Printscreen/Youtube/ Sandzak TravelNajstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne hramove u Srbiji je njen tlocrt. Građena je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
Na jednom uzvišenju blizu Novog Pazara, na ušću rečiće Deževe u Rašku nalazi se najstarija srpska crkva - Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, čija lepota, ali i istorijat zadivljuju svet, zbog čega je 1979. i stavljena na listu svetske kulturne baštine UNESKA:
Nikla je na temljima ranohrišćanske bogomolje iz VI veka, tako da i jezgro današanje zgrade čine ostaci upravo te građevine.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Nema mnogo pisanih tragova o samom istorijatu ove crkve, ali ono što se zna jeste da je do osnivanje Prve srpske arhiepiskopije 1219. godine bila centar crkvenog života Srbije i prva je koja se pominje u srpskom Zagorju. Bila je episkopija ako ne pre, a ono u vreme bugarskog cara Petra.
Jedini pisani istorijski izvor o njenom postojanju je letopis popa Dukljanina u kojem je zabeleženo da ju je izgradio knez Pavlimir Belo u 6. veku, a Srbi u to vreme jesu bili naseljeni na ovim prostorima.
Krajem devetog veka ovde je vladao knez Časlav, a samostalnost srpske crkve nije postojala vec je ona bila u okvoru Ohridske arhiepiskopije. pod upravom Vizantije.
Istorija kaže da je u njoj bilo sedište stare raške episkopije u vreme vladavine Stefana Nemanje. U crkvi je sačuvana krstionica u kojoj su kršteni njegovi sinovi - Vukan, Stefan i Rastko koji se kasnije zamonašio, a svima je danas poznat kao Sveti Sava.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa
Upravo on je 1219. odredio da crkva Svetog Petra i Pavla bude sedište Srpske arhiepiskopije. U njoj je i Stefan Nemanja prešao u pravoslavlje, a 1196. na Saboru baš u ovoj crkvi, odrekao se vlasti i otišao u Studenicu gde se i zamonašio.
Sa oltarskom aspidom ovaj hram je dugačak 17.5 metara, zapadna fasada ima 12,5 metara, a oko nje je nekropola sa velikim brojem monumentalnih nadgrobnih spomenika.
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne crkve u Srbiji je njena gradnja. Naime, građana je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
U arhitektonskom skopu crkve sačuvano je nekoliko epoha.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Najstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa koji prate hronologiju graditeljskih promena ovog hrama. Prvi i nastariji sloj fresaka je iz IX veka. Drugi sloj potiče iz 11. veka, a treći sloj živopisa je najverovatnije nastao u vreme Stefana Nemanje, odnosno neposredno po ukrašavanju njegove zadužbine Djurdjevi Stupovi u Rasu. Najmladji i najočuvaniji sloj fresaka je živopis čiji je ktitor najverovatnije bio kralj Uroš I.
U tursko doba crkva je bila barutni magacin. Renovirana je 1728. a južna priprata je dozidana 1835.
Danas se odvijaju redovna bogosluženja, a turisti iz celog sveta dolaze da posete ovo važno kulturno-istorijsko znamanje.
Posle bogosluženja i čina osveštavanja, mitropolit vranjski je poslao poruku naglašavajući da je naša sveta dužnost da nastavimo brigu o svetinjama, jer tako čuvamo i svoju veru.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, četrnaesti utorak po Pedesetnici, ističe značaj duhovnog uzdizanja, koristeći metaforu rasta pšenice. Kao što pšenica klija i raste neprimetno, tako se i duhovni razvoj svakog čoveka odvija kroz Božiju blagodat, često bez naše svesti o tome.
Po učenju Svetog Jovana Zlatoustog „samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš pre završetka, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje behu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista".
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Studenice i Žiče do Ostroga i Dečana, hodočasnici širom Srbije i regiona biraju da najveći hrišćanski praznik obeleže kroz liturgiju, boravak u konacima i duhovno sabranje, spajajući vekovne običaje sa ličnim doživljajem vere.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.