KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure.
U kapeli Svetog despota Stefana u zaječarskoj kasarni „Nikola Pašić", održana je svečanost.
Slava Timočke brigade - Sveti mučenik Longin Sotnik je proslavljena 29. oktobra 2024. godine u vojnoj kapeli Svetog despota Stefana u zaječarskoj kasarni „Nikola Pašić“.
Sveti mučenik Longin, starešina vojnika koji su stražarili na Golgoti, bio je među prvim svedocima Vaskrsenja Hristovog. Njegovo srce dotaknuto je čudom tog Božijeg dela, i u toj svetlosti nije mogao pristati na laž koju su starešine pokušale da prošire. Odbijajući zlato ponuđeno da zataška istinu, Longin je svojim stavom pokazao veru jaču od bilo kog straha ili prolazne koristi.
Ostajući veran svedočenju Hristovog Vaskrsenja, skida vojnički pojas i zajedno sa dvojicom saboraca krštava se i povlači u Kapadokiju, gde započinje novi život u postu i molitvi. Njegovo svedočanstvo Vaskrsenja u tom dalekom kraju osvetlilo je put mnogim neznabošcima ka veri, dok je njegovo srce ostalo nerazdvojivo vezano za Hrista.
Međutim, zloba koja ga je progonila u Jerusalimu nije ga ostavila ni u miru Kapadokije. Po nalogu Pilata, vojnici su krenuli ka njemu, ne znajući koga traže, dok im Sveti Longin ne otkri svoj identitet. Blag i postojan, čak i u trenutku smrti, pripremao je svoju dušu molitvom, obučen u bele haljine, spreman za susret sa Gospodom. Sa osmehom koji je mogao samo iz vere poteći, pozva vojnike da izvrše svoju zapovest, oslobodivši ih krivice i time još jednom svedočio veličinu vere u Hrista. Longinovo svedočenje ostaje inspiracija kroz vekove, jer nas podseća da istina Vaskrsenja sija čak i u najmračnijim trenucima života.
Svetu liturgiju je služio mitropolit timočki Ilarion. Posle liturgije, mitropolit je poželeo vladici Dositeju dobrodošlicu u Eparhiju timočku izrazivši blagodarnost na prisustvu i zajedničkom služenju.
Episkop Dositej se zahvalio na gostoprimstvu i preneo pozdrave i blagoslove patrijarha Porfirija.
Vladika lipljanski potom je govorio o žitiju Svetog mučenika Longina Sotnika i poželeo je hristoljubivom vojinstvu njegovu zaštitu i pomoć u vojničkim dužnostima, ali i u privatnom životu.
Kako je protekla slava u kasarni pogledajte u galeriji ispod teksta.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Ostali ukrasi mogu biti različiti, ali neki od najčešćih su klas žita, ptica odnosno golub, cvet, grozd, knjiga i bure. U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja... Kolač se pravi dan uoči slave i obavezno bi trebalo da ga umesi domaćica i doda mu osveštanu vodu. Na kraju slave, gosti se ispraćaju kao što su i dočekani. Domaćin izađe iz kuće i isprati goste uz pozdrav da se i naredne godine sretnu u zdravlju i veselju.
KAKO SE UKRAŠAVA SLAVSKI KOLAČ I ZAŠTO: Bez ovih šara on ne bi smeo da bude deo slavske trpeze
NA SLAVU SE, IPAK, ZOVE, A EVO I KAKO SE TO RADI: Telefon je poslednje sredstvo kome bi trebalo pribegavati
OBAVEZAN JE DEO SLAVSKE TRPEZE I MORA SADRŽATI OSVEŠTANU VODU: Najbolji recepti za posni i mrsni slavski kolač, ako se ovako naprave obavezno uspeju
DVE STVARI DOMAĆINI NIKAD NE SMEJU DA URADE NA SVOJOJ SLAVI: Crkvena pravila su u ovim slučajevima jasna i ne bi trebalo praviti greške
Jubilarni 10. Festival hrišćanske kulture i duhovno-dokumentarnog filma održaće se od 4. do 12. septembra.
Na dan Sabora arhangela Gavrila, sabralo se sve — i narod, i molitva, i nebeski mir. Manastir Kovilj, obnovljen u slavi i ljubavi, postao je svedok kako vera obnavlja i dušu i svetinju.
Na dan kada Crkva slavi Prenos moštiju Svetog Nikolaja, manastir Ježevica zasijao je u punom liturgijskom sjaju — uz svetu liturgiju koju je služio vladika Justin, osvećenje novih ikona i molitveno sabranje kao svedočanstvo žive vere.
Na praznik svetih Ćirila i Metodija obeležena je prva krsna slava Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke – jedinstvenog tela koje, po blagoslovu Njegove Svetosti, otvara novo poglavlje u službi Jevanđelja među narodom.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Na obali Zapadne Morave nalazi se sveto mesto gde su nevini potražili spas, a iza sebe ostavili svedočanstvo o veri koja je nadživela plamen i dim.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.