Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Čak i sam pogled na ostatke srednjevekovne svetinje dovoljan je da se uvidi monumentalnost Arače, smeštene nedaleko od Novog Miloševa u Vojvodini. Doduše, možda i čistina na kojoj se ova svetinja nalazi doprinose da Arača izgleda još grandioznije.
Danas je ovo zdanje pod zaštitom nadležnih institucija, budući da je Arača 1948. godine proglašena kulturno-istorijskim spomenikom i svrstana u prvu kategoriju zaštite. Izgrađena najverovatnije oko 1230. godine, Arača je, kako se pretpostavlja, podignuta na temeljima ranije svetinje, za koju se takođe pretpostavlja da je tu vek ranije postojala.
Zanimljiva predanja o Arači
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Prema jednoj od njih, Atila, čuveni vođa naroda Huna, koji je istorijski upamćen kao Bič Božiji, što je bio njegov nadimak, upravo je u blizini Arače skrio svoje blago.
Engleski kralj, Ričard Lavlje Srce akter je druge legende o ovom monumentalnom srednjevekovnom zdanju. U periodu kada je tu boravio, britanski kralj je pokušavao da se izleči. U tome mu je pomoglo lekovito blatom koje se može pronaći u okolini Arače. Čak to predanje navodi da je on godinama boravio tu, ne bi li se izlečio.
Najverovatnije na mestu, na kome je ranije postojala svetinja iz 11. veka, podignuta je oko 1230. godine i Arača.
Nažalost, tek koju deceniju nakon gradnje, dolazi do pljačkanja svetinje. Bio je potreban bezmalo vek, da bi 1370. godine ova svetinja bila obnovljena. Zasluge za tu obmovu Arače pripisuju se kraljici Jelisaveti Anžujskoj. Ni naredni vek nije doneo smirenje Arači, čiji ostaci i dana svedoče njenoj monumentalnosti. Postoje indicije da je tu nekada bio grad, koji je bio naseljen šarolikim stanovništvom.
Tokom prvih decenija 14. veka je despot Stefan Lazarević od kralja Žigmunda na dar dobio Araču, koju kasnije nasleđuje srpski despot Đurađ Branković.
Za godinu uništenja ove grandiozne svetinje uzima se 1551. Turske snage su porušile tada Araču, koja do današnjih dana nije obnovljena.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Ove crkve svedoče o različitosti izraza hrišćanske vere kroz vreme i prostor. Bilo da su uklesane u stenu, sagrađene od kostiju ili skrivene u drvetu, sve one predstavljaju mesto susreta čoveka sa Bogom – u tišini, divljenju i molitvi.
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.