Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Čak i sam pogled na ostatke srednjevekovne svetinje dovoljan je da se uvidi monumentalnost Arače, smeštene nedaleko od Novog Miloševa u Vojvodini. Doduše, možda i čistina na kojoj se ova svetinja nalazi doprinose da Arača izgleda još grandioznije.
Danas je ovo zdanje pod zaštitom nadležnih institucija, budući da je Arača 1948. godine proglašena kulturno-istorijskim spomenikom i svrstana u prvu kategoriju zaštite. Izgrađena najverovatnije oko 1230. godine, Arača je, kako se pretpostavlja, podignuta na temeljima ranije svetinje, za koju se takođe pretpostavlja da je tu vek ranije postojala.
Zanimljiva predanja o Arači
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Prema jednoj od njih, Atila, čuveni vođa naroda Huna, koji je istorijski upamćen kao Bič Božiji, što je bio njegov nadimak, upravo je u blizini Arače skrio svoje blago.
Engleski kralj, Ričard Lavlje Srce akter je druge legende o ovom monumentalnom srednjevekovnom zdanju. U periodu kada je tu boravio, britanski kralj je pokušavao da se izleči. U tome mu je pomoglo lekovito blatom koje se može pronaći u okolini Arače. Čak to predanje navodi da je on godinama boravio tu, ne bi li se izlečio.
Najverovatnije na mestu, na kome je ranije postojala svetinja iz 11. veka, podignuta je oko 1230. godine i Arača.
Nažalost, tek koju deceniju nakon gradnje, dolazi do pljačkanja svetinje. Bio je potreban bezmalo vek, da bi 1370. godine ova svetinja bila obnovljena. Zasluge za tu obmovu Arače pripisuju se kraljici Jelisaveti Anžujskoj. Ni naredni vek nije doneo smirenje Arači, čiji ostaci i dana svedoče njenoj monumentalnosti. Postoje indicije da je tu nekada bio grad, koji je bio naseljen šarolikim stanovništvom.
Tokom prvih decenija 14. veka je despot Stefan Lazarević od kralja Žigmunda na dar dobio Araču, koju kasnije nasleđuje srpski despot Đurađ Branković.
Za godinu uništenja ove grandiozne svetinje uzima se 1551. Turske snage su porušile tada Araču, koja do današnjih dana nije obnovljena.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Posle godina zatočeništva i tamnovanja, Sveti Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu, proveo poslednje dane.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetlu sredu i Prepodobnog Tita Čudotvorca po starom, i Svetlu sredu i Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Krescencija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.