JESTE LI PROBALI URMAŠICE S PEKMEZOM? Bogata verzija tradicionalnog recepta koja vraća mirise detinjstva u svaki dom (VIDEO)
Starinska poslastica za svečanije prilike, jednostavno se priprema, topi se u ustima i pamti danima.
Potrebno je tek nekoliko sastojaka i malo strpljenja da na vašoj trpezi osvane poslastica koja je decenijama čuvana u bosanskim domovima.
Ćetenija je jedna od onih gotovo zaboravljenih poslastica koje se danas čuvaju uglavnom u bosanskim domovima, u kojima se s ljubavlju neguju stari običaji i recepti prenošeni s kolena na koleno. Nekada su umele da je pripreme samo najveštije domaćice jer je za njenu izradu bilo potrebno mnogo strpljenja, umeća i osećaja u rukama. Zbog toga se smatrala pravim dokazom kulinarskog majstorstva i često je zauzimala posebno mesto na iftarskoj trpezi.
ZABORAVLJENA POSLASTICA IZ STARE SRPSKE KUHINJE: Desert koji obične jabuke pretvara u zlatni zalogaj
Zahvaljujući detaljnom receptu koji sledi, danas ovu neobičnu, nežnu i izuzetno ukusnu poslasticu može da napravi svaka domaćica koja želi da svoje ukućane i goste obraduje slatkišem bogate tradicije i jedinstvenog izgleda.
Za šećerni sirup:
500 g šećera
250 ml vode
kašika limunovog soka
Za brašno:
500 g glatkog brašna

U šerpu stavite šećer i vodu, pa zagrevajte na srednjoj temperaturi dok se šećer potpuno ne otopi. Kada sirup provri, dodajte limunov sok i kuvajte bez mešanja još 10-15 minuta, dok ne postane gust i dostigne temperaturu od oko 125 do 130 stepeni.
Sirup zatim pažljivo izlijte na blago nauljenu površinu ili mermernu ploču i ostavite da se prohladi toliko da može da se oblikuje rukama.
Dok se sirup hladi, u velikom tiganju ili širokoj šerpi stavite puter da se otopi. Dodajte brašno i lagano ga pržite uz neprestano mešanje oko 20 minuta, dok ne dobije svetlozlatnu boju i prijatan miris pečenog brašna. Ostavite da se potpuno ohladi.
Kada se šećerna masa dovoljno prohladi, oblikujte je u prsten. Uvaljajte u proprženo brašno, pa počnite pažljivo da je razvlačite i presavijate.
Svakim razvlačenjem i presavijanjem nastajaće sve tanje niti. Nakon svakog razvlačenja ponovo uvaljajte masu u brašno da se ne bi lepila. Postupak ponavljajte više puta dok ne dobijete mnoštvo tankih, svilenkastih niti.
Ćeteniju razdvojite na manje gomilice i poslužite.
Starinska poslastica za svečanije prilike, jednostavno se priprema, topi se u ustima i pamti danima.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Ovaj jednostavan domaći recept čuva miris nekadašnjih kuhinja, a njegova posebna mekoća krije se u sastojku koji se retko dodaje slatkim zalogajima.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Karamelizovani šećer, krupno seckani orasi, žumanca i oblande čine poslasticu koja se brzo priprema, a posebno prija uz prazničnu mrsnu trpezu.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Bez skupih sastojaka i dugog kuvanja, ova neobična poslastica bila je doručak u danima kada je bio dozvoljen beli mrs.
Nekada se ništa iz kuhinje nije olako bacalo, a naročito ne hleb. Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje sočan obrok sa zlatnom koricom.
Bez rerne i komplikovanog postupka, mekano testo za tili čas postaje mirisno pecivo koje se na trpezu iznosi uz sir, kajmak ili jogurt.
Svinjetina se najpre lagano dinsta, zatim joj se dodaje obilje luka i začini, pa se sve zajedno dugo krčka dok ne dobije pun ukus.
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U Kizboriju kod Melburna osvećen je hram koji su srpski vernici podigli 1994. godine.
Od jaja, griza i jogurta pravi se izdašna poslastica koja se preliva slatkim sirupom od limuna, a ovaj recept mogu da pripreme i oni koji nemaju mnogo iskustva u kuhinji.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.