Poglavar Srpske pravoslavne crkve sa sveštenom pratnjom poklonio se mestu gde je Presveta Bogorodica usnula u Gospodu.
Patrijarh srpski Porfirije sa svojom sveštenom pratnjom poklonio se grobu Presvete Bogorodice u Svetoj zemlji, obasjavajući svojim prisustvom mesto gde je, po predanju, Presveta Bogorodica usnula u Gospodu i vaznela se na nebo.
Nakon što je služio liturgiju pređeosvećenih darova u crkvi Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, patrijarh se uputio ka Getsimanskom vrtu na obroncima Maslinske gore, mestu prožetom božanskom tajnom i neizrecivom svetlošću. U tom svetom predelu, gde se Gospod naš Isus Hristos molio pred svoje stradanje, a Juda pao u tamu izdaje, nalazi se i crkva Uspenja Presvete Bogorodice, u kojoj počiva njen sveti grob.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Svetj zemlji
Sa dubokom smirenošću i bogonadahnutom molitvom, patrijarh je celivao to sveto mesto, gde je Bogomajka, okružena apostolima i anđeoskim silama, predala svoj duh u ruke Spasitelja. Odatle se, po svedočenju crkvenog predanja, trećeg dana vaznela na nebo, ostavivši apostolima svetlu utehu u rečima: „Radujte se, ja ću biti s vama navek.“
U patrijarhovoj pratnji nalazili su se vikarni episkop toplički Petar, arhimandrit Danilo, protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Bursać i ipođakon Dejan Nakić. Njihovo prisustvo svedočilo je o neraskidivoj vezi Srpske pravoslavne crkve sa svetinjama Svete zemlje, gde su postavljeni temelji vere, nade i ljubavi.
Po završetku molitvenog poklonjenja grobu Presvete Bogorodice, patrijarh Porfirije je posetio Sionsku goru, gde se poklonio grobu svetog cara Davida Psalmopojca, drevnog pravednika i Bogom nadahnutog pesnika, čije su psalmske reči vekovima prinošene Gospodu kao uzvišena molitva.
Ova bogougodna poseta patrijarha Porfirija Svetoj zemlji još jednom potvrđuje neprolaznu duhovnu povezanost između Jerusalima i vernog naroda srpskog, koji s ljubavlju i molitvom gleda ka svetinjama u kojima se projavljuje neugasiva svetlost Hristovog vaskrsenja i Majčine zaštite.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Na dan pretprazništva Uspenja Presvete Bogorodice, vernici se sabiraju u molitvi pred grobom Bogorodice, gde dobijaju duhovnu utehu na ovom svetom mestu, na kom se tišina susreće sa večnim svetlom njene milosti.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.