Jedan od najvećih hrišćanskih praznika, poznat u narodu i kao Pedesetnica, Duhovi, Trojica ili Trojčindan, je trodnevno praznovanje u znak sećanja na dan kada je Sveti Duh ispunio apostole snagom da šire Hristovu veru.
Silazak Svetog Duha na apostole, poznat kao Duhovi, Trojica, Trojčindan ili Pedesetnica, predstavlja jedan od najvažnijih događaja u istoriji hrišćanstva, jer se smatra rođendanom hrišćanske Crkve. Ovaj praznik se obeležava pedesetog dana posle Vaskrsa, hrišćanske Pashe, i desetog dana posle Vaznesenja Gospodnjeg, uvek pada u nedelju i praznuje se tri dana.
- Pedesetnica predstavlja upućivanje u poznanje Trojičnog Boga blagodaću Duha Svetoga. To je tajna savršenog otkrivenja Boga svetu, koje pripada crkvi i njome se daruje vernima. Iz tog razloga, liturgijsko sabranje praznika Pedesetnicu je uzelo kao svoj rođendan i sami temelj svog postojanja – rekao je za TV Hram profesor Bogoslovije Svetog Save, prezviter Branislav Kedžić.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Profesor Bogoslovije Svetog Save, prezviter Branislav Kedžić
Naziv Pedesetnica preuzet je iz grčkog jezika i ima korene u jevrejskom prazniku Pedesetnice, koji je bio Praznik sedmica ili Praznik žetvi, takođe pedesetog dana posle Pashe. Na Pedesetnicu, Sveti Duh se izliva na apostole u obilnoj blagodati, ispunjavajući ih snagom da utvrde Hristov zakon na zemlji. Ovaj događaj ispunjava obećanje koje je Isus Hrist dao svojim učenicima pred odlazak na nebo: „Ako me ljubite, zapovesti moje držite, i ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utešitelja da prebiva s vama vavek, Duha Istine, koga svet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje: a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti”.
Printscreen/Youtube/ Alo Online BA
Naziv Duhovi potiče iz staroslovenskog jezika, gde je to dativ jednine, i odnosi se na Duha Svetog, a ne na više duhova, kako se to često pogrešno shvata u današnjem imenu praznika.
Hrišćani ovaj praznik slave kao dan „rođenja crkve” jer dela apostolska beleže da su apostoli, puni Duha Svetoga, govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo je „primilo krštenje i Duha Svetoga”. Time se otvara spasonosna misija crkve prema svim narodima, a ne samo prema Jevrejima.
SPC/Eparhija zvorničko-tuzlanska
Ikona Silazak Duha Svetoga na apostole
Na Duhove, u hramove se unosi sveža zelena trava i cveće. Posle liturgije, sledi večernje bogosluženje kada se kleči i pletu venci od trave i cveća. Ti venci se potom nose kući i postavljaju pored ikone i kandila na zid, simbolizujući blagodat i osveženje koje Sveti Duh donosi u živote vernika.
Praznik Duhova je podsećanje na duhovnu snagu i obnovu, na zajedništvo i ljubav koju Duh Sveti donosi svim vernicima, čineći ih delom žive i neprekidne tradicije hrišćanske vere.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, svečano bogosluženje u čast poglavara SPC, okupilo je visoke crkvene dostojanstvenike i brojne vernike, stvarajući atmosferu duhovnog jedinstva i zahvalnosti.
Hram posvećen srpskom knezu i njegovoj supruzi, kneginji monaškog imena Jelisaveta, bio je ispunjen molitvama i radošću, a najmlađi članovi zajednice primili su poklone koje je za njih pripremio jerej Nenad Živković.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju i obavio čin osvećenja hrama u Hamburgu, gde su se u zajedničkoj molitvi okupili crkveni velikodostojnici i brojni vernici.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na praznik Pedesetnice, mitropolit bački poručio da Crkva živi kroz Duha Svetoga, naglašavajući da se upravo na današnji dan ispunjava božanski plan spasenja čovečanstva i otkriva tajna Svete Trojice.
Sabran narod, reč mitropolita Ilariona, večernje bogosluženje i litija oko hrama Svete Trojice učinili su da Negotin, uoči hramovne slave, postane svedok živog susreta neba i zemlje.
Na praznik Pedesetnice, u prisustvu patrijarha Porfirija i vladike Siluana, sveta relikvija – leva ruka prvog srpskog arhiepiskopa – ispraćena je iz Hrama Svetog Save ka svetinji kraj Prijepolja.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.