Liturgije u Dablinu, Darbiju i Korbiju sabrale su vernike svih generacija, a praznična radost u novoj britansko-irskoj eparhiji pretočila se u molitvu, dečji smeh i poruke nade pred Veliku nedelju stradanja i spasenja.
U radosnoj tišini Cvetne nedelje, kada Crkva slavi Ulazak Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista u Jerusalim, novoosnovana Eparhija britansko-irska Srpske pravoslavne crkve po prvi put je disala u ritmu ovog svetog praznika. Kao mladika usađena na tlu Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, ova eparhija, osnovana u maju 2024. godine, već je donela duhovni plod – okupljajući verni narod u svetim hramovima rasutim širom ostrva.
U Darbiju, u hramu Svetih apostola Petra i Pavla, praznik Cveti proslavljen je uz svetu liturgiju koju je služio nadležni paroh, protojerej Boris Medak. Cveće koje su vernici donosili simbolizovalo je ne samo palmove grančice iz Jerusalima, već i molitvenu čežnju pravoslavnih hrišćana da susretnu Hrista koji dolazi, krotak i jašući na magaretu, da trpi i strada za spasenje sveta.
skinuto sa sajta spc.rs
Praznik Cveti obeležen u parohijama širom Eparhije britansko-irske
Dok su u Darbiju duše tiho blistale u molitvi, u hramu Svetog proroka Ilije u Korbiju odzvanjala je pesma mladih i dečjih glasova. Na praznik Cveti, hram je bio ispunjen vernicima, naročito decom, koja su svojim prisustvom učinila ovaj dan još radosnijim. Svetu liturgiju služio je protojerej-stavrofor Nikola Kotur, umirovljeni paroh oksfordski, koji je u svojoj besedi uputio duboku poruku pred nastupajuću Veliku nedelju:
„Pred nama je Velika nedelja Časnog posta. To su dani najvećeg poniženja Hristovog, na koje je On pristao radi nas, da spase ogrehovljeni rod ljudski.“
skinuto sa sajta spc.rs
Praznik Cveti obeležen u parohijama širom Eparhije britansko-irske
Njegove reči, kao blagi jecaj iz Getsimanskog vrta, pozvale su vernike da kroz pokajanje i ljubav pođu za Hristom putem Krsta.
Ni Irska nije bila daleko od te blagodati. U Dablinu, u hramu Svetog Georgija, svetu Liturgiju je služio sveštenik Mladen Gardović, okupljajući verni narod u molitvenoj tišini koja nadilazi reči i povezuje obale i nacije, Istok i Zapad, zemaljsko i nebesko.
skinuto sa sajta spc.rs
Praznik Cveti obeležen u parohijama širom Eparhije britansko-irske
Na Veliki ponedeljak, u Lazarici – duhovnom svetioniku britansko-irske eparhije – služeni su Časovi i sveta liturgija pređeosvećenih darova. Tamo, gde se koraci vere još utabavaju, Liturgija je postala most između Cvetne nedelje i Velikog petka, između uzvika „Osana“ i krika „Raspni ga!“, između života i smrti, tame i svetlosti.
Ova prva Cvetna nedelja u novorođenoj eparhiji nije bila tek ceremonijalna. Ona je bila duhovni pečat i znamenje da je Gospod već prošao ovim putem – i da narod Njegov ovde, na ostrvima anglosaksonskog sveta, korača za Njim.
Eparhija britansko-irska, sa sedištem u Londonu i na čelu sa episkopom Nektarijem, danas je dom za oko 40.000 pravoslavnih Srba. Kao maslinova mladica koja je nikla iz korena duboko usađenog u svetosavskoj duhovnosti, ona raste u tišini molitve, u pesmi bogosluženja, u suzi pokajanja – i u radosti praznika kakvi su Cveti.
I zato, dok Hristos ulazi u Jerusalim, ulazi i u srce ove nove eparhije, da u njoj nađe mesto – ne samo pod svodovima hramova, već u dušama svakog vernika koji Ga dočekuje sa grančicom vere i cvećem ljubavi.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim.
U Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju slilo se more dečjih glasova i osmeha, dok je vladika mileševski govorio o Hristovoj vojsci dobrote i ljubavi, bez koje svet ne bi opstao.
U svečanoj atmosferi crkve Svetog Petra, beogradski nadbiskup i metropolit poručio vernicima da Vaskrs nije samo pobeda nad smrću, već i poziv da svako od nas postane hodočasnik nade.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uz praznične liturgije, osvećene grančice i reči vladike Siluana, pravoslavni vernici iz dijaspore sabrali su se u hramovima širom Melburna – slaveći Gospoda i oproštajući se od prote Petra Damnjanovića, čija služba ostaje duboko urezana u srca vernog naroda.
Povodom stogodišnjice osvećenja crkve, u Lorejnu je služena arhijerejska liturgija koja je okupila Srbe i pravoslavne vernike sa svih strana kontinenta, slaveći vek postojanja hrama, bogatu istoriju i neprekinuti duhovni život koji se čuva kao najveće blago.
Posle liturgije u Sabornoj crkvi Svetog Save, povodom 50 godina posvećenog svešteničkog rada, protojerej-stavrofor Nikola Škrbić dobio je Vidovdansko odličje za predanu službu Crkvi i vernicima u Zapadnoj Evropi.
Na praznik Svetog sveštenomučenika Klimenta, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički služio je svetu liturgiju i krstio Barbaru Konatar iz Venecuele, primajući je u pravoslavnu veru.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.