Slavimo blaženu uspomenu na ugodnicu Božju koja je, kao supruga, majka, a kasnije i monahinja, postavila temelje hrišćanske pobožnosti, a njeno ime živi kroz manastire, sirotišta i neizmernu ljubav prema srpskom narodu.
Danas, Srpska pravoslavna crkva sa velikim poštovanjem i ljubavlju obeležava praznik posvećen Svetoj Jeleni Anžusjskoj, kraljici srpskoj, čiji je život bio oličenje hrišćanske pobožnosti, mudrosti i nesebične ljubavi prema Bogu i svom narodu. Jelena Anžujska, poreklom Francuskinja, postala je supruga blagog i pravednog kralja Uroša I i majka dvojice velikih srpskih vladara, kralja Dragutina i kralja Milutina.
Njena životna priča nije samo priča o vladarskoj moći, već o dubokom duhovnom posvećenju i neprestanom trudu da bude svetlost i pomoć drugima. Sveta Jelena je, nakon smrti svog muža, potpuno posvetila svoj život službi Bogu.
Zbrinjavala je sirotinju, podizala manastire i crkve, a njena ljubav i briga za narod bili su neizmerni. Sveti arhiepiskop Danilo II je o njoj rekao: „Nesmućene duše i krotka srca uvek je Bogu molitve prinosila“, što oslikava njen duhovni uzrast i stalnu brigu o Božjoj volji u svim okolnostima života.
Wikimedia/Public domain
Freska Svete jelene Anžujske
Njena najveća zadužbina, Manastir Gradac na Ibru, posvećen Blagoveštenju Presvete Bogorodice, postao je simbol njene pobožnosti, a u njemu je pronašla svoje poslednje utočište. Sveta Jelena je, pre nego što je napustila ovaj svet, zamonašena, primivši ime Jelisaveta. Poslednje dane života provela je u dubokoj pobožnosti, ojačavajući svoj duhovni put do samog kraja.
Iako je njen zemaljski život bio ispunjen mnogim izazovima, njen duhovni trag ostao je duboko urezan u srpske crkve i manastire. Obretenje njenog netruležnog tela tri godine nakon njene smrti, uz čudesno javljanje njenog duha episkopu raškom Pavlu, potvrda je njene svetosti. Danas, kroz sveti praznik, Srpska pravoslavna crkva slavi njen život kao svetlost i uzor svim hrišćanima.
Sveta Jelena Anžujska bila je ne samo majka i kraljica, već i svetiteljka čiji je život bio posvećen Bogu, vernicima i neprestanom trudu da svet učini boljim mestom. Neka nas njen primer podstiče da, u svakodnevnim životima, težimo da budemo pobožni, mudri i ljubazni prema svima, baš kao što je ona bila kroz celokupan svoj život.
Monahinja iz Belorusije je otkrila tajnu svrsishodnog i isplativog rada, nakon što je naglasila da se svaki predmet na štandu koji prodaje u ime sestrinstva prodaje zahvaljujući jednoj stvari.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
U beogradskom naselju Vračar, bogosluženju su mogli da prisustvuju i gluvonemi, budući da je na znakovni jezik preveden program, te je na taj način poruka stigla do svakog vernika.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
Počinilac je neprimetno odneo srebrnu figuru iz Sen Žermen de Prea, jednog od najvažnijih simbola francuske istorije, dok vlasti upozoravaju da su crkve širom zemlje sve češće meta organizovanih krađa.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.