Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
U savremenom govoru, psovke su postale gotovo svakodnevica, ali pravoslavna crkva na njih gleda kao na ozbiljan duhovni problem. Psovanje se ne smatra tek "lošom navikom", već grehom koji prlja dušu i udaljava čoveka od Boga.
U Svetom pismu se kaže: "Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne treba, braćo moja, tako da biva", (Jakov 3,10), što jasno ukazuje na to da reč treba da bude čista, jer odražava stanje srca.
Posebno je težak greh kada se psuju svetinje, ime Božje, Bogorodica ili sveci. Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli. Psovke, naprotiv, donose nemir, oštro narušavaju odnose i ostavljaju duhovne posledice, pre svega po onoga ko ih izgovara.
Printscreen/YouTube/Pravoslavlje 888
Otac Simeon
Psovanje udaljava čoveka od blagodati Božje i često je povezana sa gnevom, gordošću i nepromišljenošću - stanjima koja pravoslavna duhovnost nastoji da izleči.
Crkva poziva vernike na uzdržanje, pokajanje i trud ka čistoti govora. Sveti Oci ističu da nije dovoljno samo ne psovati - već je važno ispuniti govor dobrim, jer je reč odraz duše. Hrišćanin je pozvan da leči, ne da rani - i rečima, kao i delima.
Otac Simeon, iguman manastira Rukumija tvrdi da u svima koji psuju živi đavo.
"Mi nismo psovku imali do pre 100, 120 godina, a vidiš kako je danas, odstupiš od Boga, huliš na Boga. Ne valja! Nije čovek sam koji psuje, tu je onaj nepomjanik, da ga podstakne da psuje, da ga tako nasuče na tanak led".
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Grčki pevač otkriva neobjašnjivo iskustvo koje ga je učinilo drugačijim čovekom, osnažilo njegovu pravoslavnu veru i probudilo unutrašnju snagu koju ranije nije poznavao.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U besedi igumana rukumijskog otkriva se dramatična istina – pripremne godine za pojavu antihrista već su počele, a jedino pokajanje i vera mogu da odlože njegovo vreme i zaštite duše od strašnog iskušenja.
Grčki pevač otkriva neobjašnjivo iskustvo koje ga je učinilo drugačijim čovekom, osnažilo njegovu pravoslavnu veru i probudilo unutrašnju snagu koju ranije nije poznavao.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
U trenucima životnih izazova često se pitamo kome da se obratimo – svešteniku ili psihoterapeutu? Razumevanje njihove uloge može nam pomoći da pronađemo pravi put duhovnog i psihičkog izlečenja.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Dvodnevni program u manastiru Mileševa počinje prazničnim bdenjem, nastavlja se arhijerejskom liturgijom i trpezom ljubavi, uz bogat kulturno-umetnički sadržaj koji spaja reč, pesmu i sećanje na vekovnu tradiciju svetinje.