Jedan od najvećih hrišćanskih praznika, poznat u narodu i kao Pedesetnica, Duhovi, Trojica ili Trojčindan, je trodnevno praznovanje u znak sećanja na dan kada je Sveti Duh ispunio apostole snagom da šire Hristovu veru.
Silazak Svetog Duha na apostole, poznat kao Duhovi, Trojica, Trojčindan ili Pedesetnica, predstavlja jedan od najvažnijih događaja u istoriji hrišćanstva, jer se smatra rođendanom hrišćanske Crkve. Ovaj praznik se obeležava pedesetog dana posle Vaskrsa, hrišćanske Pashe, i desetog dana posle Vaznesenja Gospodnjeg, uvek pada u nedelju i praznuje se tri dana.
- Pedesetnica predstavlja upućivanje u poznanje Trojičnog Boga blagodaću Duha Svetoga. To je tajna savršenog otkrivenja Boga svetu, koje pripada crkvi i njome se daruje vernima. Iz tog razloga, liturgijsko sabranje praznika Pedesetnicu je uzelo kao svoj rođendan i sami temelj svog postojanja – rekao je za TV Hram profesor Bogoslovije Svetog Save, prezviter Branislav Kedžić.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Profesor Bogoslovije Svetog Save, prezviter Branislav Kedžić
Naziv Pedesetnica preuzet je iz grčkog jezika i ima korene u jevrejskom prazniku Pedesetnice, koji je bio Praznik sedmica ili Praznik žetvi, takođe pedesetog dana posle Pashe. Na Pedesetnicu, Sveti Duh se izliva na apostole u obilnoj blagodati, ispunjavajući ih snagom da utvrde Hristov zakon na zemlji. Ovaj događaj ispunjava obećanje koje je Isus Hrist dao svojim učenicima pred odlazak na nebo: „Ako me ljubite, zapovesti moje držite, i ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog utešitelja da prebiva s vama vavek, Duha Istine, koga svet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje: a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti”.
Printscreen/Youtube/ Alo Online BA
Naziv Duhovi potiče iz staroslovenskog jezika, gde je to dativ jednine, i odnosi se na Duha Svetog, a ne na više duhova, kako se to često pogrešno shvata u današnjem imenu praznika.
Hrišćani ovaj praznik slave kao dan „rođenja crkve” jer dela apostolska beleže da su apostoli, puni Duha Svetoga, govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo je „primilo krštenje i Duha Svetoga”. Time se otvara spasonosna misija crkve prema svim narodima, a ne samo prema Jevrejima.
SPC/Eparhija zvorničko-tuzlanska
Ikona Silazak Duha Svetoga na apostole
Na Duhove, u hramove se unosi sveža zelena trava i cveće. Posle liturgije, sledi večernje bogosluženje kada se kleči i pletu venci od trave i cveća. Ti venci se potom nose kući i postavljaju pored ikone i kandila na zid, simbolizujući blagodat i osveženje koje Sveti Duh donosi u živote vernika.
Praznik Duhova je podsećanje na duhovnu snagu i obnovu, na zajedništvo i ljubav koju Duh Sveti donosi svim vernicima, čineći ih delom žive i neprekidne tradicije hrišćanske vere.
U prepunom hramu Svetog arhangela Mihaila, svečano bogosluženje u čast poglavara SPC, okupilo je visoke crkvene dostojanstvenike i brojne vernike, stvarajući atmosferu duhovnog jedinstva i zahvalnosti.
Hram posvećen srpskom knezu i njegovoj supruzi, kneginji monaškog imena Jelisaveta, bio je ispunjen molitvama i radošću, a najmlađi članovi zajednice primili su poklone koje je za njih pripremio jerej Nenad Živković.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju i obavio čin osvećenja hrama u Hamburgu, gde su se u zajedničkoj molitvi okupili crkveni velikodostojnici i brojni vernici.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Proslavljajući ovaj sveti dan, koji je u crkvenom kalendaru označen “crvenim slovom”, vernici jačaju svoju veru i posvećenost Bogu, osvežavajući svoje duhovne korene i povezanost sa crkvom.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.