Printscreen/Youtube/ Sandzak TravelNajstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne hramove u Srbiji je njen tlocrt. Građena je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
Na jednom uzvišenju blizu Novog Pazara, na ušću rečiće Deževe u Rašku nalazi se najstarija srpska crkva - Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, čija lepota, ali i istorijat zadivljuju svet, zbog čega je 1979. i stavljena na listu svetske kulturne baštine UNESKA:
Nikla je na temljima ranohrišćanske bogomolje iz VI veka, tako da i jezgro današanje zgrade čine ostaci upravo te građevine.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Nema mnogo pisanih tragova o samom istorijatu ove crkve, ali ono što se zna jeste da je do osnivanje Prve srpske arhiepiskopije 1219. godine bila centar crkvenog života Srbije i prva je koja se pominje u srpskom Zagorju. Bila je episkopija ako ne pre, a ono u vreme bugarskog cara Petra.
Jedini pisani istorijski izvor o njenom postojanju je letopis popa Dukljanina u kojem je zabeleženo da ju je izgradio knez Pavlimir Belo u 6. veku, a Srbi u to vreme jesu bili naseljeni na ovim prostorima.
Krajem devetog veka ovde je vladao knez Časlav, a samostalnost srpske crkve nije postojala vec je ona bila u okvoru Ohridske arhiepiskopije. pod upravom Vizantije.
Istorija kaže da je u njoj bilo sedište stare raške episkopije u vreme vladavine Stefana Nemanje. U crkvi je sačuvana krstionica u kojoj su kršteni njegovi sinovi - Vukan, Stefan i Rastko koji se kasnije zamonašio, a svima je danas poznat kao Sveti Sava.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa
Upravo on je 1219. odredio da crkva Svetog Petra i Pavla bude sedište Srpske arhiepiskopije. U njoj je i Stefan Nemanja prešao u pravoslavlje, a 1196. na Saboru baš u ovoj crkvi, odrekao se vlasti i otišao u Studenicu gde se i zamonašio.
Sa oltarskom aspidom ovaj hram je dugačak 17.5 metara, zapadna fasada ima 12,5 metara, a oko nje je nekropola sa velikim brojem monumentalnih nadgrobnih spomenika.
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne crkve u Srbiji je njena gradnja. Naime, građana je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
U arhitektonskom skopu crkve sačuvano je nekoliko epoha.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Najstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa koji prate hronologiju graditeljskih promena ovog hrama. Prvi i nastariji sloj fresaka je iz IX veka. Drugi sloj potiče iz 11. veka, a treći sloj živopisa je najverovatnije nastao u vreme Stefana Nemanje, odnosno neposredno po ukrašavanju njegove zadužbine Djurdjevi Stupovi u Rasu. Najmladji i najočuvaniji sloj fresaka je živopis čiji je ktitor najverovatnije bio kralj Uroš I.
U tursko doba crkva je bila barutni magacin. Renovirana je 1728. a južna priprata je dozidana 1835.
Danas se odvijaju redovna bogosluženja, a turisti iz celog sveta dolaze da posete ovo važno kulturno-istorijsko znamanje.
Posle bogosluženja i čina osveštavanja, mitropolit vranjski je poslao poruku naglašavajući da je naša sveta dužnost da nastavimo brigu o svetinjama, jer tako čuvamo i svoju veru.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, četrnaesti utorak po Pedesetnici, ističe značaj duhovnog uzdizanja, koristeći metaforu rasta pšenice. Kao što pšenica klija i raste neprimetno, tako se i duhovni razvoj svakog čoveka odvija kroz Božiju blagodat, često bez naše svesti o tome.
Po učenju Svetog Jovana Zlatoustog „samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš pre završetka, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje behu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista".
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.