Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
U savremenom govoru, psovke su postale gotovo svakodnevica, ali pravoslavna crkva na njih gleda kao na ozbiljan duhovni problem. Psovanje se ne smatra tek "lošom navikom", već grehom koji prlja dušu i udaljava čoveka od Boga.
U Svetom pismu se kaže: "Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne treba, braćo moja, tako da biva", (Jakov 3,10), što jasno ukazuje na to da reč treba da bude čista, jer odražava stanje srca.
Posebno je težak greh kada se psuju svetinje, ime Božje, Bogorodica ili sveci. Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli. Psovke, naprotiv, donose nemir, oštro narušavaju odnose i ostavljaju duhovne posledice, pre svega po onoga ko ih izgovara.
Printscreen/YouTube/Pravoslavlje 888
Otac Simeon
Psovanje udaljava čoveka od blagodati Božje i često je povezana sa gnevom, gordošću i nepromišljenošću - stanjima koja pravoslavna duhovnost nastoji da izleči.
Crkva poziva vernike na uzdržanje, pokajanje i trud ka čistoti govora. Sveti Oci ističu da nije dovoljno samo ne psovati - već je važno ispuniti govor dobrim, jer je reč odraz duše. Hrišćanin je pozvan da leči, ne da rani - i rečima, kao i delima.
Otac Simeon, iguman manastira Rukumija tvrdi da u svima koji psuju živi đavo.
"Mi nismo psovku imali do pre 100, 120 godina, a vidiš kako je danas, odstupiš od Boga, huliš na Boga. Ne valja! Nije čovek sam koji psuje, tu je onaj nepomjanik, da ga podstakne da psuje, da ga tako nasuče na tanak led".
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Žitije ove ugodnice Božje svedoči kako jedan lični izbor može da uzdrma porodicu, vlast i čitav grad, ostavljajući pitanje koje i danas boli: šta bismo mi učinili na njenom mestu?
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Uoči Božića, pahulje su prekrile kupole i stepeništa hrama, stvarajući idiličan prizor koji u tišini podseća vernike na duhovnu dubinu predstojećeg praznika.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
U besedi igumana rukumijskog otkriva se dramatična istina – pripremne godine za pojavu antihrista već su počele, a jedino pokajanje i vera mogu da odlože njegovo vreme i zaštite duše od strašnog iskušenja.
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.