ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Nakon Jovanovog pogubljenja na ušću, gde se Jordan uliva u Mrtvo more, Isus Hristos nastavlja da propoveda reči Jovana Krstitelja i da veliča njegovo delo. Irodova vojska je uništena u bici, što su ljudi smatrali kaznom Boga.
SPC danas slavi Svetog Jovana Krstitelja, jednog od navećih hrišćanskih svetaca. Danas je crveno slovo i velika slava u Srbiji, koju obeležava veliki broj vernika.
Sveti Jovan se naziva Krstiteljem zato što je u reci Jordan krstio Isusa Hrista.
Među ličnostima jevanđelskim, koje okružavaju Spasitelja, ličnost Jovana Krstitelja zauzima sasvim zasebno mesto, kako po načinu svoga dolaska u svet, tako i po načinu života u svetu, i po ulozi krštavanja ljudi za pokajanje i krštenja Mesije, i tako najzad po svome tragičnom izlasku iz ovog života.
Od svih ostalih proroka sveti Jovan se razlikuje naročito time što je on imao tu sreću da je mogao i rukom pokazati svetu Onoga koga je prorokovao: "Gle, jagnje Božije koje uzima na sebe grehe sveta!”
Ruka Svetog Jovana Preteče koja je krstila Isusa Hrista putovala je kroz vekove od Jordana do Carigrada, Malte, Rodosa, Peterburga, Sremskih Karlovaca, Beograda, Ostroga, pa do Cetinja, gde se danas nalazi.
Zbog toga što je Jovanova glavna uloga u životu odigrana na dan Bojogavljenja, Crkva je od starine posvetila dan po Bogojavljenju, 20. januar, spomenu njegovom. Svetog Jovana obeležavamo nekoliko puta godišnje - prvo i drugo obretenje glave svetog Jovana Krstitelja 8. marta, rođenje svetog Jovana Preteče - Ivanjdan 7. jula i Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja 11. septembra.
Jovanov otac je bio judejski sveštenik Zaharija, od plemena Arona. Prema hrišćanskom predanju, Jovan je rođen pola godine pre Isusa Hrista što se slavi kao Ivandan.
Prema Novom zavetu, njegovi roditelji, Zaharije i Jelisaveta, dugo nisu mogli da imaju dece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Hteli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Jelisaveta. Rekla je da će se zvati Johanan što znači "Jahve je milostiv“. Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. Prema predanju, budući da Zaharija dotad nije mogao da govori, tada mu se vratio glas i on se složio s time da se zove Jovan.
Svoje detinjstvo i ranu mladost Jovan je proveo domu svojih roditelja, koji su bili pobožni.
Otišao od kuće, da bi živeo u judejskoj pustinji blizu reke Jordana, gde je postio i provodio vreme u molitvi.
On je išao po svoj okolini Jordana propovijedajući blizinu Carstva nebeskog i pozivao svoje sunarodnike na pokajanje, a mnogi su se kajali za svoje grehe i tražili da ih Jovan krsti.
"Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovedajući krštenje pokajanja za opraštanje greha. Sva Judejska zemlja i Jerusalimljani izlažahu k njemu ispovedajući grehe svoje, i on ih krštavaše u reci Jordanu", navodi se u Jevanđelju.
On je kazivao: "Ja vas krštavam vodom da vas vodim pokajanju; ali onaj koji za mnom ide silniji je od mene, i ja nisam dostojan obuću njegovu poneti. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“.
U to vreme dođe Isus Hristos iz Galileje na Jordan k Jovanu. da ga ovaj krsti.
Ali, mu se Jovan protivio, govoreći: "Ja od tebe treba da budem kršten, a ti k meni dolaziš!"
Isus mu je odgovorio: "Ostavi to jer je dostojno da ovako ispunimo sve što je pravo." Posle ovih reči Jovan se više nije protivio i krstio je Isusa u reci Jordanu.
Po biblijskom shvatanju oba ova događaja su veoma važna: Začeće svetog Jovana jer se odigralo pod direktnom intervencijom Božije sile, a Isusovo krštenje jer od tog trenutka Isus je započeo svoju zemaljsku misiju.
Prema hrišćanskom predanju, Jovan Krstitelj je pogubljen po nagovoru Herodijade, žene Iroda Antipe, kojima je prigovorio zbog preljuba, jer se Irodijada udala za kralja Iroda, brata njenog muža Filipa, koji je još bio živ. Irodijada je bila majka lepe plesačice Salome, sa kojom se dogovorila da plesom očara Iroda i da mu zauzvrat traži Jovanovu glavu. Irod je uhapsio Jovana i zatvorio ga u tamnicu, da bi kasnije naredio da mu odrube glavu, i na pladnju je iznesu Herodijadinoj ćerci Salomi.
