Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Na današnji dan 1236. godine umro je Sveti Sava, utemeljivač SPC, školstva i države.
Na povratku sa jednog od hodočašća u Svetu zemlju, smrt ga je zatekla u Velikom Trnovu, tadašnjem sedištu bugarske države.
Sveti Sava je pred sam kraj života započeo misiju koja je trajala 16 meseci, a tokom koje je u jednoj godini posetio trojicu istočnih patrijarha - jerusalimskog, aleksandrijskog i antiohijskog. Cilj tih poseta bilo je učvršćivanje pozicije Srpske pravoslavne crkve, i pomoć Ivanu Asenu drugom, kako bi obnovio bugarsku Patrijaršiju.
Wikipedia
Car Ivan Asen II
Po povratku iz Palestine, na putu ka otadžbini, u januaru je prihvatio poziv svog velikog prijatelja, bugarskog cara i posetio tadašnju carsku prestonicu, Veliko Trnovo, "Carevgrad", gde je dočekan sa najvišim počastima. Učestvovao je na velikom osveštenju vode na reci Jantri, gde se prehladio, pao u postelju bolestan, verovatno i premoren od dugog puta i nakon kratkog bolovanja - 12/27. januara iste godine umire.
Njegova smrt se u Trnovu tada tumačila kao božanski znak. Trnovo je "od boga izabran grad", i iz toga razloga je Bugarska crkva odbila je da odmah izruči sarkofag sa njegovim moštima Srbiji, a tome se pristupilo krajem 1237.
Kako u "Žitiju Svetog Save" piše Domentijan, srpski svetac je u Bugarsku stigao brodom i iskrcao se u Nesebaru, gde ga je dočekala carska svita, koja ga je zatim pratila do Trnova:
O tome kako se bugarski car odnosio prema bolesnom svecu, Domentijan piše sledeće:
Wikipedia
Crkva svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu
- I kada je on od truda bolovao, predade mu car svoje palate, koje su za samoga cara načinjene radi toplote, tako da ima sebi utešenje, i predade mu sluge svoje da mu služe svakim dovoljstvom. A sam, davši mu mnogo zlato, koje trebovaše zbog svetih potreba, i blagoslovivši se sa Preosvećenim, iziđe izvan grada u druge dvore radi lova.
Sveti Sava je sahranjen 1236. godine uz najveće počasti u Crkvi svetih 40 mučenika u Velikom Trnovu.
Bugarski car Ivan Asen II najpre odbio da preda kralju Stefanu mošti njegovog brata Save, ali je odluku promenio navodno nakon sna u kom mu se Sava javio i preneo mu božju zapovest da njegovo telo prenese srpskom narodu.
Wikipedia
Sveti Sava
Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Njegove mošti zbog ogromnog poštovanja koje su uživale, ne samo kod pravoslavnih Srba, spalio je Sinan Paša 1594. na Vračaru, tada pored Beograda. Na tom mestu nalazi se današnji velelepni hram posvećen Svetom Savi.
Sveti Teofan, u svojoj misli za 31. nedelju po Pedesetici, želi da nas podseti na važnost vođenja duhovnog života, kao i na krajnji cilj svakog hrišćanskog truda. U prvom delu, on naglašava da su pastiri i učitelji, koje je Gospod darovao Crkvi, ključni vodiči na putu spasenja. Ovi duhovni lideri nisu samo obični ljudi, već su nosioci božanske pomoći, kroz koju Gospod upravlja svakim ko iskreno traži pomoć. Oni pomažu hrišćanima u teškim trenucima, čak i kada spolja izgleda da pomoć nije moguća.
Za Svetog Teofana, put ka istinskoj veri započinje pokajanjem. Pokajanje nije samo trenutni trenutak kajanja, već proces stalnog povratka k Bogu i preobražaja života. U tom procesu, vernik izgovara: „Sagreših, ali neću više. Hećy više da grešim, nego ću da živim po zapovestima“. Ove reči označavaju odlukost i posvećenost da se živi u skladu sa Božjim zapovestima, a to je osnovna snaga koja vodi kroz duhovni život.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U poprazništvo Savindana, u Hramu Svetog Save patrijarh srpski Porfirije dočekao je očinskom rečju đake, pretvarajući svečanost u živi čas vere, istine i odgovornosti koji nadilazi praznični protokol.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Akvilinu po starom i Prepodobnog Davida Solunskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Jovana i Pavla, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Onufrija Velikog po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna mučenica Febronija. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Vilijama, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.