Mnogi istraživači su pokušali da odgonetnu značenej crteža na Trškoj crkvi, međutim niko do danas sa sigurnošću ne može da tvrdi da zna njihovo značenje.
Na istoku Srbije, sakrivena u Homolju, smeštena je Trška crkva. Svetinja se nalazi u blizini današnjih seoskih naselja Suvi Do, Vukovac i Milutovac, pored puta koji spaja Krepoljin sa Žagubicom.
Crkva se nalazi pet kilometara zapadno od Žagubice. Do nje se brzo dolazi automobilom iz obližnjih mesta, uključujući Petrovac na Mlavi i Požarevac, za manje od jednog sata vožnje. Osim toga, u blizini su manastir Gornjak, banja Ždrelo, vrelo Mlave i Krupajsko vrelo, što doprinosi njenoj popularnosti, posebno tokom vikenda i verskih praznika.
Sagrađena je u stilu Raške škole a ime je dobila po selu Trg, u kojem je preovladavalo trgovačko stanovništvo. Ne postoje sigurni podaci o vremenu njene gradnje ali, sudeći prema pojedinim izvorima i njenoj arhitekturi, nastala je u periodu od 9. do 13. veka, pre vladavine kralja Dragutina.
Poznata i kao Manastir Rođenja Bogorodice, tokom svoje istorije više puta je rušena i obnavljana, što je dovelo do odstupanja od njene prvobitne arhitekture. Na kraju 17. veka, crkva je bila napuštena, ali je vek i po kasnije obnovljena zahvaljujući Voištanu Kaluđeroviću, od kada je postala parohijska crkva. S obzirom na njenu siromašnost, tokom Božića i Vaskrsa sveštenici iz Manastira Gornjak dolazili su da obavljaju službe, donoseći potrebne bogoslužbene predmete za liturgiju.
Spomenik kulture
Neobična kamena svetinja je proglašena za spomenik kulture 1951. godine, a za spomenik kulture od velikog značaja 1979. godine.
Restauracija koja je trajala od 1980. do 1990. godine, pod nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, vratila je crkvi njen prvobitni izgled. Unutrašnjost sadrži mnoge uklesane crteže, uglavnom životinja i sekira, kao i natpise na nepoznatom jeziku, čije značenje nije razjašnjeno.
Ovi crteži privukli su pažnju švajcarskog istraživača Eriha fon Denikena, koji je tvrdio da su na njima prikazane svemirske letelice i njihovi piloti. U porti crkve pronađen je kostur mlade žene sa detetom u naručju, što sugeriše da je neki lokalni vlastelin mogao biti njen ktitor. Ovi skeleti navode na pomisao da je crkva nekada imala grobnu namenu, služeći kao mauzolej za lokalnu vlastele.
Postoje razne legende o mističnim stvorenjima koja su nekada nastanjivala ovo područje. Najpoznatija je priča o patuljku Stoјanu, koji živi u obližnjem izvoru Potajnici, otvarajući vodu iz neistraženih dubina. Takođe, postoje i legende o jelenu sa zlatnim rogovima, koji nosi kolijevku. Svi stari, paganski narodi obožavali su jelena, koji je postao jedno od prvih božanstava, simbolizujući cikličnost godišnjeg doba, od proleća do zime, od rađanja do smrti. Neki su mu prinosili žrtve, dok su ga drugi smatrali za biće, koje prenosi duše umrlih u drugi svet. Najstariji su primećivali njegove tragove u blatu i prema njima određivali početak sezone setve. Možda je upravo zbog toga njegov lik uklesan u temelje ovog neobičnog hrama.
youtube/printscreen/Todor Pesterski
Na severoistočnoj fasadi uočavaju se iscrtane sekire, alat kojima su majstori klesali kamen, a pored i simbol boga Peruna.
Šestarom urezana kružnica širine stope, sa šest podela, koja se koristila kao osnovni model za dimenzije hrama - moguće je da je ovo potpis arhitekte hrama.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Nakon pisanja grčkih medija, da je u eparhiji siroskoj potpuno zabranjena zvonjava zvona sa lokalnog manastira, crkveni velikodostojnici oglasili su se saopštenjem.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.