Aktuelno iz SPC 02.07.2026 | 15:41

PLANIRAJU DEPONIJU IZMEĐU MUSLIMANSKOG GROBLJA I PRAVOSLAVNOG HRAMA: Eparhija budimljansko-nikšićka traži hitno preispitivanje odluke

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
PLANIRAJU DEPONIJU IZMEĐU MUSLIMANSKOG GROBLJA I PRAVOSLAVNOG HRAMA: Eparhija budimljansko-nikšićka traži hitno preispitivanje odluke
SPC

Eparhija oštro reaguje na najavu gradnje centra za otpad na Brzavi i upozorava na značaj poštovanja svetinja i dijaloga.

Reakcija Eparhije budimljansko-nikšićke na najavljenu izgradnju regionalnog centra za upravljanje otpadom u blizini muslimanskog mezarja i hrama Svetog apostola Tome u naselju Brzava u Bijelom Polju otvorila je šire pitanje odnosa prema svetinjama, prostoru i javnom interesu, ali i potrebu da se odluke koje utiču na život lokalnih zajednica donose uz dijalog i punu osetljivost za okolnosti na terenu.

U saopštenju koje je izazvalo pažnju javnosti, Eparhija se obraća „vernom narodu, svim ljudima dobre volje i nadležnim institucijama“. Ističe da Crkva, vođena Jevanđeljem Hristovim, ima dužnost da govori kada su, kako navodi, ugroženi duhovni i moralni temelji zajednice, kao i mesta koja predstavljaju svetinje i prostore sećanja.

U središtu poruke nalazi se stav da se odnos prema svetinjama ne može posmatrati izdvojeno od šireg društvenog konteksta. Eparhija podseća da se u neposrednoj blizini planirane lokacije nalaze muslimansko mezarje i pravoslavni hram, naglašavajući da ta blizina nosi snažnu simboliku dugotrajnog zajedničkog života ljudi različitih vera na istom prostoru.

„Te dve svetinje nisu svedočanstvo podele, već vekovnog zajedničkog života ljudi različitih vera“, navodi se u saopštenju, uz podsećanje da su generacije na tom području delile svakodnevni život, rad i stradanja, ali i prostor u kojem su podizale domove i bogomolje, i ispraćale svoje najbliže.

Upravo ta činjenica postaje ključna tačka rasprave, jer se pitanje lokacije ne posmatra samo kao infrastrukturno rešenje, već i kao odluka koja dotiče sećanja, identitet i odnos prema prostoru koji ima višeslojno značenje.

Kada odluka postane pitanje poverenja

Eparhija ističe da svaki postupak koji može narušiti dostojanstvo jedne svetinje istovremeno dotiče i drugu. Na taj način, kako se naglašava, pitanje svetinja prevazilazi okvire verske osetljivosti i ulazi u prostor etike, međusobnog poštovanja i civilizacijskih normi.

Posebno se ukazuje da se poverenje između zajednica ne gubi naglo, već se gradi ili narušava kroz konkretne odluke koje se donose na terenu i način na koji se one objašnjavaju javnosti.

U teološkom delu saopštenja Crkva podseća na biblijsko učenje o čoveku stvorenom „po liku Božijem“. Naglašava se da ljubav prema bližnjem ne zavisi od nacionalne ili verske pripadnosti. U tom kontekstu se citiraju reči Jevanđelja o ljubavi prema bližnjem i apostolski poziv na mir kao temelj hrišćanskog života.

Posebno se naglašava da briga jedne zajednice za sopstveno svetilište ne može biti izolovana od odgovornosti prema svetinjama drugih. Eparhija poručuje da briga muslimanske zajednice za mezarje nije samo njihovo pitanje, već i pitanje koje zaslužuje razumevanje i poštovanje iz hrišćanske perspektive.

Istovremeno, Crkva podseća i na značaj hrama Svetog apostola Tome na Brzavi, koji vekovima predstavlja mesto molitve, sabranja i istorijskog pamćenja pravoslavnog naroda ovog kraja. Time se dodatno naglašava slojevitost prostora na kojem se planira intervencija koja je izazvala zabrinutost.

Granica između razvoja i poštovanja svetinje

U širem teološkom okviru, Eparhija se oslanja na patrističku tradiciju i učenje Svetih otaca o čoveku kao „svešteniku tvorevine“, pozvanom da svet ne koristi samovoljno, već da ga čuva i predaje budućim generacijama. Odnos prema prirodi, kako se navodi, ne može se odvojiti od odnosa prema Bogu i prema čoveku.

Posebno se izdvaja učenje Svetog Isaka Sirina o milostivom srcu koje „gori za svu tvar“. Time se naglašava da je odnos prema svetu u hrišćanskom razumevanju zasnovan na brizi, a ne na dominaciji, na čuvanju, a ne na potrošnji.

Eparhija ukazuje da se ni pitanja životne sredine, ni pitanja lokalnog razvoja, ne mogu svesti na tehničke i administrativne procedure. Ona zahtevaju stručan pristup, poštovanje zakona, otvoren dijalog i uvažavanje ljudi koji na tom prostoru žive.

„Odluke koje se donose danas ostavljaju posledice koje će osećati i oni koji tek dolaze posle nas“, navodi se u saopštenju, uz apel da se svako rešenje koje se razmatra pažljivo preispita kroz sve relevantne aspekte.

Na kraju, Eparhija poziva na smirenost i dostojanstvo, kako među pravoslavnim vernicima, tako i u odnosu prema muslimanskoj zajednici. Poštovanje svetinja i sećanja na pretke, kako se ističe, predstavlja zajedničku tačku koja prevazilazi verske razlike.

U završnoj poruci saopštenja naglašava se da svetinje nisu prepreka razvoju, već njegov temelj. Na taj način Crkva otvara prostor za dijalog u kojem se razvoj i duhovne vrednosti ne isključuju, već traže ravnotežu zasnovanu na odgovornosti i međusobnom uvažavanju.