Srpska pravoslavna crkva molitveno spominje 318 Svetih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, čije je okupljanje 325. godine u Nikeji zauvek postavilo temelje pravoslavne vere i duhovno usmerilo pravoslavne vernike širom sveta.
Sa dubokim poštovanjem i pobožnošću Srpska pravoslavna crkva danas praznuje spomen Svetih Bogonosnih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, održanog u Nikeji, Vitinijskoj oblasti, davne 325. godine, za vreme vladavine Svetog cara Konstantina. Ovo sveto okupljanje, poznato po svom neprolaznom značaju, zlatnim slovima je upisano u istoriju Crkve, kao svetionik pravoslavne vere i njene istine.
Na saboru, 318 Svetih Otaca, noseći plamen vere, sastavili su prvih osam članova Simvola vere, nebeski bedem našeg pravoslavnog ispovedanja. Među njima, izdvaja se drugi član, u kojem se jasno izriče jednosuštnost Sina sa Ocem, svedočanstvo jedinstva božanske prirode, koje se, nažalost, često pogrešno izgovara kao „jedinosušnog“, zbog nerazumevanja bogoslovske dubine i crkvenoslovenskog jezika.
Wikipedia
Prvi vaseljenski sabor
Poseban značaj za vernike ima i kanon o neklečanju nedeljom i tokom Pedesetnice, koji podseća da se u te svete dane molitve uzdižu ka Bogu stojeći, simbolizujući vaskrsenje i život večni. Ovaj kanon, kao i ostali, nije samo deo crkvenog predanja, već živi zakon Duha Svetoga, koji nas uči kako da kročimo putem spasenja.
Crkva je bogomudrošću svojih Otaca postavila ovaj praznik da bi nas podsetila na herojsku borbu protiv Arijeve jeresi i na pobedu pravoslavlja, koja je proslavljena u formulaciji prvog dela Simvola vere. U bogoslužbenim pesmama ove sedme nedelje po Pedesetnici, Sveti Oci se nazivaju Hristovim propovednicima i braniteljima jevanđelske istine, ukrašavajući nebo Crkve poput mnogosvetlih zvezda.
Sa poštovanjem i divljenjem, danas se molitveno sećamo ovih svetih junaka vere, tih neoborivih kula Siona i miomirisnih rajskih cvetova, koji su se ugrađivali u večnost, proslavljajući Boga i našu pravoslavnu veru, i tako postali pohvala blagoslovenog grada Nikeje i ukras cele vaseljene.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iako su zajedno slavili jubilej Nikejskog sabora i istakli jedinstvo, odsustvo drugih pravoslavnih poglavara i izbor liturgijskog jezika izazvali su debatu u crkvenim krugovima.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Dok hrišćanski svet prati obeležavanje 1.700 godina Prvog vaseljenskog sabora, odsustvo dva patrijarhata tumači se kao snažna poruka Carigradskoj patrijaršiji i nagoveštaj tenzija unutar pravoslavlja.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.