Mnogi istraživači su pokušali da odgonetnu značenej crteža na Trškoj crkvi, međutim niko do danas sa sigurnošću ne može da tvrdi da zna njihovo značenje.
Na istoku Srbije, sakrivena u Homolju, smeštena je Trška crkva. Svetinja se nalazi u blizini današnjih seoskih naselja Suvi Do, Vukovac i Milutovac, pored puta koji spaja Krepoljin sa Žagubicom.
Crkva se nalazi pet kilometara zapadno od Žagubice. Do nje se brzo dolazi automobilom iz obližnjih mesta, uključujući Petrovac na Mlavi i Požarevac, za manje od jednog sata vožnje. Osim toga, u blizini su manastir Gornjak, banja Ždrelo, vrelo Mlave i Krupajsko vrelo, što doprinosi njenoj popularnosti, posebno tokom vikenda i verskih praznika.
Sagrađena je u stilu Raške škole a ime je dobila po selu Trg, u kojem je preovladavalo trgovačko stanovništvo. Ne postoje sigurni podaci o vremenu njene gradnje ali, sudeći prema pojedinim izvorima i njenoj arhitekturi, nastala je u periodu od 9. do 13. veka, pre vladavine kralja Dragutina.
Poznata i kao Manastir Rođenja Bogorodice, tokom svoje istorije više puta je rušena i obnavljana, što je dovelo do odstupanja od njene prvobitne arhitekture. Na kraju 17. veka, crkva je bila napuštena, ali je vek i po kasnije obnovljena zahvaljujući Voištanu Kaluđeroviću, od kada je postala parohijska crkva. S obzirom na njenu siromašnost, tokom Božića i Vaskrsa sveštenici iz Manastira Gornjak dolazili su da obavljaju službe, donoseći potrebne bogoslužbene predmete za liturgiju.
Spomenik kulture
Neobična kamena svetinja je proglašena za spomenik kulture 1951. godine, a za spomenik kulture od velikog značaja 1979. godine.
Restauracija koja je trajala od 1980. do 1990. godine, pod nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, vratila je crkvi njen prvobitni izgled. Unutrašnjost sadrži mnoge uklesane crteže, uglavnom životinja i sekira, kao i natpise na nepoznatom jeziku, čije značenje nije razjašnjeno.
Ovi crteži privukli su pažnju švajcarskog istraživača Eriha fon Denikena, koji je tvrdio da su na njima prikazane svemirske letelice i njihovi piloti. U porti crkve pronađen je kostur mlade žene sa detetom u naručju, što sugeriše da je neki lokalni vlastelin mogao biti njen ktitor. Ovi skeleti navode na pomisao da je crkva nekada imala grobnu namenu, služeći kao mauzolej za lokalnu vlastele.
Postoje razne legende o mističnim stvorenjima koja su nekada nastanjivala ovo područje. Najpoznatija je priča o patuljku Stoјanu, koji živi u obližnjem izvoru Potajnici, otvarajući vodu iz neistraženih dubina. Takođe, postoje i legende o jelenu sa zlatnim rogovima, koji nosi kolijevku. Svi stari, paganski narodi obožavali su jelena, koji je postao jedno od prvih božanstava, simbolizujući cikličnost godišnjeg doba, od proleća do zime, od rađanja do smrti. Neki su mu prinosili žrtve, dok su ga drugi smatrali za biće, koje prenosi duše umrlih u drugi svet. Najstariji su primećivali njegove tragove u blatu i prema njima određivali početak sezone setve. Možda je upravo zbog toga njegov lik uklesan u temelje ovog neobičnog hrama.
youtube/printscreen/Todor Pesterski
Na severoistočnoj fasadi uočavaju se iscrtane sekire, alat kojima su majstori klesali kamen, a pored i simbol boga Peruna.
Šestarom urezana kružnica širine stope, sa šest podela, koja se koristila kao osnovni model za dimenzije hrama - moguće je da je ovo potpis arhitekte hrama.
Po zauzeću Srbije, Osmanlije su mnoge srpske hramove pretvorili u svoje džamije, pa su to hteli da učine i sa dečanskom manastirskom crkvom, ali ih je čudesan događaj sprecio u tome.
Nakon pisanja grčkih medija, da je u eparhiji siroskoj potpuno zabranjena zvonjava zvona sa lokalnog manastira, crkveni velikodostojnici oglasili su se saopštenjem.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
O važnosti bolosluženja i odlasku u hram, pričao je i ranije patrijarh Porfirije navodeći da jedinstvo sa Bogom predstavlja smisao života svakog pojedinca.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.