DA LI TREBA ISPOVEDITI SVE GREŠKE ILI SAMO ONO ŠTO NAS TIŠTI: Otac Vladimir kaže ni jedno ni drugo i sve iznenadio odgovorom
Jedno je kad te grize savest, a drugo je pokajanje, istakao je otac Vladimir.
Srpska pravoslavna crkva molitveno spominje 318 Svetih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, čije je okupljanje 325. godine u Nikeji zauvek postavilo temelje pravoslavne vere i duhovno usmerilo pravoslavne vernike širom sveta.
Sa dubokim poštovanjem i pobožnošću Srpska pravoslavna crkva danas praznuje spomen Svetih Bogonosnih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, održanog u Nikeji, Vitinijskoj oblasti, davne 325. godine, za vreme vladavine Svetog cara Konstantina. Ovo sveto okupljanje, poznato po svom neprolaznom značaju, zlatnim slovima je upisano u istoriju Crkve, kao svetionik pravoslavne vere i njene istine.
Na saboru, 318 Svetih Otaca, noseći plamen vere, sastavili su prvih osam članova Simvola vere, nebeski bedem našeg pravoslavnog ispovedanja. Među njima, izdvaja se drugi član, u kojem se jasno izriče jednosuštnost Sina sa Ocem, svedočanstvo jedinstva božanske prirode, koje se, nažalost, često pogrešno izgovara kao „jedinosušnog“, zbog nerazumevanja bogoslovske dubine i crkvenoslovenskog jezika.
Poseban značaj za vernike ima i kanon o neklečanju nedeljom i tokom Pedesetnice, koji podseća da se u te svete dane molitve uzdižu ka Bogu stojeći, simbolizujući vaskrsenje i život večni. Ovaj kanon, kao i ostali, nije samo deo crkvenog predanja, već živi zakon Duha Svetoga, koji nas uči kako da kročimo putem spasenja.
Crkva je bogomudrošću svojih Otaca postavila ovaj praznik da bi nas podsetila na herojsku borbu protiv Arijeve jeresi i na pobedu pravoslavlja, koja je proslavljena u formulaciji prvog dela Simvola vere. U bogoslužbenim pesmama ove sedme nedelje po Pedesetnici, Sveti Oci se nazivaju Hristovim propovednicima i braniteljima jevanđelske istine, ukrašavajući nebo Crkve poput mnogosvetlih zvezda.
Sa poštovanjem i divljenjem, danas se molitveno sećamo ovih svetih junaka vere, tih neoborivih kula Siona i miomirisnih rajskih cvetova, koji su se ugrađivali u večnost, proslavljajući Boga i našu pravoslavnu veru, i tako postali pohvala blagoslovenog grada Nikeje i ukras cele vaseljene.

Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Dok patrijarh carigradski najavljuje dolazak rimskog pontifa i poziva na „jedinstvo u istini“, među pravoslavnim narodima raste strah da se ispod plašta sabornosti krije najdublja izdaja Svetog Predanja
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Iguman manastira Moštanica otkriva tragičnu priču o monahu koji je zbog ljubavi napustio Hrista, izgubio mir i postao simbol duhovne borbe između čoveka i iskušenja koje razara dušu.