U obnovljenoj parohijskoj kući otvorena je Spomen soba posvećena onima koji su dali svoje živote za otadžbinu i pravoslavlje.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Ilariona Velikog, verni narod Skelana okupio se u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla kako bi učestvovao u svetoj liturgiji koju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom. Ovaj dan, obeležen duhovnom slavom i molitvama, dobio je posebno značenje kroz liturgijski čin i obeležavanje velikog truda i žrtve onih koji su položili svoje živote u Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. godine.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Hram Svetih apostola Petra i Pavla
Po završetku liturgije, vernici su krenuli u litijsku procesiju do obnovljene stare parohijske kuće u Skelanima, koja je postala svetište sećanja na poginule borce i civilne žrtve rata. U ovoj obnovljenoj kući, koja je danas dom za čuvanje istorije i duhovnog nasleđa, smeštena je Spomen soba, koju je osveštao mitropolit Hrizostom. Ovaj prostor nije samo mesto podsećanja na tragične događaje, već je i simbol otpora, nade i ustrajnosti, koji je narod ove regije sa ljubavlju sačuvao kroz vekove.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Posle liturgije, vernici su krenuli u litijsku procesiju do obnovljene parohijske kuće
Spomen soba je prostor u kojem se čuvaju uspomene na hrabrost i patnju svih onih koji su dali svoje živote u borbi za slobodu, kao i onih koji su trpeli od posledica rata. Tu je i kancelarija Društva Osat, koje je čuvalo sećanje na velikog majstora Osaćane, čije ime je neizbrisivo urezano u istoriju ovog kraja.
Mitropolitu Hrizostomu su sasluživali arhimandrit Luka, nastojatelj manastira Karna; arhimandrit Metodije, iguman manastira Sase; protojerej-stavrofor Dušan Spasojević, arhijerejski namesnik srebreničko-podrinski; protojerej-stavrofor Ljubomir Prijović, rektor Bogoslovije Svetog Petra Dabrobosanskog u Foči; kao i đakon Miloš Ilić.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Spomen soba u obnovljenoj parohijskoj kući
Ova sveta služba, u kojoj se pomolilo mnoštvo vernika, bila je i podsećanje na duboke duhovne korene koje narod Skelana čuva. Spomen soba, kao simbol tragičnih, ali i herojski preživelih godina, postaje mesto u kojem se nalazi ljubav za domovinu, veru i narod – ljubav koja nije bila ispitana samo u ratu, već i kroz svaki trenutak pomirenja i obnove koje Skelani danas žive.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.