ZABORAVLJENA, SOČNA POSLASTICA ZA DANE STROGOG POSTA: Starinski recept za pečene punjene jabuke koje osvajaju ukusom
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Pravio se nakon berbe u mnogim krajevima Srbije, nije sadržao šećer, a njegova posebnost bila je u bogatom ukusu ukuvane šire.
U mirisu starih srpskih kuhinja nekada se krila i jedna jednostavna, a gotovo zaboravljena poslastica. Recelj, slatkiš od samo dva osnovna sastojka, šire i bundeve, pravio se nakon berbe grožđa, kada su domaćini koristili ono što im je priroda darovala i stvarali zimnicu bez dodatog šećera. Ova neobična poslastica bila je posebno cenjena u vinogradarskim krajevima Srbije, od Negotinske krajine i Župe, preko Šumadije do Pomoravlja, a u starim vremenima često se pripremala u danima kada crkveni tipik propisuje post na vodi.
Za mnoge porodice recelj nije bio samo slatki zalogaj, već deo običaja, način da se sačuva ukus grožđa i podsetnik na domaćinsku mudrost naših predaka. Za razliku od pekmeza i džemova, njegova posebnost bila je u prirodnoj slatkoći šire, koja se dugim kuvanjem pretvarala u gust i mirisan sok, dok je bundeva upijala njegovu boju i aromu. Ipak, sa promenama u načinu života, nestankom mnogih seoskih običaja, smanjenjem kućne prerade grožđa i pojavom industrijskih slatkiša, recelj je tokom poslednjih decenija gotovo iščezao iz svakodnevnih kuhinja. Danas ga pripremaju uglavnom oni koji čuvaju stare recepte i žele da sačuvaju deo tradicionalne srpske trpeze.
• 5 litara sveže šire od crnog grožđa

Sveže isceđenu širu procediti kroz gazu ili gusto sito kako bi se uklonile nečistoće. U starim domaćinstvima šira se često ostavljala nekoliko sati da se slegne, a zatim se pažljivo odlivalo samo bistro.
Kod tradicionalnih recepata u širu se dodaje mala količina prosejanog pepela od čistog drveta, nakon čega se ostavlja da odstoji. Pepeo vezuje prirodne kiseline i nečistoće iz soka, a zatim se šira ponovo procedi. Ovaj postupak predstavlja starinski način bistrenja šire.
Širu sipati u široku šerpu ili kazan i kuvati na umerenoj vatri. Tokom kuvanja skidati penu koja se pojavljuje na površini. Kuvati dok se količina ne smanji približno za polovinu i dok sok ne postane gušći i slađi, što može trajati nekoliko sati, u zavisnosti od količine i jačine vatre.
Bundevu oljuštiti, očistiti od semenki i iseći na kocke srednje veličine. Dodati je u ukuvanu širu i nastaviti kuvanje na tihoj vatri dok bundeva potpuno ne omekša, ali zadrži oblik.
Recelj je gotov kada dobije gustinu ređeg pekmeza, a komadi bundeve postanu blago prozirni i potpuno upiju ukus i miris grožđa. Vruć sipati u čiste, sterilisane tegle i zatvoriti.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.
Priprema se jednostavno, a spoj džema, cimeta, voća i oraha daje mu ukus zbog kog se rado nalazi na trpezama i van dana posta.
Samo nekoliko skromnih sastojaka dovoljno je za slatkiš koji može da se služi i topao i hladan, a recept se nalazi u knjizi "Ko posti, dušu gosti", posvećenoj jednostavnim i ukusnim jelima za dane posta.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Tajna ovog jela krije se u jednostavnim sastojcima i načinu pripreme koji je sačuvan u knjizi "Ko posti, dušu gosti".
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.
Bio je obredni hleb za važne porodične trenutke, vremenom je postao deo domaće kuhinje, a zatim je pao u zaborav.
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
Drevna tradicija Svete Gore donosi recept za letnju poslasticu sa medom, vanilom, bademima i suvim voćem koju možete napraviti u svom domu.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Crkveno predanje čuva uspomenu na episkopa tavromenijskog koji je, noseći krst pred napadačima, ostao primer hrabrosti, vere i poverenja u Boga.
U gradu u kojem je nekada postojala velika srpska zajednica, Srpska pravoslavna crkva danas brani poslednjih 300 kvadratnih metara zemljišta.
U Novom Selu kod Kupresa održan je sveeparhijski sabor posvećen svetim mučenicima Crkve, a mitropolit Joanikije podsetio je na podvig Svetog Petra Dabrobosanskog i njegovu odlučnost da sačuva veru, ćirilicu i duhovni identitet.