Slavimo blaženu uspomenu na ugodnicu Božju koja je, kao supruga, majka, a kasnije i monahinja, postavila temelje hrišćanske pobožnosti, a njeno ime živi kroz manastire, sirotišta i neizmernu ljubav prema srpskom narodu.
Danas, Srpska pravoslavna crkva sa velikim poštovanjem i ljubavlju obeležava praznik posvećen Svetoj Jeleni Anžusjskoj, kraljici srpskoj, čiji je život bio oličenje hrišćanske pobožnosti, mudrosti i nesebične ljubavi prema Bogu i svom narodu. Jelena Anžujska, poreklom Francuskinja, postala je supruga blagog i pravednog kralja Uroša I i majka dvojice velikih srpskih vladara, kralja Dragutina i kralja Milutina.
Njena životna priča nije samo priča o vladarskoj moći, već o dubokom duhovnom posvećenju i neprestanom trudu da bude svetlost i pomoć drugima. Sveta Jelena je, nakon smrti svog muža, potpuno posvetila svoj život službi Bogu.
Zbrinjavala je sirotinju, podizala manastire i crkve, a njena ljubav i briga za narod bili su neizmerni. Sveti arhiepiskop Danilo II je o njoj rekao: „Nesmućene duše i krotka srca uvek je Bogu molitve prinosila“, što oslikava njen duhovni uzrast i stalnu brigu o Božjoj volji u svim okolnostima života.
Wikimedia/Public domain
Freska Svete jelene Anžujske
Njena najveća zadužbina, Manastir Gradac na Ibru, posvećen Blagoveštenju Presvete Bogorodice, postao je simbol njene pobožnosti, a u njemu je pronašla svoje poslednje utočište. Sveta Jelena je, pre nego što je napustila ovaj svet, zamonašena, primivši ime Jelisaveta. Poslednje dane života provela je u dubokoj pobožnosti, ojačavajući svoj duhovni put do samog kraja.
Iako je njen zemaljski život bio ispunjen mnogim izazovima, njen duhovni trag ostao je duboko urezan u srpske crkve i manastire. Obretenje njenog netruležnog tela tri godine nakon njene smrti, uz čudesno javljanje njenog duha episkopu raškom Pavlu, potvrda je njene svetosti. Danas, kroz sveti praznik, Srpska pravoslavna crkva slavi njen život kao svetlost i uzor svim hrišćanima.
Sveta Jelena Anžujska bila je ne samo majka i kraljica, već i svetiteljka čiji je život bio posvećen Bogu, vernicima i neprestanom trudu da svet učini boljim mestom. Neka nas njen primer podstiče da, u svakodnevnim životima, težimo da budemo pobožni, mudri i ljubazni prema svima, baš kao što je ona bila kroz celokupan svoj život.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Probajte supu od pečuraka sa heljdinom kašom, recept iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvene uzdahe Gospodu Isusu Hristu i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.