U predvečerje praznika Svetog Sisoja, mitropolit šumadijski Jovan zamonašio je iskušenika Gojka, dodelivši mu ime Petar, dok je narednog dana na svetoj liturgiji rukopoložio monaha Spiridona u čin jerođakona.
U tihom i molitvom osvetljenom predvečerju praznika Svetog Sisoja, Manastir Denkovac pored Kragujevca, bio je svedok dvostrukom daru nebeske milosti. Mitropolit šumadijski Jovan blagoslovio je iskušenika Gojka Đokovića, uvodeći ga u monaški život pod imenom Petar, u čast Svetog Petra Atonskog. Ovaj sveti čin male shime, održan u prisustvu sabrane monaške zajednice, ispunio je srca prisutnih vernika duhovnom radošću.
SPC/Eparhija šumadijska
Čin monašenja iskušenika Gojka
Novozamonašeni Petar, rođen u Kragujevcu, proveo je svoje obrazovne godine između rodnog grada i Amerike, gde je završio srednju školu i fakultet, stičući diplomu iz angloameričke književnosti. Njegova odluka da se posveti monaškom životu svedoči o dubokoj i iskrenoj ljubavi prema Bogu i želji za služenjem Crkvi.
Sutradan, na sam dan proslave Svetog Sisoja Velikog, manastir Denkovac, posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, bio je ispunjen blagodatnim prisustvom mnogobrojnih vernika i sveštenstva. Mitropolit šumadijski Jovan služio je liturgiju, uz sasluživanje arhimandrita Onufrija, igumana manastira Denkovac, protosinđela Pajsija, igumana manastira u Šuljkovcu, i mnogih drugih visokoprepodobnih i časnih sveštenika.
SPC/Eparhija šumadijska
Čin monašenja iskušenika Gojka
U tom svetom trenutku, lepota bogosluženja bila je obogaćena predivnim glasovima mati Tavite i sestrinstva, koje su svojim milozvučnim pojanjima odgovarale na liturgijske prozbe. Tokom liturgije, vladika Jovan je rukopoložio monaha Spiridona, sabrata ove svete obitelji, u čin jerođakona, dodajući još jedan dragoceni biser u krunu Srpske pravoslavne crkve.
SPC/Eparhija šumadijska
Čin rukopoloženja monaha Spiridona u jerođakona
Na kraju bogosluženja, mitropolit je uručio gramate Zlatku Đokiću, Filipu Prodanoviću i Vladanu Nedeljkoviću iz Kragujevca, u znak priznanja za njihovu vernu službu i doprinos Crkvi.
Posle evharistijskog sabranja, okupljeni verni narod nastavio je svoje zajedništvo uz bogatu trpezu ljubavi, koju je sa velikom pažnjom pripremio domaćin arhimandrit Onufrije sa bratstvom. Manastir Denkovac, čuvar moštiju Svetog Sisoja Velikog, nastavlja da bude svetionik vere, molitve i duhovnog preobražaja, obasjavajući put vernicima ka Carstvu nebeskom.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Na Ivanjdan, u toku liturgije, episkop pakrački i slavonski je jednim od najsvetijih činova u pravoslavlju osvetlio svetinju u Jasenovcu, koji je sinonim stradanja Srba, podsećajući na snagu i važnost duhovnog života, obnove, zajedništva i posvećenosti Bogu.
Dan uoči slave ove svetinje, posle večernjeg bogosluženja, vladika sremski obavio je jedan od najsvetijih činova u pravoslavlju, u kome se monah oprašta od svetovnog života i posvećuje se služenju Bogu i crkvi, čime postaje živi svedok vere i nosilac Hristove svetlosti.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Proslava je započela molitveno u Sabornom hramu Uspenija Presvete Bogorodice, uz poziv mitropolita šumadijskog i oca Zorana na dublje razumevanje vere i služenja, u vremenu punom izazova i nesigurnosti, a nastavila se slavskom trpezom i hrišćanskom radošću.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.