Praznici i sveci 28.09.2024 | 05:00

JEDAN UMRO U TEŠKIM MUKAMA SA IKONOM BOGORODICE NA GRUDIMA, DRUGI BIO ČUDOTVORAC JOŠ ZA ŽIVOTA: Danas su Sveti velikomučenik Nikita i Sveti Josif Temišvarski!

Autor: M.M.
JEDAN UMRO U TEŠKIM MUKAMA SA IKONOM BOGORODICE NA GRUDIMA, DRUGI BIO ČUDOTVORAC JOŠ ZA ŽIVOTA: Danas su Sveti velikomučenik Nikita i Sveti Josif Temišvarski!
Printscreen/Facebook/Prijatelji manastira Hilandara, SPC Sveti velikomučenik Nikita i Sveti Josif Temišvarski

Kada knez gotski Atanarik poče mučiti hrišćane, tada je Sveti Nikita stao pred kneza i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti.

SPC i njeni vernici danas slave Svetog velikomučenika Nikitu i Svetog Josifa Temišvarskog.

Sveti Nikita je bio rodom od Gota; učenik episkopa Teofila Gotskog, koji je učestvovao na Prvom vaseljenskom saboru. Kada knez Gotski Atanarik poče mučiti hrišćane, tada je Sveti Nikita stao pred kneza i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti.

SPC
Ikona Svetog Nikite 

Stavljen na muke, Nikita je sve jače ispovedao hrišćanstvo i molio se Bogu s blagodarnošću. I imaše um neprestano uzdignut i udubljen u Boga, a na prsima pod odelom držao je ikonu Presvete Bogorodice sa prevečnim Mladencem Hristom, stojećeg i držećeg krsta u rukama svojim. 

Ovu ikonu nosio je Sveti Nikita zato što mu se Bogorodica javila i utešila ga. Na kraju, mučitelji su Svetog Nikitu bacili u vatru, u kojoj je izdahnuo, ali njegovo telo ostalo je nepovređeno od ognja. Njegov drug, Marian, preneo je njegovo telo iz Gotske zemlje (Vlaška i Besarabija) u Kilikiju u grad Mopsuest, gde je sagradio Crkvu Svetog Nikite i položio u nju njegove čudotvorne mošti . Postradaoje i proslavio se 372. godine.

Sveti Josif Temišvarski

Ovaj svetitelj srpskog porekla rodio se u Dubrovniku 1568. godine, od roditelja Jovana i Ekaterine, po prezimenu Fusko. Na krštenju je dobio ime Jakov. Vrlo rano, posle završetka škole, otišao je na Svetu goru i tamo se zamonašio u Manastiru Pantokratoru, gde je dobio monaško ime Josif.

Printscreen/Facebook/Пријатељи манастира Хиландара
Ikona Svetog JosifaTemišvarskog

Zatim je živeo i podvizavao se u Manastiru Vatopedu, pa Hilandaru, Lavri, Ksiropotamu i najzad Kutlumušu, gde je postao i iguman. Josif je bio smiren monah, veliki molitvenik, i još za života se pokazao čudotvorac. Ove i druge njegove osobine zapazio je srpski, pećski patrijarh Gavrilo Prvi i izabrao Josifa za mitropolita temišvarskog (1650. godine), jer su Banat i Temišvar, u ovo vreme turske vladavine, bili pod jurisdikcijom Pećke patrijaršije.

Kao mitropolit, Sveti Josif je razvio široku pastirsku delatnost: putovao je po eparhiji, rukopolagao sveštenike, propovedao i poučavao. Kod turskih vlasti, čiji je jezik znao, zauzimao se za svoju pastvu i za hrišćanski narod. Radi školovanja crkvenih klirika, osnovao je i svešteničku školu. Došavši do duboke starosti, sveti Josif se sam povukao u manastir Partoš u Banatu. No pobožni narod je i ovde posećivao svog pastira, dolazeći mu za blagoslov, savete i molitvenu pomoć.

Provevši u ovom manastiru oko tri godine, Sveti Josif se tu i upokojio u svojoj 88. godini života, na dan Uspenja Presvete Bogorodice 15. septembra 1656. godine. Sahranjen je pod oltarom crkve koju je sam podigao. Njegove svete mošti palaze ze danas u katedralnom hramu u Temišvaru.

Sveti Josif je smatran svetiteljem i čudotvorcem još u toku ovozemaljskog života. Trideset godina posle njegog upokojenja. 1686. godine, Sabor Mitropolije banatske naziva ga imenom Sveti Josif Novi. U jednoj knjizi sa svetiteljskim službama na grčkom, đakon Damaskin opisao je više čuda Svetog Josifa. Ova se knjiga čuva u manastiru Partašu u Rumuniji. Sinod Rumunske pravoslavne crkve uneo je Svetog Josifa Novog u svoj kalendar, a 1965. godine to je isto učinila i Srpska pravoslavna crkva.