Manastir u Brankovini je bogata riznica relikvija, ali i mesto gde su sahranjeni srpski velikani, među kojima je i Desanka Maksimović. U to mesto je došla kao beba, a želja joj je bila da je tu i sahrane.
Centar Beograda krasi spomenik posvećen voljenoj pesnikinji Desanki Maksimović, dok se svega sat i po vožnje dalje, u Brankovini i nedaleko od njenog rodnog grada, nalazi hram Svetog Arhangela - u čijoj porti počiva književnica.
Crkva je podignuta na mestu gde je prethodno stajala drvena svetinja, koju su Turci porušili i spalili. Građena je u baroknom stilu, karakterističnom za crkvene građevine koje su u to vreme bile uobičajene u Vojvodini. Zidana je od kamena, malterisana i prekrivena belim krečom. Na zapadnoj strani uzdiže se visoki zvonik.
Danas, zahvaljujući očuvanim bogoslužbenim knjigama, umetničkim predmetima i istorijskim dokumentima, riznica crkve sadrži mnoge vredne artefakte. Među njima se ističu krst-relikvijar iz 10. veka, Hadži Ruvimov duborezni krst, Veliko jevanđelje koje je Prota doneo kao poklon ruskog cara, ručni krst Protin, ikone Svetog Arhanđela Mihaila, Svetog Jovana i Svetog Nikole, stare knjige Antologion, Psaltir, Trebnik, Minej...
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Relikvije u hramu Svetog Arhangela
Kraj crkve, sa severne strane je spomenik ratnicima ratova od 1912. do 1918. i grupa nadgrobnih spomenika familije Nenadović: Alekse, Jakova, Sime, Prote Mateje, Jevrema i Čika Ljube.
Ko su bili Nenadovići?
Aleksa Nenadović bio je knez tamnavsko-posavske knežine, posečen u Seči knezova početkom februara 1804. u Valjevu. Poput mnogih porodica Srbije 19. veka i Nenadovići potiču od doseljenika sa raznih strana gde su živeli Srbi.
Ono što se sa velikom verovatnoćom može reći, je da su došli negde u 17. veku u Brankovinu, a odakle - tu su sada dileme, zato što su različiti izvori navedeni, u nekim spisima iz tog doba, a i prota Matija je uneo malu zabunu u svojim memoarima kada je napisao da su oni iz Birča došli. Taj toponim neki vezuju za granicu sa Bosnom, neki sa Crnom Gorom.
Wikipedia
Kočina Krajina, mapa iz 1788 godine
Za vreme Kočine krajine Aleksa Nenadović oslobodio je valjevski kraj i područje sve do Čačka.
Brat Alekse Nenadovića je Jakov, a njegovi sinovi su prota Matija i Sima Nenadović.
Đorđe Nenadović, potomak Alekse Nenadovića, ispričao je deo svoje porodične istorije.
- I on se rodio u etabliranoj familiji u tom vremenu, koja je već bila značajna. Njegov deda, brat njegovog oca, bio je Tamnavski knez. To nisu vlastelinska zvanja, knezovi su u to doba bili izabrani od naroda, Turci su vladali Srbijom, oni su ih postavljali, da upravljaju određenim teritorijama i da kontrolišu narod. Nema to tu težinu što bi se moglo pomisliti da je neko plemstvo u pitanju - rekao je Đorđe.
Aleksa Nenadović ubijen je u Seči knezova. Odsekli su mu glavu i Memed-aga Fočić ju je stavio, sa ostalim glavama, na svoj čardak. Valjevski Turci koji su imali dobre odnose sa knezovima izmolili su za njegovo telo i predali su ga rodbini, koja ga je sahranila, bez glave, pored crkve.
Živan Jerotić iz sela Blizonje je ukrao njegovu glavu i vratio je rodbini, pa su ga nakon tri dana od sahrane otkopali i sahranili i glavu sa telom.
Mesto počinka Desanke Maksimović
U porti crkve je sahranjena Desanka Maksimović (1898—1993), srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Grob Desanke Maksimović
Desanka Maksimović je rođena u Rabrovici-Divci kod Valjeva i bila je najstarija od dece, majke Draginje i oca Mihaila. Poznato je da je Desankin otac bio sin Dimitrija i majke Nerandže Maksimović, majke koja je bila potomak poznatog kneza Jovana Simića- Bobovca, deda poznati sveštenik.
