Printscreen/Youtube/Setamo SrbijomNadgrobna ploča ubijenog kraljevskog para
Beogradska svetinja je mesto gde počivaju posmrtni ostaci kralja Aleksandra i kraljice Drage, čijim ubistvom je ugašena dinastija. U njenoj kripti se osim tela ubijenog para nalaze i posmrtni ostaci drugih članova dinastije Obrenović i sveštenstva, koje je službovalo u crkvi.
Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu predstavlja jedan od simbola Beograda i pravi duhovni biser gradske opštine Palilula.
Međutim, malo je poznato da se u kripti Crkve Svetog Marka nalaze posmrtni ostaci poslednjih Obrenovića - kralja Aleksandra i kraljice Drage Mašin, čijim ubistvom je prekinuta loza dinastije, koja je vladala Srbijom od sredine 19. veka.
Kripta se nalazi ispod glavnog poda crkve i do nje se dolazi južnim stepeništem. U ovoj kripti nalaze se grobovi kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge Drage Mašin, kao i ostalih članova iz dinastije Obrenovića - Ane, Milana i Sergeja.
SPC
Nadgrobna ploča ubijenog kraljevskog para
Pored groba kralja Aleksandra Obrenovića sa članovima njegove porordice, nalazi se i obeleženo mesto prvog ktitora hrama - Lazara Panče, trgovca iz 19. veka, koji je bio lični prijatelj kneza Miloša Obrenovića i koji je važan po tome što je svoje imanje zaveštao testamentom, kao mesto na kome će moći da se podigne crkva Svetog Marka. Prvobitna crkva, koja je podignuta 30-ih godina 19. veka je nastala na mestu gde je bilo njegovo imanje.
U kripti se nalazi i grobovi crkvenih velikodostojnika, episkopa koji su stolovali.
U ovoj kripti održano je više od 400 predavanja uglednih akademika, profesora, umetnika ali i mnogi koncerti i izložbe. Jedan od čestih govornika je bio i Vladeta Jerotić.
Kralj i kraljica ubijeni u masakru
Pre 121. godinu, 1903. godine, 29. maja po starom, julijanskom kalendaru, odnosno 11. juna, u Srbiji se dogodio „Majski prevrat”, kraj dinastije Obrenović, i kako se ispostavilo, kraj jedne epohe u Srbiji.
Printscreen/Youtube/Televizija Hram
Majski prevrat
Oficiri zaverenici ubili su tada u rano jutro u Beogradu, u tadašnjem dvoru, poznatom kao Stari konak, kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu.
Konak se nalazio u centru grada
Posle dinastičkog prevrata u Srbiji, zdanje je porušeno u avgustu 1904. godine. S obzirom na to da je Stari konak porušen, a najveći deo predmeta posle toga otuđen aukcijskim prodajama, fotografije s kraja 19. i početka 20. veka, čiji su autori Milan Jovanović i Ljubiša Đonić, predstavljaju jedini vizuelni trag o izgledu i sadržaju ovog zdanja i ujedno najtačnije svedočanstvo njegove istorijske prisutnosti.
Ovaj događaj bio je rezultat opsežne zavere grupe oficira i značajnih političara, odlučnih da uklone kraljevski par, uvereni da narušava ugled i budućnost Srbije.
Kralj Aleksandar je došao na presto 1889. godine, nakon abdikacije svog oca, kralja Milana, ali je zbog svoje maloletnosti zemljom upravljalo namesništvo. Preuzeo je vlast državnim udarom 1893. godine. Njegova brak s Dragom, dvorskom damom njegove majke kraljice Natalije 1900. godine, izazvao je sukob s ocem i doveo do opšteg nezadovoljstva.
Broj žrtava bio je znatno veći, a među stradalima su bili ministri, vojna lica, kraljičina braća i mnogi drugi.
U kripti Crkve Svetog Marka i Sabornoj crkvi u Beogradu molitveni činovi okupili su potomke dinastije Obrenović, predstavnike države i vojske, evocirajući sećanje na prevrat i atentat koji su promenili istoriju Srbije.
Srpska despotica i celjska grofica Katarina Branković 1454. godine poručila je izradu Varaždinskog apostola, pravoslavne bogoslužbene knjige ispisane crkvenoslovenskim jezikom, koja se danas čuva u Muzeju Srpske pravoslavne crkve.
Praznovanje dana kada je svetlost Hristova zasijala nad Tavorom postalo je deo zapadne tradicije zahvaljujući pobedi hrišćanske vojske nad Osmanlijama kod Beograda 1456. godine. Ovaj događaj ostao je upamćen kao simbol duhovne preobrazbe i Božanske intervencije koja je sačuvala Evropu od otomanskog jarma.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Nežna tekstura, bogat ukus i nekoliko jednostavnih sastojaka dovoljni su za specijalitet koji se odlično slaže uz doručak, večeru ili kao dodatak ručku.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.