Na liturgiji u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice, na praznik Blagovesti, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o poverenju kao suštini duhovnog života i otkrio zašto Presvetu Bogorodicu nazivamo ključnim mostom između neba i zemlje.
U zoru praznika Blagovesti, dok su se zvona oglašavala tiho i svečano, kao da su šaptala blagovest nebesima i zemlji, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu liturgiju u manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice u Beogradu. U sabornosti sa sveštenstvom i vernim narodom, otpočelo je bogosluženje koje ne samo da slavi tajnu spasenja, već je i srce Hristove poruke: „Neka mi bude po reči Tvojoj.“
U prazničnoj, nadahnutoj besedi, patrijarh je otvorio duboke duhovne vidike sabranima, govoreći o veri ne kao apstraktnoj kategoriji, već kao živom odnosu – zajednici između Boga i čoveka. Njegove reči bile su nežne, ali snažne, noseći sa sobom tiho i jasno svedočanstvo o tome šta vera jeste i šta ona znači u pravoslavnom životu.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije
– Vera, u izvornom, biblijskom, crkvenom i hrišćanskom smislu te reči, jeste relaciona vrednost. Ona nije usmerena od nas ka nekome do u beskraj, nego podrazumeva dva smera, podrazumeva odnos, podrazumeva zajednicu. Zato je vera, u hrišćanskom i pravoslavnom smislu te reči, poverenje – poručio je patrijarh Porfirije, podsećajući da vera nije misaoni koncept, već celovito predanje bića, ljubavi i nade.
Naglasio je da vera obuhvata čitavo čovekovo biće – i um, i srce, i telo – i da bez nje ne možemo biti istinske ikone Božje.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u manastiru vavedenje u Beogradu
– Izvor svega onoga što jesmo, svih naših želja, htenja, ostvarenja i podviga, jeste plod naše vere u Boga, tj. poverenja u Boga – rekao je patrijarh, ukazujući da se upravo iz tog odnosa rađa sve što je autentično, plemenito i božansko u čoveku.
Poseban akcenat u svojoj besedi stavio je na Presvetu Bogorodicu, čiji odgovor arhangelu Gavrilu "Neka mi bude po reči Tvojoj“, čini temelj praznika Blagovesti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sveta tajna pričešća
– Današnji praznik je trijumf vere kao poverenja. Današnji praznik nam pokazuje da, da nije bilo Presvete Bogorodice, tj. jedne ličnosti iz ljudskog roda koja je imala potpunu veru i poverenje u promisao Božju, u ljubav Njegovu, mi bismo i dalje čekali Mesiju – rekao je patrijarh, osvetljavajući suštinu događaja koji se proslavlja toga dana.
U Presvetoj Bogorodici, kako je istakao, Crkva vidi najuzvišeniji primer čoveka koji veruje Bogu do kraja, bez ostatka. U njenom „da“ čitavo čovečanstvo pronalazi vrata spasenja. – Blagodareći činjenici da je Ona u naše ime mogla da kaže „da“, da odgovori pozitivno na priziv i na poziv Božji, mi smo spaseni – poručio je patrijarh.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije
I upravo u liturgiji, u tom svetom činu zajedničarenja sa Bogom, mi već sada i ovde postajemo učesnici večnog života, istine i ljubavi. To je blagovest za svakog čoveka, da je život sa Bogom moguć, da počinje već danas i da ga gradimo verom, odnosno poverenjem koje ne zna za strah.
Beseda patrijarha Porfirija na Blagovesti u Beogradu nije bila samo teološko razmatranje, već pastirski poziv na istinsko življenje vere – ne kao pojma, već kao odnosa, kao disanja duše u Bogu. I zato su se tog jutra mnogi vratili svojim domovima ne samo ispunjeni prazničnom radošću, već i ohrabreni da hod po veri nije ništa manje stvaran od hoda po zemlji – samo što vodi ka nebu.
U hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je poručio da samo zajedništvo, dijalog i međusobno poštovanje mogu nas podići iznad podela i greha savremenog društva.
U manastiru Svetog arhiđakona Stefana u Slancima, poglavar Srpske pravoslavne crkve blagoslovio je tri nova monaha, podsećajući ih na važnost poslušanja, smirenja i života u skladu sa božanskim načelima.
U nedeljnoj liturgiji na Mirijevu, poglavar Srpske pravoslavne crkve ukazao na duboko duhovno značenje Krsta kao simbola spasenja i unutrašnjeg preobražaja vernika.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na osnivačkoj skupštini Ruskog istorijskog društva u Beogradu istaknuto je da novoformirana institucija ima misiju da čuva istorijsku istinu i jača duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
Na prazničnoj liturgiji u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da svoj život utemelje na Hristu i u molitvi pronađu snagu i mir.
Vernici su se sabrali u crkvi Svetih Joakima i Ane kako bi proslavili krsnu slavu, dok je patrijarh istakao prisustvo Božje blagosti i čuda u svakodnevnom životu.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.