Printscreen/Youtube/ Sandzak TravelNajstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne hramove u Srbiji je njen tlocrt. Građena je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
Na jednom uzvišenju blizu Novog Pazara, na ušću rečiće Deževe u Rašku nalazi se najstarija srpska crkva - Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, čija lepota, ali i istorijat zadivljuju svet, zbog čega je 1979. i stavljena na listu svetske kulturne baštine UNESKA:
Nikla je na temljima ranohrišćanske bogomolje iz VI veka, tako da i jezgro današanje zgrade čine ostaci upravo te građevine.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Nema mnogo pisanih tragova o samom istorijatu ove crkve, ali ono što se zna jeste da je do osnivanje Prve srpske arhiepiskopije 1219. godine bila centar crkvenog života Srbije i prva je koja se pominje u srpskom Zagorju. Bila je episkopija ako ne pre, a ono u vreme bugarskog cara Petra.
Jedini pisani istorijski izvor o njenom postojanju je letopis popa Dukljanina u kojem je zabeleženo da ju je izgradio knez Pavlimir Belo u 6. veku, a Srbi u to vreme jesu bili naseljeni na ovim prostorima.
Krajem devetog veka ovde je vladao knez Časlav, a samostalnost srpske crkve nije postojala vec je ona bila u okvoru Ohridske arhiepiskopije. pod upravom Vizantije.
Istorija kaže da je u njoj bilo sedište stare raške episkopije u vreme vladavine Stefana Nemanje. U crkvi je sačuvana krstionica u kojoj su kršteni njegovi sinovi - Vukan, Stefan i Rastko koji se kasnije zamonašio, a svima je danas poznat kao Sveti Sava.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa
Upravo on je 1219. odredio da crkva Svetog Petra i Pavla bude sedište Srpske arhiepiskopije. U njoj je i Stefan Nemanja prešao u pravoslavlje, a 1196. na Saboru baš u ovoj crkvi, odrekao se vlasti i otišao u Studenicu gde se i zamonašio.
Sa oltarskom aspidom ovaj hram je dugačak 17.5 metara, zapadna fasada ima 12,5 metara, a oko nje je nekropola sa velikim brojem monumentalnih nadgrobnih spomenika.
Ono što je čini specifičnom u odnosu na ostale pravoslavne crkve u Srbiji je njena gradnja. Naime, građana je u stilu romanske arhitekture u obliku rotonde. Ostale crkve u Srbiji imaju kvadratnu osnovu, jedino ona ima kružnu i to je čini izuzetnom.
U arhitektonskom skopu crkve sačuvano je nekoliko epoha.
Printscreen/Youtube/ Iskra Znanja
Najstarija crkva u Srbiji je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
U crkvi je sačuvano nekoliko slojeva živopisa koji prate hronologiju graditeljskih promena ovog hrama. Prvi i nastariji sloj fresaka je iz IX veka. Drugi sloj potiče iz 11. veka, a treći sloj živopisa je najverovatnije nastao u vreme Stefana Nemanje, odnosno neposredno po ukrašavanju njegove zadužbine Djurdjevi Stupovi u Rasu. Najmladji i najočuvaniji sloj fresaka je živopis čiji je ktitor najverovatnije bio kralj Uroš I.
U tursko doba crkva je bila barutni magacin. Renovirana je 1728. a južna priprata je dozidana 1835.
Danas se odvijaju redovna bogosluženja, a turisti iz celog sveta dolaze da posete ovo važno kulturno-istorijsko znamanje.
Posle bogosluženja i čina osveštavanja, mitropolit vranjski je poslao poruku naglašavajući da je naša sveta dužnost da nastavimo brigu o svetinjama, jer tako čuvamo i svoju veru.
Sveti Teofan Zatvornik za današnji dan, četrnaesti utorak po Pedesetnici, ističe značaj duhovnog uzdizanja, koristeći metaforu rasta pšenice. Kao što pšenica klija i raste neprimetno, tako se i duhovni razvoj svakog čoveka odvija kroz Božiju blagodat, često bez naše svesti o tome.
Po učenju Svetog Jovana Zlatoustog „samo, Bože sačuvaj, ako si bolestan ili ako što postradaš. Ali inače nemoj izlaziti, jer ako izađeš pre završetka, podoban si Judi, koji je izašao sa Tajne večere, gdje behu za trpezom Spasitelj sa apostolima, i otišao je i prodao Hrista".
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.