Manastir u Brankovini je bogata riznica relikvija, ali i mesto gde su sahranjeni srpski velikani, među kojima je i Desanka Maksimović. U to mesto je došla kao beba, a želja joj je bila da je tu i sahrane.
Centar Beograda krasi spomenik posvećen voljenoj pesnikinji Desanki Maksimović, dok se svega sat i po vožnje dalje, u Brankovini i nedaleko od njenog rodnog grada, nalazi hram Svetog Arhangela - u čijoj porti počiva književnica.
Crkva je podignuta na mestu gde je prethodno stajala drvena svetinja, koju su Turci porušili i spalili. Građena je u baroknom stilu, karakterističnom za crkvene građevine koje su u to vreme bile uobičajene u Vojvodini. Zidana je od kamena, malterisana i prekrivena belim krečom. Na zapadnoj strani uzdiže se visoki zvonik.
Danas, zahvaljujući očuvanim bogoslužbenim knjigama, umetničkim predmetima i istorijskim dokumentima, riznica crkve sadrži mnoge vredne artefakte. Među njima se ističu krst-relikvijar iz 10. veka, Hadži Ruvimov duborezni krst, Veliko jevanđelje koje je Prota doneo kao poklon ruskog cara, ručni krst Protin, ikone Svetog Arhanđela Mihaila, Svetog Jovana i Svetog Nikole, stare knjige Antologion, Psaltir, Trebnik, Minej...
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Relikvije u hramu Svetog Arhangela
Kraj crkve, sa severne strane je spomenik ratnicima ratova od 1912. do 1918. i grupa nadgrobnih spomenika familije Nenadović: Alekse, Jakova, Sime, Prote Mateje, Jevrema i Čika Ljube.
Ko su bili Nenadovići?
Aleksa Nenadović bio je knez tamnavsko-posavske knežine, posečen u Seči knezova početkom februara 1804. u Valjevu. Poput mnogih porodica Srbije 19. veka i Nenadovići potiču od doseljenika sa raznih strana gde su živeli Srbi.
Ono što se sa velikom verovatnoćom može reći, je da su došli negde u 17. veku u Brankovinu, a odakle - tu su sada dileme, zato što su različiti izvori navedeni, u nekim spisima iz tog doba, a i prota Matija je uneo malu zabunu u svojim memoarima kada je napisao da su oni iz Birča došli. Taj toponim neki vezuju za granicu sa Bosnom, neki sa Crnom Gorom.
Wikipedia
Kočina Krajina, mapa iz 1788 godine
Za vreme Kočine krajine Aleksa Nenadović oslobodio je valjevski kraj i područje sve do Čačka.
Brat Alekse Nenadovića je Jakov, a njegovi sinovi su prota Matija i Sima Nenadović.
Đorđe Nenadović, potomak Alekse Nenadovića, ispričao je deo svoje porodične istorije.
- I on se rodio u etabliranoj familiji u tom vremenu, koja je već bila značajna. Njegov deda, brat njegovog oca, bio je Tamnavski knez. To nisu vlastelinska zvanja, knezovi su u to doba bili izabrani od naroda, Turci su vladali Srbijom, oni su ih postavljali, da upravljaju određenim teritorijama i da kontrolišu narod. Nema to tu težinu što bi se moglo pomisliti da je neko plemstvo u pitanju - rekao je Đorđe.
Aleksa Nenadović ubijen je u Seči knezova. Odsekli su mu glavu i Memed-aga Fočić ju je stavio, sa ostalim glavama, na svoj čardak. Valjevski Turci koji su imali dobre odnose sa knezovima izmolili su za njegovo telo i predali su ga rodbini, koja ga je sahranila, bez glave, pored crkve.
Živan Jerotić iz sela Blizonje je ukrao njegovu glavu i vratio je rodbini, pa su ga nakon tri dana od sahrane otkopali i sahranili i glavu sa telom.
Mesto počinka Desanke Maksimović
U porti crkve je sahranjena Desanka Maksimović (1898—1993), srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.
youtube/printscreen/AgroTV Srbija
Grob Desanke Maksimović
Desanka Maksimović je rođena u Rabrovici-Divci kod Valjeva i bila je najstarija od dece, majke Draginje i oca Mihaila. Poznato je da je Desankin otac bio sin Dimitrija i majke Nerandže Maksimović, majke koja je bila potomak poznatog kneza Jovana Simića- Bobovca, deda poznati sveštenik.
