Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Na današnji dan 1236. godine umro je Sveti Sava, utemeljivač SPC, školstva i države.
Na povratku sa jednog od hodočašća u Svetu zemlju, smrt ga je zatekla u Velikom Trnovu, tadašnjem sedištu bugarske države.
Sveti Sava je pred sam kraj života započeo misiju koja je trajala 16 meseci, a tokom koje je u jednoj godini posetio trojicu istočnih patrijarha - jerusalimskog, aleksandrijskog i antiohijskog. Cilj tih poseta bilo je učvršćivanje pozicije Srpske pravoslavne crkve, i pomoć Ivanu Asenu drugom, kako bi obnovio bugarsku Patrijaršiju.
Wikipedia
Car Ivan Asen II
Po povratku iz Palestine, na putu ka otadžbini, u januaru je prihvatio poziv svog velikog prijatelja, bugarskog cara i posetio tadašnju carsku prestonicu, Veliko Trnovo, "Carevgrad", gde je dočekan sa najvišim počastima. Učestvovao je na velikom osveštenju vode na reci Jantri, gde se prehladio, pao u postelju bolestan, verovatno i premoren od dugog puta i nakon kratkog bolovanja - 12/27. januara iste godine umire.
Njegova smrt se u Trnovu tada tumačila kao božanski znak. Trnovo je "od boga izabran grad", i iz toga razloga je Bugarska crkva odbila je da odmah izruči sarkofag sa njegovim moštima Srbiji, a tome se pristupilo krajem 1237.
Kako u "Žitiju Svetog Save" piše Domentijan, srpski svetac je u Bugarsku stigao brodom i iskrcao se u Nesebaru, gde ga je dočekala carska svita, koja ga je zatim pratila do Trnova:
O tome kako se bugarski car odnosio prema bolesnom svecu, Domentijan piše sledeće:
Wikipedia
Crkva svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu
- I kada je on od truda bolovao, predade mu car svoje palate, koje su za samoga cara načinjene radi toplote, tako da ima sebi utešenje, i predade mu sluge svoje da mu služe svakim dovoljstvom. A sam, davši mu mnogo zlato, koje trebovaše zbog svetih potreba, i blagoslovivši se sa Preosvećenim, iziđe izvan grada u druge dvore radi lova.
Sveti Sava je sahranjen 1236. godine uz najveće počasti u Crkvi svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu.
Bugarski car Ivan Asen II najpre odbio da preda kralju Stefanu mošti njegovog brata Save, ali je odluku promenio navodno nakon sna u kom mu se Sava javio i preneo mu božju zapovest da njegovo telo prenese srpskom narodu.
Wikipedia
Sveti Sava
Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Njegove mošti zbog ogromnog poštovanja koje su uživale, ne samo kod pravoslavnih Srba, spalio je Sinan Paša 1594. na Vračaru, tada pored Beograda. Na tom mestu nalazi se današnji velelepni hram posvećen Svetom Savi.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Za Svetog Teofana, put ka istinskoj veri započinje pokajanjem. Pokajanje nije samo trenutni trenutak kajanja, već proces stalnog povratka k Bogu i preobražaja života. U tom procesu, vernik izgovara: „Sagreših, ali neću više. Hećy više da grešim, nego ću da živim po zapovestima“. Ove reči označavaju odlukost i posvećenost da se živi u skladu sa Božjim zapovestima, a to je osnovna snaga koja vodi kroz duhovni život.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U selu Džurovo, pod brdima Prijepolja, gde vekovima odjekuje molitva, verni narod se okupio oko mitropolita Atanasija da bi proslavio hramovnu slavu crkve Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja – svedočeći snagu predanja, zajedništva i neugasive pravoslavne vere.
Veliki bajram nije samo praznik žrtvovanja, već i vreme kada iskrenost, poštovanje i zajedništvo dolaze do izražaja u svakom rukovanju, poljupcu ruke ili izgovorenoj čestitki. Evo šta je važno znati da ne pogrešite kada nekome poželite blagosloven praznik.
U dirljivoj poruci upućenoj islamskim vernicima, poglavar SPC pozvao je na molitvu, razumevanje i građenje društva zasnovanog na vrednostima milosrđa, dobra i međusobnog poštovanja.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Liturgijom, slavskim darovima i dečjom akademijom obeležen Savindan, praznik svetitelja koji je srpskom narodu ostavio neprolazno nasleđe vere, znanja i ljubavi
Odluka direktorke Osnovne škole „Anta Bogićević“ da onemogući verski obred na dan školske slave izazvala je buru nezadovoljstva u Loznici i glasnu reakciju Eparhije šabačke.
Vernici su se okupili u Sabornom hramu u Novom Sadu na molitvenom slavlju u čast Svetog Save, dok su mitropolit bački Irinej i episkop Tihon govorili o njegovom delu i duhovnoj zaostavštini.
Patrijarh Porfirije služio je liturgiju u Hramu Svetog Save, a u nadahnutoj besedi poslao je snažnu poruku o veri, jedinstvu i večnosti svetosavskog nasleđa - blagočestivim vernicima koji su se sabrali da u molitvi proslave ime utemeljitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Strah od sve većeg broja incidenata usmerenih protiv hrišćana dodatno pojačava zabrinutost zbog kontinuiranog priliva migranata, pretežno iz Severne i Subsaharske Afrike.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Dan posle Duhovskih zadušnica, u nedelju, 8. juna, pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svete Trojice ili Duhove, koji je 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.