ŠTA URADITI KAD VAM LJUDI KOJE VOLITE NANOSE ZLO: Mudar savet starca Nikolaja Gurjanova
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavlje tvrdi da stalno prizivanje imena Isusovog postepeno omekšava srce, donosi mir i pomaže da se u drugome vidi čovek, a ne neprijatelj.
U pravoslavnoj duhovnosti Isusova molitva zauzima posebno mesto.
Kratka po formi, a neizmerno duboka po sadržaju, ona glasi: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnog."
Sveti oci vekovima su je nazivali mačem protiv iskušenja, utehom u nevoljama i putem kojim čovek neprestano priziva ime Božje u svoje srce.
Pravoslavni podvižnici učili su da snaga ove molitve nije u mnoštvu reči, već u veri, pažnji i smirenju sa kojima se izgovara. Zbog toga je Isusova molitva postala svakodnevno pravilo mnogih monaha, ali i vernika koji žive u svetu, rade, podižu porodice i nose teret brojnih životnih briga.
Isusova molitva nije namenjena samo onima koji pate. Ona prati čoveka i tokom svakodnevnih poslova. Dok radi, putuje, odmara se ili se suočava sa brigama, vernik može neprestano u sebi prizivati Gospoda.
Na taj način i najobičniji poslovi dobijaju duhovnu dimenziju, a čovek se uči da svaku misao i svaki korak povezuje sa Bogom.
Posebnu snagu ova molitva ima u trenucima gneva i ozlojeđenosti. Kada čovek nosi u srcu ranu koju mu je neko naneo, lako se prepusti osudi i ogorčenju.
Međutim, pravoslavno iskustvo svedoči da stalno prizivanje imena Isusovog postepeno omekšava srce, donosi mir i pomaže da se u drugome vidi čovek, a ne neprijatelj.
Zato su mnogi starci savetovali da se Isusova molitva ne odvaja od svakodnevnog života, već da postane stalni saputnik vernika.
O njenoj snazi govorio je i jeroshimonah Mojsej Bogoljubov:
"Ko je bolestan - neka tvori Isusovu molitvu, bolest će popustiti. Ko hoće da odmara - ležeći razgibaj prste, tvoreći veliku molitvu, bolje ćeš odmiriti. Ko je zauzet i mora ubrzano da radi - triput je važnije tvoritu Isusovu molitvu. Pongledajte, kako će to ubrzati rad, dozvoliće da uradiš više i brže. Tebe muči zlo osećanje prema onom ko te je povredio - tvori brže Isusovu molitvu i osetićeš, da, ako bi bio ovde taj ko te je povredio, ti bi mu se bacio u zagrljaj.“
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Otac Andrej podseća da duhovna trezvenost počinje tek kada čovek prestane da ulepšava sliku o sebi i svoje slabosti poveri Božjoj pomoći.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Mnogi običaji imaju svoje mesto u tradiciji i mogu biti deo života verujućeg naroda, ali nisu svi običaji crkvene zapovesti.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.