Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Čak i sam pogled na ostatke srednjevekovne svetinje dovoljan je da se uvidi monumentalnost Arače, smeštene nedaleko od Novog Miloševa u Vojvodini. Doduše, možda i čistina na kojoj se ova svetinja nalazi doprinose da Arača izgleda još grandioznije.
Danas je ovo zdanje pod zaštitom nadležnih institucija, budući da je Arača 1948. godine proglašena kulturno-istorijskim spomenikom i svrstana u prvu kategoriju zaštite. Izgrađena najverovatnije oko 1230. godine, Arača je, kako se pretpostavlja, podignuta na temeljima ranije svetinje, za koju se takođe pretpostavlja da je tu vek ranije postojala.
Zanimljiva predanja o Arači
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Prema jednoj od njih, Atila, čuveni vođa naroda Huna, koji je istorijski upamćen kao Bič Božiji, što je bio njegov nadimak, upravo je u blizini Arače skrio svoje blago.
Engleski kralj, Ričard Lavlje Srce akter je druge legende o ovom monumentalnom srednjevekovnom zdanju. U periodu kada je tu boravio, britanski kralj je pokušavao da se izleči. U tome mu je pomoglo lekovito blatom koje se može pronaći u okolini Arače. Čak to predanje navodi da je on godinama boravio tu, ne bi li se izlečio.
Najverovatnije na mestu, na kome je ranije postojala svetinja iz 11. veka, podignuta je oko 1230. godine i Arača.
Nažalost, tek koju deceniju nakon gradnje, dolazi do pljačkanja svetinje. Bio je potreban bezmalo vek, da bi 1370. godine ova svetinja bila obnovljena. Zasluge za tu obmovu Arače pripisuju se kraljici Jelisaveti Anžujskoj. Ni naredni vek nije doneo smirenje Arači, čiji ostaci i dana svedoče njenoj monumentalnosti. Postoje indicije da je tu nekada bio grad, koji je bio naseljen šarolikim stanovništvom.
Tokom prvih decenija 14. veka je despot Stefan Lazarević od kralja Žigmunda na dar dobio Araču, koju kasnije nasleđuje srpski despot Đurađ Branković.
Za godinu uništenja ove grandiozne svetinje uzima se 1551. Turske snage su porušile tada Araču, koja do današnjih dana nije obnovljena.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na samo 130 kilometara od Skoplja, sestre manastira Svetog Georgija čuvaju zanat koji se prenosi šapatom – njihove rukotvorine nose najviši poglavari pravoslavnih crkava.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Politička stranka "Pravoslavna Rusija" poziva na zakonsku zabranu proslava Noći veštica u školama i javnim mestima, tvrdeći da ovaj praznik negativno utiče na mlade i potkopava hrišćanske i kulturne temelje zemlje.