Nakon njegovog pogubljenja na ušću, gde se Jordan uliva u Mrtvo more, Isus Hristos nastavlja da propoveda reči Jovana Krstitelja i da veliča njegovo delo. Irodova vojska je uništena u bici, što su ljudi smatrali kaznom Boga.
"Stoga sveti evanđelist Luka uze od tog svetog tela desnu ruku, koja je krstila Gospoda našeg Isusa Hrista, i odnese u svoj grad Antiohiju. I njome kao nekim skupocenim darom obdari grad za vaspitanje što je u njemu dobio. I od to doba antiohijski hrišćani sa velikim poštovanjem čuvahu svetu ruku Krstiteljevu. Jer i velika čudesa bivahu od nje", piše "Svjovankrstitelj.rs".
Ruka je potom preneta u Carigrad, u Aja Sofiju, gde je bila do pada Carigrada 1453. godine. Sultan Bajazit II poklanja je ostrvu Rodos, odakle je odneta Maltu, gde je bila do Napoleonovog osvajanja 1798. godine.
Ruski car Pavle I 1799. dobio je svetu ruku i smestio je u Zimski dvorac, gde je počivala do 1917, kada ju je majka poslednjeg ruskog cara Nikolaja II odnela u rodnu Dansku; poklonila ju je dinastiji Karađorđević kao znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbeglica.
Potom se relikvija našla i u Sremskim Karlovcima, pa u riznici crkve pri dvoru na Dedinju, da bi je kralj Petar II Karađorđević posle bombardovanja Beograda sakrio u manastir Ostrog. Policija u raciji 1952. oduzima crkvi ruku i nosi je u Podgoricu, pa u Beograd, sve dok nije poklonjena manastiru Svetog Petra na Cetinju. Tu se i danas nalazi, piše istoričar Dobrica Jovičić za "Istorijski zabavnik".
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Sveti Teofan upozorava da "sve teče ka svome kraju" i ističe da živimo u svetu u kojem ništa nije stalno. Čovek, u svom trudu za sticanje materijalnih dobara i postizanje spoljašnje sigurnosti, često postaje zaslepljen i zaboravlja da je pravi cilj duhovni rast i spasenje, a ne spoljašnji uspeh. On poziva verne da se uzdaju u Boga i ne slede privremene vrednosti. Sveti Teofan nam poručuje da molimo Gospoda da nam otvori oči, da vidimo istinu o svetu i o sebi, kako bismo razumeli prolaznost svega i okrenuli se onome što je večito i nepromenljivo. Među njegovim mučiteljima bio je i njegov srodnik Savle, koji je kasnije primio hrimio hrišćanstvo i život proveo propovedajući kao apostol Pavle. Dva dana u godini pravoslavci poste u slavu Časnog Krsta, ali ovaj podvig nije samo uzdržavanje od hrane, nego ima dublje značenje i moć koju nosi.

Putovanje relikvije po svetu i pronalaženje utočišta na Cetinju
ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Pomolimo se da nam Gospod otvori umne oči te da uvidimo sve onako kako jeste, a ne kako se nama čini"
PRVI HRIŠĆANIN KOJI JE STRADAO ZA GOSPODA: Danas je Sveti Stefan i treći dan Božića
„KO SE KRSTOM KRSTI NA KRSTOVDAN, POSTI“: Na sutrašnji praznik ne zaboravite na jednu važnu stvar
Ruka Svetog Jovana poklonjena je Karađorđevićima posle Prvog svetskog rata u znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbeglica.
Otkrijte zbog čega praznik Rođenja Svetog Jovana Preteče nosi ime koje danas zvuči strano našem narodu i šta mistični običaji ovog dana otkrivaju o staroj veri i jeziku.
Praznik posvećen Preteči Gospodnjem, podseća nas na važnost pokajanja, čistote srca i blagoslova koje primamo kroz veru, a venčići od ivanjskog cveća nose simboliku naše posvećenosti Bogu, trajnog sećanja na ljubav i milost koja nas vodi kroz život.
Ovaj svetitelj, čiji je žitije obeleženo čudima od samog začeća, postao je simbol čistote, vere i odanosti Bogu, dok običaj pletenja venčića od cveća, na dan njegovog rođenja. podseća na važnost vrlina i blagoslova u našim životima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.