Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin, hrabri vojnici koji su svojim životom i verom nadjačali carevu tiraniju, doživeli su čudesno vaskrsenje nakon dvovekovnog sna i postali nepokolebljivi svedoci Hristove pobede nad smrću.
Srpska pravoslavna crkva i njeni verni sinovi i kćeri, 17. avgusta sa dubokom pobožnošću obeležavaju praznik Svetih sedam mučenika iz Efesa, slavnih svedoka vere koji su svojim životima i čudesnim snom ispisali jedno od najveličanstvenijih poglavlja hrišćanske istorije.
U vreme cara Dekija, kada su progonstva hrišćana bila na vrhuncu, sedmorica mladih vojnika iz Efesa, sinovi uglednih starešina, pokazali su nepokolebljivu veru u Hrista. Njihova imena, koja odzvanjaju kroz vekove, bila su Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
U svom usrdnom molitvenom trudu, oni su se suzdržali od nečistih žrtvoprinošenja idolima i povukli se u pećinu na brdu Ohlon, gde su tražili utočište od careve tiranije. No, zlo nije imalo milosti – car Dekije naredi da se pećina zazida, osudivši mladiće na strašnu smrt u tami i tišini.
Ali, Bog u svojoj beskonačnoj mudrosti i milosti, učini veliko čudo. Umesto smrti, mladim mučenicima darova san, dubok i dugotrajan, koji premosti vekove. Kada su se, po Božijem promislu, probudili nakon više od dva veka, svet se susreo sa nečim neviđenim i nečuvenim. Bili su isti, u telu i duhu, kao onog dana kada su zaspali, svedoci vaskrsenja pre opšteg vaskrsenja.
Printscreen/YouTube/Svetosavska lestvica
Ikona Svetih sedam mučenika iz Efesa
Njihovo buđenje dogodilo se u vreme cara Teodosija Mlađeg, kada je među vernim izbio veliki spor oko vaskrsenja mrtvih. Car, mučen žalosti zbog rasprava i nevere, molio je Boga za znak, za svetlost koja će rasvetliti duše i umove vernih. I Božji odgovor došao je kroz čudo na brdu Ohlon, gde su pastiri Adolija slučajno otkrili zapečaćenu pećinu dok su pravili torove za ovce.
Teodosije, obuzet divljenjem i smirenom radošću, pohita da susretne ove svete mladiće, da razgovara s njima i uveri se u snagu Božijeg dela. I zaista, sedmorica mučenika svedočili su mu o istini vaskrsenja, o Božijem promislu i ljubavi koja premošćuje smrt i vreme.Posle sedam dana, ponovo su usnuli, čekajući onaj dan kada će svi pravednici vaskrsnuti na večni život.
Danas, kroz molitve i akatist, sećamo se ovih sedam svetih mučenika, podsećajući se na njihovu veru, hrabrost i poslušnost Božijoj volji. Oni su primer svakom verniku da vera u Hrista pobeđuje sve strahote ovog sveta, i da nas Gospod nikada ne ostavlja, čak ni u najdubljoj tami. Njihova imena i dela su večni izvor nadahnuća, podsećajući nas na moć vere koja je jača od smrti.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Sama Oran je, posle grčevite borbe, rekla da je želela da se krsti, ali da ju je neki unutrašnji glas od toga odvrćao. Kako je bila uporna, dogodilo se šta se dogodilo...
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
On ističe da pravi molitvenici često ne primećuju prolaz vremena jer ih molitveni žar obuzima, a umirenje duše koje proističe iz bdenja donosi trajne plodove. Iako je bdenje naporno, Sveti Teofan naglašava njegovu vrednost, jer smiruje telo i pomaže duhovnom razvoju. Umesto da nas san uspava, bdenje nas aktivira i čini bržima u delima dobra. Sveti Teofan nas poziva da kroz trud i odricanje učimo telo da služi duhu, osnažujući tako našu duhovnost i približavajući nas Bogu. Ova poruka je podsticaj svima koji teže duhovnom napretku da prihvate bdenje kao sredstvo koje ne samo da donosi unutrašnji mir, već i jača našu sposobnost da delujemo sa ljubavlju i revnošću.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Minodoru, Mitrodoru i Nimfodoru po starom kalendaru, dok se po novom obeležava Začeće Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava Svetog Pija iz Pietrelčine, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veliki praznik.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.