Desanka Maksimović je u Brankovinu došla kao beba i upravo tu je provela svoje detinjstvo, završila osnovnu školu i napisala prve stihove. Ovaj kraj je za nju bio bezbrižna oaza, a Brankovina je postala večna i nepresušna inspiracija. Mesto odrastanja zauzimalo je posebno mesto u njenim pesmama, uvek se u njima obraćajući Brankovini s puno pažnje, ljubavi i požrtvovanosti, gotovo kao da je tretirala kao živog čoveka.
Pesnikinja je među nama - talenat je blagoslov od Boga
youtube/printscreen/Ušće Media
Statua Desanke Maksimović, delo Svetlane Karović-Deranić
Kako za portal religija.rs kaže Svetlana Karović-Deranić, poznata vajarka, Grad Beograd je otvorio konkurs 2001/2 godine, a njen rad je izabran među 50 prijavljenih. Sagovornica priznaje da se na konkurs prijavila nakon insistiranja njenog supruga, slikara.
- Moja inspiracija je bila da Desanku Maksimović prepoznaju bez ikakvih atributa - šešira, knjige... Krenula sam od osnovne ideje. A opredelila sam se za sedeću figuru - započinje sagovornica.
Nakon promišljanja, kako da umetničko delo na idealan način poveže sa ambijentom umetnica se susrela i sa pitanjem životne dobi, u kojoj želi da predstavi književnicu. Ovom priliko sagovornica je otkrila i odgovor na pitanje, koje su postavili mnogi - a to je zašto književnica blago skreće glavu?
- Izabrala sam određenu starosnu dob, koja je za mene bila bitna. Desanka Maksimović je predstavljena u godinama kada žena ima najbolji odnos fizičke i intelektualne snage, kada ima smirenje i prepoznatljivost ostvarene žene. Sedi tako što joj je glava blago okrenuta u stranu, posmatra okruženje i povezuje ga sa unutrašnjim životom aktivno - ističe vajarka.
YouTube/Zora Kolarski
Svetlana Karović Deranić
Umesto već viđenih rešenja, da delo spusti na klupu, ili kakav drugi predmet, umetnica se odlučila za drugačiji postament.
- Spustila sam je na kocku, koja simbolizuje postament. Ona nije izdignuta na njemu, sedi sa nama i bliska nam je. Bilo mi je bitno odelo, koje će imati. Ona kao da ima prsluk na sebi, što nas na neki način dodatno približava njoj - pojašnjava umetnica iz Pančeva.
Da bi ovekovečili nekoga, a ujedno uhvatili njegovu bit i kroz vreme je nepromenjenu prikazali, priznaje sagovornica, potrebno je lično produhovljenje i vera, koja joj je u ovom umetničkom izazovu bila vodilja.
- Sama ideja za ovo delo je da se prikaže njen intenzivan unutrašnji život i njena posvećenost narodu, znajući da je bila verujuća i njenu vezanost za Brankovinu. Smatrala sam da ona mora biti u ovom formatu i kao jedna od nas. Morate da budete blagosloveni da nešto što je teško opisivo prenesete u stvarnost. Sama duhovnost pesnikinje i prepoznavanje iste je od Boga data - kaže Svetlana Karović-Deranić, sagovornica portala religija.rs.
Desanka je, na kraju, po svojoj želji, poslednje dane života provela upravo u Brankovini, svom voljenom zavičaju.
Tu je i sahranjena, a njen grob se nalazi odmah pored crkve. Pitoma i nestvarno lepa Brankovina bila je dom njene inspiracije, duše, ljubavi i celog života. Danas, Brankovina i njene istorijske znamenitosti predstavljaju skup kulturnih, prosvetnih i memorijalnih spomenika, koji pričaju predivne priče o negovanju tradicije i bogatoj kulturno-istorijskoj prošlosti ovog kraja.
Manastir Pavlovac, koji se nalazi u selu Koraćici kraj Pavlovačkog potoka, po kome je i dobio ime, je sveto mesto u kojem je Arsenije Čarnojević služio jednu od poslednjih liturgija.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dok region obeležava 180 godina od objavljivanja njegovog kapitalnog dela, pitanje Njegoševe kanonizacije ponovo se vraća u fokus — zašto je inicijativa iz 2013. godine zaustavljena?
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.