Kada su bolje pogledali, videli da je devojčica potpuno zdrava. Sve njene rane su nestale. Ovo dete je živelo sa neverovatnim bolom od rođenja. Ceo život nije znala ništa osim bola. Ceo njen život je bio bol, patnja, a Bogorodica ju je iscelila, zaključio je Nektarije Jangston
Da ikone nisu samo slike na zidu već da deluje na ljude u svakom trenutku, možda ne uvek kako bismo mi hteli i želeli, ali deluju, primer je mirotočiva ikona Havajske Iverske Presvete Bogorice, od čijeg je mira jedna četvorogodišnja Rumunka ozdravila pre nekoliko godina.
Havajska pravoslavna ikona Iverske Presvete Bogorodice je, inače, manja kopija montrealske Iveronske ikone, koja je tekla miro 15 godina, ali je nestala u oktobru 1997, kada je njen čuvar, Džozef Munjoz-Kortez, ubijen u Atini. Nova ikona je takođe počela da mirotoči 6. oktobra 2006. godine, a juna 2008, zvanično joj je Ruska pravoslavna zagranična crkva dodelila status čudotvorne i dostojne poklonjenja i dala je blagoslov da putuje i poseti mnogobrojne crkve i manastire svetog pravoslavlja. Izvorni vlasnik ikone đakon Nektarije Jangston imenovan je od strane Ruske pravoslavne crkve da bude njen čuvar i pratilac, da se stara o njenoj bezbednosti i brine.
Od tada ona putuje po parohijama Ruskog Zagraničnog, odišući smirnom gotovo neprekidno, a molitivom su se pred njom dešavala mnoga čuda, a ljudi veruju da nam ju je Bogorodica poslala kao utehu.
Upravo je njen čuvar, pre nekolio godina, ispričao priču o čudesnom isceljenju jedne devojčice, koju je preneo otac Dmitrij Zlodorev.
Priču čuvara ove ikone koju je Nektarije Jangston ispričao prenosimo u celosti:
- Supruga i ja smo ispratili ikonu u Englesku i otišli u malu prelepu rusku pravoslavnu crkvu u Oksford. Tu se okupilo nekoliko stotina ljudi. Primetio sam bračni par koji je doveo svoju malu ćerku. Imala je možda 3 ili 4 godine, bila je tako mala. Sedeli su tiho nedaleko od mesta gde se nalazio hor. Video sam da je devojčica u stanju neverovatne agonije. Očigledno je da je mnogo patila, na njenom licu je bila izražena tuga. Video sam joj rane na rukama, nogama, licu, vratu. Bila je jako bolesna - pričao je .
- Pogledao sam je, ona me pogledala, blago se osmehnula i spustila glavu. Bila je to rumunska porodica. Tražili su isceljenje za svoju ćerku, čudo koje će joj pomoći. Imala je ekcem koji je izazvao plikove. A kada bi plikovi pukli, osećalo se kao da se kiselina razliva po koži.Porodični turistički aranžmani I kada su čuli da ikona Bogorodice dolazi u ovo područje Velike Britanije, odlučili su: "Možda može pomoći. Verovali su Joj, obraćali se Njoj, obraćali se Bogu". Episkop Irinej je pročitao besedu, jedan paroh znacima nagovestio da ova porodica prva treba da dovede ćerku na miropomazanje.
Sveti Teofan sugeriše da je ovo odsustvo volje za verom možda duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi i da je ono neodvojivo od uticaja "oca tame“, što simbolizuje mračne sile koje deluju protiv svetlosti i istine. Njegova misao poziva na preispitivanje vlastitih stavova i otvorenost prema duhovnoj istini, dok istovremeno upozorava na zaslepljenost koja dolazi od sumnje i nevoljnosti da se poveruje.
Na kraju, on nas podseća da istina može biti jednostavna, ali da je ljudska sklonost da se odbaci ili iskrivi često komplikovanija od same istine.
Čitavog života je pomagao narod i Srpsku crkvu, pa ga je narod veoma voleo i poštovao, smatrajući ga za živog svetitelja. Upokojio se oko 1543. godine. Supruga Jelena i njegov verni narod sahranili su ga na brdu Đuntir.
Prema Svetom Teofanu, prava snaga dolazi od Gospoda, dok je na nama da budemo prijemnici te duhovne sile. On naglašava važnost skrušenosti i smirenja, kao i prepoznavanje naše zavisnosti od Božje milosti. Strah i trepet u suočavanju sa životnim izazovima trebali bi nas usmeriti ka neprekidnom vapaju za Božjom pomoći. On nas poziva na introspekciju: "Za koga se trudiš?" Ako je odgovor: "Samo za Gospoda," onda si na pravom putu. U suprotnom, tvoji napori mogu biti uzaludni, poput zgrade na pesku. Ova poruka je poziv na istinsku duhovnost koja proizilazi iz duboke povezanosti s Gospodom, čime se otvaramo za plodove života u Hristu.
Prema predanju, ovu ikonu je lično ikonopisao Apostol Luka. Ikonopisana je na osnovu istine Jevanđelja: da je Presveta Bogomajka dojila ovaploćenog Gospoda Hrista kao Sina Svoga, što je ona žena u Jevanđelju ispovedila rečima upućenim Hristu: "Blažena utroba koja Te je nosila, i dojke koje si sisao" (Lk 11,27).
Skriven od sveta i ušuškan na vrhu nepristupačne krečnjačke stene, ovaj manastir vekovima predstavlja duhovno utočište monasima, simbolizujući pobedu tišine i vere nad prolaznošću sveta.
Uz blagoslov mitropolita žičkog završava se oslikavanje veličanstvene svetinje, poznate po čudu – zvonu koje zvoni bez dodira ljudske ruke. Majstori predano oslikavaju zidove svetinje, dok svaki novi potez kista donosi delić Carstva Nebeskog na zemlju.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit zvorničko-tuzlanski odlikovao je veliki broj dobrotvora koji su doprineli obnovi ove svetinje, a u besedi pozvao na mir i zajedništvo.
U svetlu kontroverzi oko spomenika kralju Stefanu Tvrtku Kotromaniću u Sarajevu, postavlja se pitanje da li ćemo ikada razumeti bogatstvo naše zajedničke istorije ili ćemo i dalje živeti u iluziji jednostavnih narativa.
Otac Grigorije, koji godinama služi kao stub vere na jugu Libana, prevezen je u bolnicu zajedno sa suprugom, dok molitve vernika širom Bliskog istoka prate njihov oporavak.
Granata ispaljena sa ciljem da uništi ovo sveto mesto, prošla kroz ogradu i ušla u crkvu, ali nikada nije eksplodirala – analiza posle rata pokazala je da je bila potpuno ispravna.