Desanka Maksimović je u Brankovinu došla kao beba i upravo tu je provela svoje detinjstvo, završila osnovnu školu i napisala prve stihove. Ovaj kraj je za nju bio bezbrižna oaza, a Brankovina je postala večna i nepresušna inspiracija. Mesto odrastanja zauzimalo je posebno mesto u njenim pesmama, uvek se u njima obraćajući Brankovini s puno pažnje, ljubavi i požrtvovanosti, gotovo kao da je tretirala kao živog čoveka.
Pesnikinja je među nama - talenat je blagoslov od Boga
youtube/printscreen/Ušće Media
Statua Desanke Maksimović, delo Svetlane Karović-Deranić
Kako za portal religija.rs kaže Svetlana Karović-Deranić, poznata vajarka, Grad Beograd je otvorio konkurs 2001/2 godine, a njen rad je izabran među 50 prijavljenih. Sagovornica priznaje da se na konkurs prijavila nakon insistiranja njenog supruga, slikara.
- Moja inspiracija je bila da Desanku Maksimović prepoznaju bez ikakvih atributa - šešira, knjige... Krenula sam od osnovne ideje. A opredelila sam se za sedeću figuru - započinje sagovornica.
Nakon promišljanja, kako da umetničko delo na idealan način poveže sa ambijentom umetnica se susrela i sa pitanjem životne dobi, u kojoj želi da predstavi književnicu. Ovom priliko sagovornica je otkrila i odgovor na pitanje, koje su postavili mnogi - a to je zašto književnica blago skreće glavu?
- Izabrala sam određenu starosnu dob, koja je za mene bila bitna. Desanka Maksimović je predstavljena u godinama kada žena ima najbolji odnos fizičke i intelektualne snage, kada ima smirenje i prepoznatljivost ostvarene žene. Sedi tako što joj je glava blago okrenuta u stranu, posmatra okruženje i povezuje ga sa unutrašnjim životom aktivno - ističe vajarka.
YouTube/Zora Kolarski
Svetlana Karović Deranić
Umesto već viđenih rešenja, da delo spusti na klupu, ili kakav drugi predmet, umetnica se odlučila za drugačiji postament.
- Spustila sam je na kocku, koja simbolizuje postament. Ona nije izdignuta na njemu, sedi sa nama i bliska nam je. Bilo mi je bitno odelo, koje će imati. Ona kao da ima prsluk na sebi, što nas na neki način dodatno približava njoj - pojašnjava umetnica iz Pančeva.
Da bi ovekovečili nekoga, a ujedno uhvatili njegovu bit i kroz vreme je nepromenjenu prikazali, priznaje sagovornica, potrebno je lično produhovljenje i vera, koja joj je u ovom umetničkom izazovu bila vodilja.
- Sama ideja za ovo delo je da se prikaže njen intenzivan unutrašnji život i njena posvećenost narodu, znajući da je bila verujuća i njenu vezanost za Brankovinu. Smatrala sam da ona mora biti u ovom formatu i kao jedna od nas. Morate da budete blagosloveni da nešto što je teško opisivo prenesete u stvarnost. Sama duhovnost pesnikinje i prepoznavanje iste je od Boga data - kaže Svetlana Karović-Deranić, sagovornica portala religija.rs.
Desanka je, na kraju, po svojoj želji, poslednje dane života provela upravo u Brankovini, svom voljenom zavičaju.
Tu je i sahranjena, a njen grob se nalazi odmah pored crkve. Pitoma i nestvarno lepa Brankovina bila je dom njene inspiracije, duše, ljubavi i celog života. Danas, Brankovina i njene istorijske znamenitosti predstavljaju skup kulturnih, prosvetnih i memorijalnih spomenika, koji pričaju predivne priče o negovanju tradicije i bogatoj kulturno-istorijskoj prošlosti ovog kraja.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Jovanje, smešten u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, postoji još od pre boja na Kosovu 1389. godine, a današnja crkva, posvećena Svetom Jovanu Krstitelju, podignuta je 1957. godine. Poznat je po čudotvornoj ikoni Majke Božje Brzopomoćnice, koju je 1939. godine donio arhimandrit Serafim Rus, a za koju se veruje da pomaže ženama koje žele, a ne mogu da imaju decu.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Kod manastira Vavedenje Presvete Bogorodice u selu Palja, u opštini Surdulica, narod se kod okuplja nekoliko puta godišnje i to: na Svetog proroka Jeremiju (14. maja), na Svetog proroka Iliju (2. avgusta) i na Uspenje Presvete Bogorodice (28. avgusta).
Manastir Rukumija je prema legendi podignut na mestu gde su nesrećnu devojku Jelicu pogubila braća. Tu se danas dešavaju čuda, kojima svedoče brojni vernici.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Fevroniju po starom i Svetog velikomučenika Prokopija po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Priscile i Akvila, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.