Poglavar Srpske pravoslavne crkve sa sveštenom pratnjom poklonio se mestu gde je Presveta Bogorodica usnula u Gospodu.
Patrijarh srpski Porfirije sa svojom sveštenom pratnjom poklonio se grobu Presvete Bogorodice u Svetoj zemlji, obasjavajući svojim prisustvom mesto gde je, po predanju, Presveta Bogorodica usnula u Gospodu i vaznela se na nebo.
Nakon što je služio liturgiju pređeosvećenih darova u crkvi Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, patrijarh se uputio ka Getsimanskom vrtu na obroncima Maslinske gore, mestu prožetom božanskom tajnom i neizrecivom svetlošću. U tom svetom predelu, gde se Gospod naš Isus Hristos molio pred svoje stradanje, a Juda pao u tamu izdaje, nalazi se i crkva Uspenja Presvete Bogorodice, u kojoj počiva njen sveti grob.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Svetj zemlji
Sa dubokom smirenošću i bogonadahnutom molitvom, patrijarh je celivao to sveto mesto, gde je Bogomajka, okružena apostolima i anđeoskim silama, predala svoj duh u ruke Spasitelja. Odatle se, po svedočenju crkvenog predanja, trećeg dana vaznela na nebo, ostavivši apostolima svetlu utehu u rečima: „Radujte se, ja ću biti s vama navek.“
U patrijarhovoj pratnji nalazili su se vikarni episkop toplički Petar, arhimandrit Danilo, protođakon dr Dragan Radić, đakon Vasilije Bursać i ipođakon Dejan Nakić. Njihovo prisustvo svedočilo je o neraskidivoj vezi Srpske pravoslavne crkve sa svetinjama Svete zemlje, gde su postavljeni temelji vere, nade i ljubavi.
Po završetku molitvenog poklonjenja grobu Presvete Bogorodice, patrijarh Porfirije je posetio Sionsku goru, gde se poklonio grobu svetog cara Davida Psalmopojca, drevnog pravednika i Bogom nadahnutog pesnika, čije su psalmske reči vekovima prinošene Gospodu kao uzvišena molitva.
Ova bogougodna poseta patrijarha Porfirija Svetoj zemlji još jednom potvrđuje neprolaznu duhovnu povezanost između Jerusalima i vernog naroda srpskog, koji s ljubavlju i molitvom gleda ka svetinjama u kojima se projavljuje neugasiva svetlost Hristovog vaskrsenja i Majčine zaštite.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.