Pre-Partenon je uništen tokom persijskog pljačkanja Atine 480. p.n.e. prilikom persijanskog napada na grad, pri čemu su Persijanci nemilosrdno uništili i spalili još nedovršeni Pre-Partenon i druge građevine.
Svaki posetilac Atine treba da vidi Partenon. Izgrađen pre više od dve hiljade godina, drevni hram je jedna od onih kultnih građevina koje su postale simbol zapadne civilizacije...
Izgrađen kao hram boginje Atine, Partenon je služio i kao hrišćanska crkva i kao džamija i doživeo je više transformacija tokom svoje duge istorije.
Novi Partenon sagrađen je na ruševinama starog
Edwin Remsberg / VWPics / Profimedia
Partenon
5. vek pre nove ere često se naziva zlatnim dobom Atine. U tom periodu izgrađena je većina veličanstvenih javnih zgrada na vrhu Akropolja, a procvetali su demokratija, umetnost, filozofija i pozorište. Nakon što su izdržali pet decenija ratovanja sa Persijancima, Atinjani su ostvarili važnu pobedu u bici kod Plateje 479. godine p.n.e. Ova pobeda podigla je osećaj ponosa, a grad je ekonomski napredovao. Izgradnja Partenona, jedne od najslikovitijih građevina antičke Grčke, pokrenuta je upravo tada.
Izgradnja hrama započela je 447. godine p.n.e, a završena devet godina kasnije. Mesto odabrano za Partenon na vrhu brda Akropolja nije bilo slučajno. Tamo su ležale ruševine dva ranija hrama. Stariji, nedovršeni hram, "Pre-Partenon" ili Stariji Partenon, zauzimao je isto mesto. Sam Pre-Partenon je bio izgrađen na vrhu ranijeg hrama poznatog kao Hekatompedonov hram. Oba hrama bila su posvećena Atini, boginji zaštitnici grada.
Pre-Partenon je uništen tokom persijskog pljačkanja Atine 480. p.n.e. prilikom persijanskog napada na grad, pri čemu su Persijanci nemilosrdno uništili i spalili još nedovršeni Pre-Partenon i druge građevine. Nakon napada, Atinjani nisu ponovo izgradili Pre-Partenon, ali su ostavili ruševine na mestu narednih 30 godina kao podsećanje na persijsku pretnju.
Partenon kao hrišćanska crkva
shutterstock.com/DELBO ANDREA
Partenon
Rimljani su osvojili Grčku 146. godine p.n.e., a Atina je postala provincijski rimski grad. Zadržala je većinu svojih klasičnih i helenističkih karakteristika, kojima su se u Rimu jako divili. Hrišćanstvo je prihvaćeno kao državna religija od strane Rimskog Carstva 380. godine nove ere, što znači da su mnogi poganski hramovi i sveta mesta prenamijenjeni u crkve i koristili su se za hrišćansko bogosluženje.
Kada se Rimsko Carstvo podelilo na dva dela 15 godina kasnije, Istočno Rimsko Carstvo (poznato i kao Vizantijsko Carstvo) nastavilo je promovisati hrišćanstvo umesto starijih poganskih religija. Partenon, hram prvobitno izgrađen u čast Atine, pretvoren je u crkvu posvećenu Devici Mariji. Unutrašnjost je izmenjena, uz dodatke poput hrišćanske ikonografije, apside i oltara. Partenon je postao jedno od najvažnijih hrišćanskih hodočasničkih odredišta unutar Vizantijskog Carstva. Veličanstveni hram igrao je značajnu ulogu u učvršćivanju hrišćanskih verskih običaja i rituala u Grčkoj.
Negde tokom tog perioda nestao je masivni kip Atine, koji je izradio poznati umetnik Fidija. Izrađen od zlata i bele kosti, približno 12 metara visoka statua stajala je u srcu Partenona u svoj svojoj lepoti i veličini. Šta se tačno dogodilo sa kipom ostaje misterija.
