Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Čak i sam pogled na ostatke srednjevekovne svetinje dovoljan je da se uvidi monumentalnost Arače, smeštene nedaleko od Novog Miloševa u Vojvodini. Doduše, možda i čistina na kojoj se ova svetinja nalazi doprinose da Arača izgleda još grandioznije.
Danas je ovo zdanje pod zaštitom nadležnih institucija, budući da je Arača 1948. godine proglašena kulturno-istorijskim spomenikom i svrstana u prvu kategoriju zaštite. Izgrađena najverovatnije oko 1230. godine, Arača je, kako se pretpostavlja, podignuta na temeljima ranije svetinje, za koju se takođe pretpostavlja da je tu vek ranije postojala.
Zanimljiva predanja o Arači
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Prema jednoj od njih, Atila, čuveni vođa naroda Huna, koji je istorijski upamćen kao Bič Božiji, što je bio njegov nadimak, upravo je u blizini Arače skrio svoje blago.
Engleski kralj, Ričard Lavlje Srce akter je druge legende o ovom monumentalnom srednjevekovnom zdanju. U periodu kada je tu boravio, britanski kralj je pokušavao da se izleči. U tome mu je pomoglo lekovito blatom koje se može pronaći u okolini Arače. Čak to predanje navodi da je on godinama boravio tu, ne bi li se izlečio.
Najverovatnije na mestu, na kome je ranije postojala svetinja iz 11. veka, podignuta je oko 1230. godine i Arača.
Nažalost, tek koju deceniju nakon gradnje, dolazi do pljačkanja svetinje. Bio je potreban bezmalo vek, da bi 1370. godine ova svetinja bila obnovljena. Zasluge za tu obmovu Arače pripisuju se kraljici Jelisaveti Anžujskoj. Ni naredni vek nije doneo smirenje Arači, čiji ostaci i dana svedoče njenoj monumentalnosti. Postoje indicije da je tu nekada bio grad, koji je bio naseljen šarolikim stanovništvom.
Tokom prvih decenija 14. veka je despot Stefan Lazarević od kralja Žigmunda na dar dobio Araču, koju kasnije nasleđuje srpski despot Đurađ Branković.
Za godinu uništenja ove grandiozne svetinje uzima se 1551. Turske snage su porušile tada Araču, koja do današnjih dana nije obnovljena.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
U besedi za nedelju 1. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako odbijanje Božje ljubavi završava lomom, dok iskreno srce pronalazi spasenje pred nepokolebljivim temeljem.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Kako jedan jednostavan pokret može zaštititi dušu i umiriti duh – pouka velikog svetitelja našeg vremena otkriva zašto se pravilno osenjivanje ne sme zanemariti.