U obnovljenoj parohijskoj kući otvorena je Spomen soba posvećena onima koji su dali svoje živote za otadžbinu i pravoslavlje.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Ilariona Velikog, verni narod Skelana okupio se u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla kako bi učestvovao u svetoj liturgiji koju je služio mitropolit dabrobosanski Hrizostom. Ovaj dan, obeležen duhovnom slavom i molitvama, dobio je posebno značenje kroz liturgijski čin i obeležavanje velikog truda i žrtve onih koji su položili svoje živote u Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. godine.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Hram Svetih apostola Petra i Pavla
Po završetku liturgije, vernici su krenuli u litijsku procesiju do obnovljene stare parohijske kuće u Skelanima, koja je postala svetište sećanja na poginule borce i civilne žrtve rata. U ovoj obnovljenoj kući, koja je danas dom za čuvanje istorije i duhovnog nasleđa, smeštena je Spomen soba, koju je osveštao mitropolit Hrizostom. Ovaj prostor nije samo mesto podsećanja na tragične događaje, već je i simbol otpora, nade i ustrajnosti, koji je narod ove regije sa ljubavlju sačuvao kroz vekove.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Posle liturgije, vernici su krenuli u litijsku procesiju do obnovljene parohijske kuće
Spomen soba je prostor u kojem se čuvaju uspomene na hrabrost i patnju svih onih koji su dali svoje živote u borbi za slobodu, kao i onih koji su trpeli od posledica rata. Tu je i kancelarija Društva Osat, koje je čuvalo sećanje na velikog majstora Osaćane, čije ime je neizbrisivo urezano u istoriju ovog kraja.
Mitropolitu Hrizostomu su sasluživali arhimandrit Luka, nastojatelj manastira Karna; arhimandrit Metodije, iguman manastira Sase; protojerej-stavrofor Dušan Spasojević, arhijerejski namesnik srebreničko-podrinski; protojerej-stavrofor Ljubomir Prijović, rektor Bogoslovije Svetog Petra Dabrobosanskog u Foči; kao i đakon Miloš Ilić.
Foto: SPC / Mitropolija dabrobosanska
Spomen soba u obnovljenoj parohijskoj kući
Ova sveta služba, u kojoj se pomolilo mnoštvo vernika, bila je i podsećanje na duboke duhovne korene koje narod Skelana čuva. Spomen soba, kao simbol tragičnih, ali i herojski preživelih godina, postaje mesto u kojem se nalazi ljubav za domovinu, veru i narod – ljubav koja nije bila ispitana samo u ratu, već i kroz svaki trenutak pomirenja i obnove koje Skelani danas žive.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Na osveštanju temelja budućeg hrama posvećenog Svetim Kirilu i Metodiju, vladika Atanasije istakao je značaj ljubavi, pravde i istine kao temelje novog života u Hristu. Sabrani vernici u Brezni, vođeni nadom i blagoslovom, započeli su put obnove vere u ovom pitomom planinskom kutku.
U pravoslavlju se bol sagledava kroz perspektivu slobode, ljubavi i posledica naših dela, ali i kao mogućnost preobražaja, put ka očišćenju i povratku istinskom životu.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.