O snazi kratke molitve je pričao iguman Rafailo, sa namerom da skrene pažnju na njenu snagu i to koliko je njena primena jednostavna, a učinkovitost efektna.
U brzini svakodnevnice, jureći da završimo sve što se pred nas neumorno nameće, često zaboravimo da u svoju korist imamo kratku molitvu čija je snaga neizmerna, a koja će u nama umiriti nemire i dati nam sigurno utočište u Božijem zagrljaju.
O snazi kratke molitve je pričao iguman Rafailo, sa namerom da skrene pažnju na njenu snagu i to koliko je njena primena jednostavna, a učinkovitost efektna.
- Ako ja izgovaram u toku dana često "Gospodi Isuse Hriste, sine Boži pomiluji me", znači da njemu dajem prednost. Dajem mu mesto koje mu pripada, a on će znati da odgovori na tu moju pažnju, na taj moj trud, na tu žrtvu kroz vrlo konkretna dejstva i to svakom po njegovoj potrebi i meri.
Youtube/Screenshot/Dok anđeli spavaju
Otac Rafailo.
Objasnio je da ipak treba dati prednost, nad drugim željama, potrebi da budemo dobri.
Da zadovoljimo hrišćanske postulate, kako bismo onda kada dođe vreme mogli da uđemo u Carstvo nebesko, a to znači da ne činimo loša dela i sa drugim ljudima imamo odnos uvažavanja, bez obzira na različitosti.
- To je ono što vam kaže Ištite, najpre Carstvo nebesko i pravo na njega. A sve ostalo će vam se dodati - ispričao je otac Rafailo.
Ko je iguman Rafailo
Rafailo Boljević iguman je manastira Podmaine. Rođen je 3. septembra 1975. godine u Podgorici, od oca Ljubiše i majke Julije. Po rođenju je dobio ime Mihailo.
Zamonašen je 27. avgusta 2006, kada je i dobio monaško ime Rafailo.
U čin jerođakona rukopoložen je 29. avgusta 2007, a u čin jeromonaha 22. decembra 2007. godine. Amfilohije Radović, mitropolit crnogorsko-primorski, 10. januara 2010. odlikovao ga je zvanjem igumana. Nastojatelj je manastira Podmaine od 2009. godine, kada je nasledio dotadašnjeg igumana Benedikta (Jovanovića).
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Akatist Presvetoj Bogorodici, uzneo molitve za spokoj duša nastradalih i za isceljenje povređenih u nesreći koja je potresla ceo region.
Kada su lekari izgubili svaku nadu, porodica je utehu pronašla u molitvama Svetom Luki Lekaru. U noći uoči njegovog praznika, jedan neočekivani susret doneo je vest koja je promenila sve…
Kroz molitvu, vernik ne samo da traži pomoć ili izražava zahvalnost, već se i pročišćava od greha, čisti svoje misli i srce, te postiže unutrašnji mir i duhovnu snagu.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
U svetinji nadomak Budve služena je liturgija za pamćenje – bratija je dobila nove podvižnike, dok je mitropolit Joanikije govorio o tajni sveštenstva i iskušenjima kroz koja hrišćani prolaze.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.