Na liturgiji u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice, na praznik Blagovesti, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o poverenju kao suštini duhovnog života i otkrio zašto Presvetu Bogorodicu nazivamo ključnim mostom između neba i zemlje.
U zoru praznika Blagovesti, dok su se zvona oglašavala tiho i svečano, kao da su šaptala blagovest nebesima i zemlji, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice u Beogradu. U sabornosti sa sveštenstvom i vernim narodom, otpočelo je bogosluženje koje ne samo da slavi tajnu spasenja, već je i srce Hristove poruke: „Neka mi bude po reči Tvojoj.“
U prazničnoj, nadahnutoj besedi, patrijarh je otvorio duboke duhovne vidike sabranima, govoreći o veri ne kao apstraktnoj kategoriji, već kao živom odnosu – zajednici između Boga i čoveka. Njegove reči bile su nežne, ali snažne, noseći sa sobom tiho i jasno svedočanstvo o tome šta vera jeste i šta ona znači u pravoslavnom životu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
– Vera, u izvornom, biblijskom, crkvenom i hrišćanskom smislu te reči, jeste relaciona vrednost. Ona nije usmerena od nas ka nekome do u beskraj, nego podrazumeva dva smera, podrazumeva odnos, podrazumeva zajednicu. Zato je vera, u hrišćanskom i pravoslavnom smislu te reči, poverenje – poručio je patrijarh Porfirije, podsećajući da vera nije misaoni koncept, već celovito predanje bića, ljubavi i nade.
Naglasio je da vera obuhvata čitavo čovekovo biće – i um, i srce, i telo – i da bez nje ne možemo biti istinske ikone Božje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u manastiru vavedenje u Beogradu
– Izvor svega onoga što jesmo, svih naših želja, htenja, ostvarenja i podviga, jeste plod naše vere u Boga, tj. poverenja u Boga – rekao je patrijarh, ukazujući da se upravo iz tog odnosa rađa sve što je autentično, plemenito i božansko u čoveku.
Poseban akcenat u svojoj besedi stavio je na Presvetu Bogorodicu, čiji odgovor arhangelu Gavrilu "Neka mi bude po reči Tvojoj“, čini temelj praznika Blagovesti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sveta tajna pričešća
– Današnji praznik je trijumf vere kao poverenja. Današnji praznik nam pokazuje da, da nije bilo Presvete Bogorodice, tj. jedne ličnosti iz ljudskog roda koja je imala potpunu veru i poverenje u promisao Božju, u ljubav Njegovu, mi bismo i dalje čekali Mesiju – rekao je patrijarh, osvetljavajući suštinu događaja koji se proslavlja toga dana.
U Presvetoj Bogorodici, kako je istakao, Crkva vidi najuzvišeniji primer čoveka koji veruje Bogu do kraja, bez ostatka. U njenom „da“ čitavo čovečanstvo pronalazi vrata spasenja. – Blagodareći činjenici da je Ona u naše ime mogla da kaže „da“, da odgovori pozitivno na priziv i na poziv Božji, mi smo spaseni – poručio je patrijarh.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije
I upravo u liturgiji, u tom svetom činu zajedničarenja sa Bogom, mi već sada i ovde postajemo učesnici večnog života, istine i ljubavi. To je blagovest za svakog čoveka, da je život sa Bogom moguć, da počinje već danas i da ga gradimo verom, odnosno poverenjem koje ne zna za strah.
Beseda patrijarha Porfirija na Blagovesti u Beogradu nije bila samo teološko razmatranje, već pastirski poziv na istinsko življenje vere – ne kao pojma, već kao odnosa, kao disanja duše u Bogu. I zato su se tog jutra mnogi vratili svojim domovima ne samo ispunjeni prazničnom radošću, već i ohrabreni da hod po veri nije ništa manje stvaran od hoda po zemlji – samo što vodi ka nebu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
U manastiru Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar Srpske pravoslavne crkve blagoslovio je tri nova monaha, podsećajući ih na važnost poslušanja, smirenja i života u skladu sa božanskim načelima.
U nedeljnoj liturgiji na Mirijevu, poglavar Srpske pravoslavne crkve ukazao na duboko duhovno značenje Krsta kao simbola spasenja i unutrašnjeg preobražaja vernika.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.