U besedi posle liturgije na dan slave zadužbine kralja Stefana Dečanskog i cara Stefana Dušana, episkop raško-prizrenski istakao je da monasi ove svete obitelji svojim životom i podvizavanjem spasavaju svoje duše, ali čine da i ova svetinja živi i u vremenu i kada mnogi sumnjaju u našu budućnost.
Na dan slave Manastira Visoki Dečani, posvećenog Vaznesenju Gospodnjem, u liturgiji koju je predvodio episkop raško-prizrenski Teodosije, hram se ispunio vernicima koji su došli da obeleže ovaj sveti dan. U besedi posle liturgije, vladika Teodosije je uputio dirljive reči, naglašavajući ne samo duhovnu snagu monaha, već i neprolaznost same svetinje u vremenima izazova i sumnje.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Liturgija u Manastiru Visoki Dečani
- Ovaj sveti hram je najlepši i najočuvaniji od svih hramova koje su Nemanjići i svi potonji vladari podigli u našem rodu – istakao je episkop Teodosije, a potom poslao snažnu poruku:
- I monasi ove svete obitelji živeći ovde, trudeći se, podvizavajući se, spasavaju svoje duše, ali čine da i ova svetinja živi i u vremenu teškom kada su mnogi skeptici i kada mnogi sumnjaju u budućnost našu. Dovoljno je da dođu ovde i da pogledaju koliko vaskršnje radosti ima u ovoj svetoj obitelji. I mi svi, braćo i sestre, prepustimo svoje brige Gospodu i uzdajmo se u molitve Svetog kralja Stefana Dečanskog. Molitvama Svetog kralja velikomučenika neka je srećan današnji praznik, hramovna slava ove svete obitelji. Neka Gospod sačuva igumana, monahe i sve one koji dolaze ovde na poklonjenje u ovu svetu obitelj kao i u sve druge svetinje da bi se slavilo ime Božje," rekao je episkop Teodosije.
Ove reči odjeknule su među prisutnima, podsećajući ih na duboko ukorenjenu veru i nadu koja prožima zidove ovog svetog manastira. Manastir Visoki Dečani nije samo duhovno utočište, već i simbol istorijske i kulturne baštine srpskog naroda.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Vladika Teodosije sa monaštvom u Visokim Dečanima
Osnovan kao zadužbina kralja Stefana Dečanskog i cara Stefana Dušana, manastir Visoki Dečani predstavlja jedan od najvažnijih srpskih srednjovekovnih pravoslavnih svetinja. Inicijativa za gradnju ovog veličanstvenog zdanja potekla je od Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog i tvorca autokefalne Srpske pravoslavne crkve. U svojoj hrisovulji, kralj Stefan Dečanski je jasno istakao da je mesto za izgradnju hrama Božijeg u Dečanima izabrao Sveti Sava, ali ga je smrt pretekla, te je kralju Urošu III bilo suđeno da podigne manastir na tom svetom mestu.
SPC / Eparhija raško-prizrenska
Vladika Teodosije obraća se vernicima i monasima
Gradnja manastira trajala je između 1326/1327. i 1334/1335. godine, dok su prelepe freske završene oko 1348. godine. Manastir je posvećen Vaznesenju Gospodnjem, simbolu hrišćanske vere i nade u vaskrsenje i večni život.
Danas, Visoki Dečani stoje kao svetionik duhovnosti i vere, gde monasi svojim svakodnevnim podvizavanjem i molitvama čuvaju ne samo svoje duše, već i ovo sveto mesto od zaborava. Njihova posvećenost i vernost podsećaju nas na snagu duha i neprolaznu vrednost vere u vremenu kada su mnogi skeptični i sumnjaju u budućnost.
U tumačenju jevanđelskih reči, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tesnogrudosti koja prerasta u mržnju i hrabrom unutrašnjem očišćenju koje otvara prostor za Hristovu blagovest.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Partenija Lampsakijskog po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Leona Čudotvorca, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Podvižnik manastira Visoki Dečani, iako bez vida, prenosi nebesku mudrost i postojanu veru. Njegov izvanredan dar za pojanje dirne svakog ko ga čuje, dok bratstvo i vernici o njemu govore sa najvećim poštovanjem.
Monah i glavni ekonom Manastira Visoki Dečani kroz svoju priču otkriva duboku vezu s Kosovom i Metohijom I priča kako su njegovo monašenje i životni put ispunjeni duhovnim traženjem i ljubavlju prema svetinji.
Ministar kulture Nikola Selaković izvestio je patrijarha Porfirija o pripremama za predstavljanje umetničkog i duhovnog bogatstva srpske svetinje sa Kosova i Metohije, povodom dve decenije od uvrštavanja na Uneskovu Listu svetske baštine.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.