NJEGA SU PROSLAVILE ISCELITELJSKE MOĆI: SPC danas slavi Prepodobnog Patapija
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
U Svetom Romanu, Tumanu i Komarici su se prema verovanju ukazala Božija čuda, pa ih posećuju bolesni i oni koji su izgubili mir i veru u sebe. Tako je boraveći u Kumarici nepokretna devojka muslimaske veroispovesti iz Bijelog Polja je prohodala, u Tumanu su mnoge žene koje su izgubile nadu da će postati majke posle molitve ostale trudne, a u Svetom Romanu su ljudi koji su ušli s depresijom, izašli nasmejani i s verom u život.
Srpska pravoslavna crkva ima ukupno 33 eparhije, četiri Mitropolije i dve Arhiepiskopije, a pod jurisdikcijom svake od njih se nalaze brojne svetinje.
Mnogi srpski manastiri su poznati vernicima, a ima i onih za koje su samo retki čuli. Ipak, verujući ljudi rado posećuju one manastire, koji su poznati kao mesta na kojima se ukazalo neko Božije čudo, ali i one svetinje u kojima uspevaju da pronađu duševni mir.
Manastir Svetog Romana
U Đunisu, u blizini Kruševca se nalazi svetinja poznata po brojnim čudima. Grobnica Svetog Romana se nalazi u jednoj zasebnoj manastirskoj odaji. A u njoj se čitaju svakoga dana molitve za ozdravljenje obolelih od različitih bolesti, kako psihičkih, tako isto i fizičkih, ali i za one koji su posednuti. Manastir Tumane Da se čuda u manastiru Tumane događaju, znaju mnogi vernici. Svedočanstva o čudima Svetog Zosima i Svetog Jakova Tumanskog su brojna. Vernicima je dostupno i ulje iz kandila, kojim se pomazuju zarad izlečenja, kao i čitanje molitvi. Osim po čudesnim isceljenjima, o kojima neprekidno svedoče mnogobrojni vernici, u ovom manastiru mnogi posetioci uspevaju da makar na kratko pronađu duševni mir.
Svakodnevno manastir u blizini Golupca posećuju brojni vernici, koji imaju priliku da celivaju mošti Svetog Jakova i Svetog Zosima, kao i da prisustvuju grupnoj molitvi. Smešten na samoj granici između teritorije Srbije i Crne Gore, u neposrednoj blizini pruge koja spaja Beograd i Bar, manastir Kumanica je postao čuven po brojnim isceljenjima. Iako ima i onih koji otvaraju bespotrebnu polemiku oko toga kojoj državi on pripada, nema sumnje da brojni pravoslavni, ali i vernici drugih veroispovesti rado posećuju ovu svetinju.


Osim priča o čudesnim isceljenjima, mnogi vernici su čuli i za čuda vezano za neplodnost. Naime, prema tvrdnjama mnogih, koji su muku mučili da dobiju potomstvo, vrlo brzo posle posete ovoj Svetinji i čitanja molitvi, Bog im je tu želju uslišio.
Manastir Kumanica
Jedno od narodnih predanja vezanih za ovaj manastir veli da mošti Svetog Save nisu spaljene na Vračaru, već se čuvaju u ovoj Svetinji. Ipak, taj podatak zvanično do danas nije potvrđen.
Za ovaj manastir se naročito čulo nakon jednog od čuda, kada je nepokretna devojka iz Bijelog Polja, inače islamske veroispovesti, nakon noći provedene u njemu i očitane molitve, prohodala.
Osim priča o čudesnim isceljenjima, mnogi vernici su čuli i za čuda vezano za neplodnost. Naime, prema tvrdnjama mnogih, koji su muku mučili da dobiju potomstvo, vrlo brzo posle posete ovom manastiru i čitanja molitvi, Bog im je tu želju uslišio.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Kada su lekari nemoćno širili ruke, iskrena vera i molitve su suze vapaja pretvorile u suze radosnice.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.