Protojerej-stavrofor dr Dimitrije Kalezić, istaknuti teolog, profesor i pisac, ostavio je dubok trag u srpskoj teološkoj misli i kulturi. Njegov život svedočio je o dubokoj veri, akademskoj posvećenosti i pastirskoj ljubavi prema narodu.
Sa dubokim osećanjem tuge, ali i blagodarnošću Bogu za sve što je u svom životu ostavio kao trajno duhovno i intelektualno nasleđe, SPC je obavestila verni narod da se, 14. decembra 2024. godine, u Gospodu upokojio jedan od najistaknutijih bogoslova, protojerej-stavrofor dr Dimitrije Kalezić.
Rođen 1937. godine u selu Klikovače kod Spuža, otac Dimitrije od rane mladosti posvetio je svoj život Bogu i bogoslovskom obrazovanju. Osnovno teološko obrazovanje stekao je u Bogosloviji Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu, koju je završio 1956. godine. Nastavio je dalji put obrazovanja na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 1962. godine, i na Filološkom fakultetu u Beogradu, na grupi za srpski jezik i književnost. Postdiplomske studije iz oblasti filozofije okončao je u Beču 1964. godine, pokazujući time širinu interesovanja i izuzetnu naučnu posvećenost.
Printscreen/Youtube/TV Most Novi Sad
Protojerej-stavrofor dr Dimitrije Kalezić
Kao profesor i dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, gde je proveo veći deo svog radnog veka, otac Dimitrije je ostavio neizbrisiv trag. Njegovi studenti pamte ga ne samo kao vrsnog pedagoga već i kao čoveka koji je svoje znanje prožimao dubokom verom i ljubavlju prema Crkvi. Svojim radom obogatio je i druge obrazovne institucije, poput Bogoslovskog fakulteta u Foči i Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu.
Poseban deo njegovog života bio je pastirski rad kao parohijskog sveštenika. Tokom 35 godina službe u Jajincima i selu Rakovica, otac Dimitrije je svojim molitvenim i misionarskim trudom okupljao vernike i podsticao duhovnu obnovu. Njegova pastirska briga kulminirala je izgradnjom impozantnog hrama Svetih Kirila i Metodija u Jajincima, koji danas predstavlja duhovni oslonac za mnoge.
Printscreen/Youtube/TV Hram
Pastirska briga oca Dimitrija kulminirala je izgradnjom impozantnog hrama Svetih Kirila i Metodija u Jajincima
Kao autor više od dvadeset značajnih dela, među kojima su „Upoznajmo religiju“, „Sveti Vasilije Ostroški u svome vremenu“, „Etika Gorskog vijenca“, „Biblija“, „Krsna slava u Srba“ i „Enciklopedija pravoslavlja“, otac Dimitrije je ostavio neprolaznu duhovnu i naučnu baštinu. Njegova dela i dalje su izvor inspiracije za teologe, istoričare i sve one koji traže dublje razumevanje srpske duhovnosti i kulture.
O mestu i vremenu opela i sahrane usnulog raba Božjeg biće obavešteni svi koji žele da se u molitvi oproste od ovog izuzetnog čoveka i sveštenika. Neka Gospod, kojem je služio čitavim svojim bićem, primi dušu sluge Svoga u naručje večno. Večni mu pomen i Carstvo nebesko!
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
U manastiru Rakovica, na parastosu patrijarhu Pavlu, episkop Tihon podsetio je na duhovnu snagu i jevanđeoske pouke velikog arhijereja, čije nasleđe i dalje vodi narod kroz izazovna vremena.
Veliki arhijerej koji je svojim životom izgrađivao mostove pomirenja između Crkava i naroda, otišao je u večnost. Poglavar Srpske pravoslavne crkve ističe posvećenost, veru i ljubav koja je obeležila službu njegovog blaženopočivšeg brata u Hristu.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Praznovanje crkvene Nove godine 14. septembra po novom kalendaru, 1. septembra po starom, oslanja se na duboke duhovne i istorijske korene. Ustanovljeno na Prvom vaseljenskom saboru, ovo vreme poziva na obnovu kroz liturgijski ciklus i sećanje na značajne trenutke iz hrišćanske tradicije.
U besedi za Nedelju siropusnu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako čuvanje Hristove poruke u sebi donosi život koji smrt ne može dotaći – saznajte tajnu duhovne svetlosti koja menja svaki dan.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.