Printscreen/Youtube/ Sandzak TravelNajstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne hramove u Srbiji je njen tlocrt. Građena je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
Na jednom uzvišenju blizu Novog Pazara, na ušću rečiće Deževe u Rašku nalazi se najstarija srpska crkva - Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, čija lepota, ali i istorijat zadivljuju svet, zbog čega je 1979. i stavljena na listu svetske kulturne baštine UNESKA:
Nikla je na temljima ranohrišćanske bogomolje iz VI veka, tako da i jezgro današanje zgrade čine ostaci upravo te građevine.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Nema mnogo pisanih tragova o samom istorijatu ove crkve, ali ono što se zna jeste da je do osnivanje Prve srpske arhiepiskopije 1219. godine bila centar crkvenog života Srbije i prva je koja se pominje u srpskom Zagorju. Bila je episkopija ako ne pre, a ono u vreme bugarskog cara Petra.
Jedini pisani istorijski izvor o njenom postojanju je letopis popa Dukljanina u kojem je zabeleženo da ju je izgradio knez Pavlimir Belo u 6. veku, a Srbi u to vreme jesu bili naseljeni na ovim prostorima.
Krajem devetog veka ovde je vladao knez Časlav, a samostalnost srpske crkve nije postojala vec je ona bila u okvoru Ohridske arhiepiskopije. pod upravom Vizantije.
Istorija kaže da je u njoj bilo sedište stare raške episkopije u vreme vladavine Stefana Nemanje. U crkvi je sačuvana krstionica u kojoj su kršteni njegovi sinovi - Vukan, Stefan i Rastko koji se kasnije zamonašio, a svima je danas poznat kao Sveti Sava.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa
Upravo on je 1219. odredio da crkva Svetog Petra i Pavla bude sedište Srpske arhiepiskopije. U njoj je i Stefan Nemanja prešao u pravoslavlje, a 1196. na Saboru baš u ovoj crkvi, odrekao se vlasti i otišao u Studenicu gde se i zamonašio.
Sa oltarskom aspidom ovaj hram je dugačak 17.5 metara, zapadna fasada ima 12,5 metara, a oko nje je nekropola sa velikim brojem monumentalnih nadgrobnih spomenika.
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne crkve u Srbiji je njena gradnja. Naime, građana je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
U arhitektonskom skopu crkve sačuvano je nekoliko epoha.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Najstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa koji prate hronologiju graditeljskih promena ovog hrama. Prvi i nastariji sloj fresaka je iz IX veka. Drugi sloj potiče iz 11. veka, a treći sloj živopisa je najverovatnije nastao u vreme Stefana Nemanje, odnosno neposredno po ukrašavanju njegove zadužbine Djurdjevi Stupovi u Rasu. Najmladji i najočuvaniji sloj fresaka je živopis čiji je ktitor najverovatnije bio kralj Uroš I.
U tursko doba crkva je bila barutni magacin. Renovirana je 1728. a južna priprata je dozidana 1835.
Danas se odvijaju redovna bogosluženja, a turisti iz celog sveta dolaze da posete ovo važno kulturno-istorijsko znamanje.
Posle bogosluženja i čina osveštavanja, mitropolit vranjski je poslao poruku naglašavajući da je naša sveta dužnost da nastavimo brigu o svetinjama, jer tako čuvamo i svoju veru.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, četrnaesti utorak po Pedesetnici, ističe značaj duhovnog uzdizanja, koristeći metaforu rasta pšenice. Kao što pšenica klija i raste neprimetno, tako se i duhovni razvoj svakog čoveka odvija kroz Božiju blagodat, često bez naše svesti o tome.
Po učenju Svetog Jovana Zlatoustog „samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš pre završetka, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje behu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista".
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Kroz predavanja, izložbe, recitale i svečane akademije, od 22. do 31. januara publika svih uzrasta učestvovaće u očuvanju i živom svedočenju svetosavskog nasleđa.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Na uzvišenju kod Novog Pazara nalazi se drevni hram čiji slojeviti zidovi, jedinstvena osnova i živopis pamte odricanje vladara, rađanje monaštva i kontinuitet vere duži od jednog milenijuma.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.