OVAKO SE MOŽETE ZA NOĆ PREPORODITI! Starac Jefrem otkrio kako i čime se brzo vraća snaga!
Molitva ne reševa sve probleme, ali daje snagu da ih nosimo.
Kada su pozvani na sud krenuli su držeći se za ruke i isput vikali: "Mi smo hrišćani".
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svete mučenike Agatopoda i Teodula.
Prvi je bio đakon, a drugi čtec crkve u Solunu; prvi ukrašen staračkom sedinom a drugi mladićskom celomudrenošću.
U vreme Dioklecijanove hajke na hrišćane, ova dvojica su pozvani na sud.
Odazvali su se sa radošću. Uhvatili su se za ruke i usput vikali: “Mi smo hrišćani!” Svi saveti sudije, da se odreku Hrista i poklone idolima bili su uzaludni. Posle dužeg tamnovanja i gladovanja, osuđeni su na smrt, i to potopljenjem u more.
Tada im vezaše ruke naopako obesiše im po jedan težak kamen o vrat i povedoše da ih potope. Kada prvo htedoše gurnuti Agatopoda u dubinu, on uzviknu: “Evo drugim krštenjem peremo se od svih greha naših i odlazimo čisti Hristu Isusu!”
Njihova potopljena tela more je uskoro izbacilo na obalu, i hrišćani su ih česno sahranili.
"Sv. Teodul se javi svojim poznanicima, kao angel svetao, u belom odelu, i naredi im, da sve njegovo zaostalo imanje razdele siromasima", piše u žitijama.
Postradali su u vreme cara Dioklecijana i solunskog kneza Faustina, 303 godine.
Srpska pravoslavna crkva slavi ih 5. aprila po crkvenom, a 18. aprila po gregorijanskom kalendaru.
Tropar (glas 4):
"Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše".
Molitva ne reševa sve probleme, ali daje snagu da ih nosimo.
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.