U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Postoje dani kada jedan grad diše sporije, sabranije, kao da u njegovim ulicama odzvanja nešto dublje od svakodnevice. Takav trenutak dočekao je Novi Sad na Đurđic, kada je proslavljena gradska slava posvećena Obnovljenju hrama Svetog velikomučenika Georgija. Od prvog zvuka bdenija do poslednje reči svečane akademije, Novi Sad je tih dana bio ispisan molitvom, zahvalnošću i podsećanjem na ono što ga oblikuje kroz pokolenja.
Liturgijsko sabranje i beseda protojereja Vesina
Liturgijsko sabranje u Sabornom hramu otvorilo je centralnu proslavu. Bdeniju je prisustvovao episkop mohački Damaskin, dok je sutradan, na svetoj arhijerejskoj Liturgiji, načalstvovao uz sasluženje sveštenstva Eparhije bačke i novosadskih đakona. Nakon pročitanog jevanđelskog začala, vernici su čuli besedu protojereja-stavrofora Miloša Vesina, izgovorenu mirno, ali sa jasnim uvidom u stanje savremenog čoveka.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Novom Sadu
– Danas svi mi zajedno proslavljamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Ovo je naša zajednička gradska slava – rekao je otac Miloš, ističući da je veličina Svetog Georgija neraskidivo vezana za njegovu sposobnost da trpi u ime vere. U nastavku je dodao da današnjem čoveku upravo nedostaje ono što je svetitelj nosio kao pečat – istrajnost u trpljenju:
– Ne ume da trpi, neće da trpi. A kao rezultat toga gubi strpljenje. Nestrpljenje prema drugima uvek se koreni u nestrpljenju prema samome sebi.
Govoreći o duhovnom sazrevanju, otac Vesin je podsetio da je svako ljudsko biće „hodajuća ikona Božja“ i da odnos prema čoveku koji nam je dat u životu uvek ima božansku nameru:
– Svi smo povereni brizi i ljubavi jedni drugima.
Foto: SPC
Blagoslov i prisustvo najviših crkvenih i javnih zvanica
Nakon zaamvone molitve, episkop Damaskin blagoslovio je slavske darove koje su u čast Svetog velikomučenika Georgija prineli kumovi Ranko i Jelka Rajović sa porodicom. Uz čestitku praznika i slavlja, episkop je preneo i blagoslov Mitropolita bačkog Irineja.
Svetoj liturgiji su prisustvovali predstavnici pokrajinske i gradske vlasti, ugledne ličnosti kulturnog i javnog života Novog Sada, kao i mnogobrojni vernici. Dostojanstvu bogosluženja posebno je doprineo hor „Sveti Georgije“, čije je pojanje nosilo svečani ton dana.
Nakon liturgije, u svečanoj dvorani Gradske kuće episkop Damaskin osveštao je slavske darove i sabranima ponovo preneo molitvene pozdrave Mitropolita Irineja. Uz sveštenstvo Eparhije bačke, prisustvovali su predstavnici tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i mnoge ličnosti koje su duhovno i kulturno utkane u život Srpske Atine.
Svečana akademija i duhovni duh grada
Obeležavanje gradske slave imalo je svoj uvod dan ranije, na Velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, gde je upriličena svečana akademija u organizaciji Crkvene opštine novosadske. Episkop Damaskin je i ovde sabranima uputio reč pastirske pouke, čestitajući navečerje slave i prenoseći blagoslov Mitropolita Irineja.
– Naša istorija je vera u Vaskrsenje, ne u smrt – naglasio je episkop.
Podsetio je da se ove godine obeležavaju dva velika jubileja – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora i 850 godina od rođenja Svetoga Save:
– Istinu vere koju su sveti Oci odbranili, a Sveti Sava posvedočio, i danas branimo i ispovedamo. Neka bi Gospod dao da ostanemo narod vere, nade i ljubavi.
Program svečane akademije nosio je upravo takav duh. Govorilo se o Đuri Daničiću, obeležen je jubilej Albanske Golgote, a učenici Gimnazije „Jovan Jovanović Zmaj“ izveli su scensku predstavu inspirisanu pesmom „Moravka đevojka i Sveti Đorđe“. Nastupili su i članovi hora Bogoslovije Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, dajući akademiji duhovnu boju koja je prirodno pratila smisao slave.
U prepunoj sali okupili su se predstavnici kulturnog i političkog života, sveštenstvo Eparhije bačke, ali i veliki broj građana koji već godinama prepoznaju ovaj događaj kao deo duhovnog identiteta grada.
Ove godine, proslava Đurđica u Novom Sadu sabrala je glas prošlosti, veru sadašnjosti i nadu za ono što dolazi. Između molitve u Sabornom hramu, blagoslova u Gradskoj kući i reči koje su odjekivale pozorišnom scenom, grad je obnovio sećanje na svetitelja čije ime nosi i poziv da svako u svom životu pronađe put koji vodi ka miru, strpljenju i prepoznavanju bližnjeg.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Novosadski Saborni hram okupio je vernike, crkvene velikodostojnike i predstavnike države na dan obeležavanja gradske slave. Poglavar SPC u svojoj besedi istakao je važnost istine, jedinstva i ljubavi prema bližnjem.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.