Duhovna riznica 03.07.2025 | 16:15

U OVIM LJUDIMA SIGURNO POČIVA ĐAVO, A VRLO BRZO ĆETE IH I PREPOZNATI! Otac Simeon tvrdi da ih nije bilo do pre 120 godina u Srbiji!

Slika Autora
Autor: M.M.
U OVIM LJUDIMA SIGURNO POČIVA ĐAVO, A VRLO BRZO ĆETE IH I PREPOZNATI! Otac Simeon tvrdi da ih nije bilo do pre 120 godina u Srbiji!
Shutterstock/nazarovsergey, Printscreen/YouTube/Pravoslavlje 888

Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.

U savremenom govoru, psovke su postale gotovo svakodnevica, ali pravoslavna crkva na njih gleda kao na ozbiljan duhovni problem. Psovanje se ne smatra tek "lošom navikom", već grehom koji prlja dušu i udaljava čoveka od Boga.

U Svetom pismu se kaže: "Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne treba, braćo moja, tako da biva", (Jakov 3,10), što jasno ukazuje na to da reč treba da bude čista, jer odražava stanje srca.

Posebno je težak greh kada se psuju svetinje, ime Božje, Bogorodica ili sveci. Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli. Psovke, naprotiv, donose nemir, oštro narušavaju odnose i ostavljaju duhovne posledice, pre svega po onoga ko ih izgovara.

Printscreen/YouTube/Pravoslavlje 888
Otac Simeon

 

Psovanje udaljava čoveka od blagodati Božje i često je povezana sa gnevom, gordošću i nepromišljenošću - stanjima koja pravoslavna duhovnost nastoji da izleči.

Crkva poziva vernike na uzdržanje, pokajanje i trud ka čistoti govora. Sveti Oci ističu da nije dovoljno samo ne psovati - već je važno ispuniti govor dobrim, jer je reč odraz duše. Hrišćanin je pozvan da leči, ne da rani - i rečima, kao i delima.

Otac Simeon, iguman manastira Rukumija tvrdi da u svima koji psuju živi đavo. 

"Mi nismo psovku imali do pre 100, 120 godina, a vidiš kako je danas, odstupiš od Boga, huliš na Boga. Ne valja! Nije čovek sam koji psuje, tu je onaj nepomjanik, da ga podstakne da psuje, da ga tako nasuče na tanak led".