godine.
Ruski car Pavle I 1799. dobio je svetu ruku i smestio je u Zimski dvorac, gde je počivala do 1917, kada ju je majka poslednjeg ruskog cara Nikolaja II odnela u rodnu Dansku; poklonila ju je dinastiji Karađorđević kao znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbeglica.
Potom se relikvija našla i u Sremskim Karlovcima, pa u riznici crkve pri dvoru na Dedinju, da bi je kralj Petar II Karađorđević posle bombardovanja Beograda sakrio u manastir Ostrog. Policija u raciji 1952. oduzima crkvi ruku i nosi je u Podgoricu, pa u Beograd, sve dok nije poklonjena manastiru Svetog Petra na Cetinju. Tu se i danas nalazi, piše istoričar Dobrica Jovičić za "Istorijski zabavnik".
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Sveti Teofan upozorava da "sve teče ka svome kraju" i ističe da živimo u svetu u kojem ništa nije stalno. Čovek, u svom trudu za sticanje materijalnih dobara i postizanje spoljašnje sigurnosti, često postaje zaslepljen i zaboravlja da je pravi cilj duhovni rast i spasenje, a ne spoljašnji uspeh. On poziva verne da se uzdaju u Boga i ne slede privremene vrednosti. Sveti Teofan nam poručuje da molimo Gospoda da nam otvori oči, da vidimo istinu o svetu i o sebi, kako bismo razumeli prolaznost svega i okrenuli se onome što je večito i nepromenljivo. Među njegovim mučiteljima bio je i njegov srodnik Savle, koji je kasnije primio hrimio hrišćanstvo i život proveo propovedajući kao apostol Pavle. Dva dana u godini pravoslavci poste u slavu Časnog Krsta, ali ovaj podvig nije samo uzdržavanje od hrane, nego ima dublje značenje i moć koju nosi.

Putovanje relikvije po svetu i pronalaženje utočišta na Cetinju
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Pomolimo se da nam Gospod otvori umne oči te da uvidimo sve onako kako jeste, a ne kako se nama čini"
PRVI HRIŠĆANIN KOJI JE STRADAO ZA GOSPODA: Danas je Sveti Stefan i treći dan Božića
„KO SE KRSTOM KRSTI NA KRSTOVDAN, POSTI“: Na sutrašnji praznik ne zaboravite na jednu važnu stvar
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Ruka Svetog Jovana poklonjena je Karađorđevićima posle Prvog svetskog rata u znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbeglica.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Antipu po starom i Svetog mučenika Savu Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Fidela Sigmaringenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Skončao je u mukama 92. godine.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Nije svako davanje blagosloveno - svete knjige otkrivaju u kojim trenucima podrška može da oslabi čoveka, produbi probleme ili udalji od odgovornosti i zašto je razboritost jednako važna kao i dobra namera
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.