Mitropolit šumadijski Jovan osvetio temelje i zvona hrama posvećenog Čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Kupina Nesagoriva, a vernici i monasi zajedno koračaju ka duhovnom centru sa obrisima lavre.
U srcu Šumadije, na uzvišenju koje pruža pogled daleko uokolo, dogodio se istorijski trenutak za manastir Svetog velikomučenika Georgija u Ćelijama Lajkovačkim. Mitropolit šumadijski Jovan osvetio je temelje i zvona novog manastirskog hrama posvećenog Čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Kupina Nesagoriva.
– Blagodaću Duha Svetoga osvetili smo temelje za novi hram, a srce mi je puno radosti kada vas vidim okupljene u ovolikom broju – besedio je mitropolit Jovan pred okupljenim vernicima. – Ovaj hram biće orijentir za sve koji dođu u svetinju, da nađu utehu svojoj duši i da se kroz molitvu sretnu sa Bogom. Videvši vas danas, verujem da će ovo mesto postati lavra, a ono već sad ima obrise lavre. –
Novi hram i duhovni značaj lavre
U pravoslavnoj tradiciji, lavra označava monašku zajednicu većeg duhovnog i istorijskog značaja, u kojoj se kombinuje cenobitski (zajednički) i eremitski (samotnjački) način života. Dok je manastir osnovna monaška zajednica sa crkvom, konacima i igumanom, lavra je simbol duhovnog centra sa višim autoritetom i posebnim prestižom među svetinjama. Upravo ovaj novi hram u Ćelijama, sa svojom veličinom, istorijskim ambicijama i duhovnim značajem, postepeno podiže manastir do ranga lavre.
SPC
Vladika šumadijski Jovan osveštao je temelje i zvono budućeg hrama
Znakovi zahvalnosti i istorijski darovi
Iguman manastira, protosinđel Evstatije (Dragojević), zahvalio se mitropolitu Jovanu i okupljenim vernicima, istakavši da je današnji čin osvećenja temelja i zvona istorijski za Ćelije. Kao znak zahvalnosti, mitropolitu je uručio arhijerejski žezal, a vernicima i darodavcima manastira – ikonu Presvete Bogorodice Kupine Nesagorive i svešteničku odeždu.
Svečanost je nastavljena crkveno-narodnim saborom, uz trpezu ljubavi i nastup KUD „Diša Đurđević“ iz Lazarevca, čime je duh zajedništva još jednom potvrđen.
Put od manastira ka lavri
Ovaj događaj osvetljava kako se manastirske ćelije, korak po korak, kroz veru, trud i blagoslov Božji, mogu pretvoriti u lavru – duhovni centar koji okuplja vernike, podiže molitve i postaje svetionik pravoslavlja u svom kraju. Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio:
– Bog i Majka Božja saslušaće naše molitve. Majka Božija jeste i Majka svih nas, i Njena pomoć dolazi onima koji veruju.
Ćelije Lajkovačke polako, ali sigurno, koračaju putem prestiža lavre, vraćajući duh velikih predaka i bogougodnih dela naših svetih pretaka – Nemanjića, Lazarevića i drugih graditelja hramova, čija vera i trud odjekuju kroz vekove.
Na praznik Prepodobnog Davida Solunskog, mitropolit šumadijski Jovan služio je Liturgiju i poručio da ljubav prema bližnjima ne postoji bez ljubavi prema Bogu, a tokom bogosluženja uručio je i visoka crkvena odlikovanja.
Mitropolit šumadijski Jovan i episkop švajcarski Andrej poslali su snažne poruke o veri, obnovi i duhovnoj snazi liturgije, dok je hram Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu zablistao na veliki praznik.
Nakon stravičnih požara u Šumadiji, unesrećenim porodicama stigla je uteha i pomoć iz Eparhije, uz blagoslov vladike Jovana i poruku da nikada nisu sami.
Na južnim padinama Venčaca, manastir Brezovac, osnovan pre više od pet vekova, postao je dom novog hrama posvećenog Presvetoj Bogorodici, a ceo kraj proslavio istorijski događaj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Sikeota po starom i Svetu velikomučenicu Irinu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pelegrina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Na liturgiji u hramu Svetog velikomučenika Dimitrija u Kragujevcu mitropolit šumadijski istakao je snagu molitve, upozoravajući vernike na opasnosti zloupotrebe duhovnih darova i verovanja u gatare.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.