Partenon kao džamija
Alexey Zarubin / Alamy / Profimedia
Partenon
Nakon što je Osmansko carstvo osvojilo Atinu 1458. godine, hram je ponovo transformisan. Osmansko carstvo, koje se protezalo od 14. do ranog 20. veka, imalo je islam kao dominantnu religiju. Partenon je postao simbol islamskog osvajanja i dominacije nad grčkim narodom i preuređen je kako bi služio islamskim običajima. Uklonjeni su svi znakovi hrišćanske prošlosti, slike svetaca su uklonjene, a što je najvažnije, Partenon je dobio minaret. Frizovi, metope i zabati klasičnog Partenona pretrpeli su veliku štetu tokom tog perioda."
Mletačko uništavanje
Edwin Remsberg / VWPics / Profimedia
Partenon
Mletačka opsada Atine 1687. godine bila je deo šireg sukoba koji je uključivao Osmansko Carstvo i koaliciju evropskih sila, uključujući Veneciju. Primarni cilj Mlečana bio je oslabiti osmansko prisustvo u istočnom Sredozemlju i potvrditi svoj uticaj u regionu. Odluka da se gađa Atina bila je strateška. Atina je bila važna kao zapadno srce Osmanskog Carstva i imala je simbolički značaj.
Tokom opsade, Osmanlije su koristile Partenon i druge građevine na Akropolju kao utvđenje. Kao najveća građevina, Partenon je služio za skladištenje baruta i municije. U pokušaju da oslabe osmansku odbranu, Mlečani su gađali Partenon, pri čemu su uništili nekoliko stubova, skulptura i drugih struktura.
Mlečani su nakon toga napustili Atinu 1688. Unutar ruševina Partenona sagrađena je mala džamija. Ova faza u istoriji Partenona dobro je dokumentovana na nekoliko slika i crteža evropskih putnika.
Nestanak mramora
shutterstock.com/Drozdin Vladimir
Partenon
Partenon se i dalje povremeno pojavljuje u vestima zbog dugotrajnog spora između grčke vlade i Britanskog muzeja u Londonu. Kontroverza je započela "zahvaljujući" lordu Elginu, koji je bio britanski ambasador u Osmanskom Carstvu od 1799. do 1803. godine. Elgin je dobio dozvolu od osmanskih vlasti za dokumentacije grčkih građevina, uključujući Partenon.
Partenon je bio hram boginje Atine, crkva i džamija.
Skulpture koje je lord Elgin uklonio sa Partenona i odneo u Englesku sada se nalaze u Britanskom muzeju, gde izazivaju i dalje žestoke kontroverze oko njihove legalnosti i etičnosti. pic.twitter.com/MVrTQEJSws
— Religija.rs (@Religija_rs) March 29, 2025
Tokom ovog procesa brzo je donesena odluka da se uklone skulpture i arhitektonski fragmenti sa Partenona. Sir Elgin je tvrdio da je delovao kako bi sačuvao mramor Partenona i zaštitio ga od daljeg oštećenja ili uništenja. Tvrdio je da su Osmanlije zanemarile lokaciju i da su skulpture bile izložene vremenskim uslovima i vandalizmu. Uz pomoć tima majstora, Sir Elgin je demontirao brojne skulpture i otpremio ih u Englesku.
Na kraju, delove je prodao britanskoj vladi, te su oni postali deo zbirke Britanskog muzeja, sada poznate kao Elginovi mramori ili Partenonski mramori. Kontroverza oko postupaka lorda Elgina proizlazi iz pitanja vlasništva, pristanka i etičkih implikacija (umešanost) uklanjanja kulturne baštine sa mesta njenog porekla. Bilo kako bilo, mramor je i dalje u Londonu.
Grčki ustanak 1821. godine nije bio samo borba za oslobođenje od Osmanlija – bio je to i duhovni pokret u kojem je pravoslavna vera igrala ključnu ulogu.
Nakon četiri godine pravnih bitki, manastir Odhigitrija je uspešno iselio stočare koji su odbijali napustiti zemljište, dok je otac Parfenios razjasnio optužbe na račun manastira.
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Palačinke od krompira, pržene na masti i punjene džemom, vraćaju duh detinjstva i toplinu doma u svaki zalogaj – naučite kako da ih pripremite po starinskom receptu koji se prenosi s kolena na koleno.