Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Na današnji dan 1236. godine umro je Sveti Sava, utemeljivač SPC, školstva i države.
Na povratku sa jednog od hodočašća u Svetu zemlju, smrt ga je zatekla u Velikom Trnovu, tadašnjem sedištu bugarske države.
Sveti Sava je pred sam kraj života započeo misiju koja je trajala 16 meseci, a tokom koje je u jednoj godini posetio trojicu istočnih patrijarha - jerusalimskog, aleksandrijskog i antiohijskog. Cilj tih poseta bilo je učvršćivanje pozicije Srpske pravoslavne crkve, i pomoć Ivanu Asenu drugom, kako bi obnovio bugarsku Patrijaršiju.
Wikipedia
Car Ivan Asen II
Po povratku iz Palestine, na putu ka otadžbini, u januaru je prihvatio poziv svog velikog prijatelja, bugarskog cara i posetio tadašnju carsku prestonicu, Veliko Trnovo, "Carevgrad", gde je dočekan sa najvišim počastima. Učestvovao je na velikom osveštenju vode na reci Jantri, gde se prehladio, pao u postelju bolestan, verovatno i premoren od dugog puta i nakon kratkog bolovanja - 12/27. januara iste godine umire.
Njegova smrt se u Trnovu tada tumačila kao božanski znak. Trnovo je "od boga izabran grad", i iz toga razloga je Bugarska crkva odbila je da odmah izruči sarkofag sa njegovim moštima Srbiji, a tome se pristupilo krajem 1237.
Kako u "Žitiju Svetog Save" piše Domentijan, srpski svetac je u Bugarsku stigao brodom i iskrcao se u Nesebaru, gde ga je dočekala carska svita, koja ga je zatim pratila do Trnova:
O tome kako se bugarski car odnosio prema bolesnom svecu, Domentijan piše sledeće:
Wikipedia
Crkva svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu
- I kada je on od truda bolovao, predade mu car svoje palate, koje su za samoga cara načinjene radi toplote, tako da ima sebi utešenje, i predade mu sluge svoje da mu služe svakim dovoljstvom. A sam, davši mu mnogo zlato, koje trebovaše zbog svetih potreba, i blagoslovivši se sa Preosvećenim, iziđe izvan grada u druge dvore radi lova.
Sveti Sava je sahranjen 1236. godine uz najveće počasti u Crkvi svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu.
Bugarski car Ivan Asen II najpre odbio da preda kralju Stefanu mošti njegovog brata Save, ali je odluku promenio navodno nakon sna u kom mu se Sava javio i preneo mu božju zapovest da njegovo telo prenese srpskom narodu.
Wikipedia
Sveti Sava
Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Njegove mošti zbog ogromnog poštovanja koje su uživale, ne samo kod pravoslavnih Srba, spalio je Sinan Paša 1594. na Vračaru, tada pored Beograda. Na tom mestu nalazi se današnji velelepni hram posvećen Svetom Savi.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Za Svetog Teofana, put ka istinskoj veri započinje pokajanjem. Pokajanje nije samo trenutni trenutak kajanja, već proces stalnog povratka k Bogu i preobražaja života. U tom procesu, vernik izgovara: „Sagreših, ali neću više. Hećy više da grešim, nego ću da živim po zapovestima“. Ove reči označavaju odlukost i posvećenost da se živi u skladu sa Božjim zapovestima, a to je osnovna snaga koja vodi kroz duhovni život.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.