Printscreen/Youtube/Setamo SrbijomNadgrobna ploča ubijenog kraljevskog para
Beogradska svetinja je mesto gde počivaju posmrtni ostaci kralja Aleksandra i kraljice Drage, čijim ubistvom je ugašena dinastija. U njenoj kripti se osim tela ubijenog para nalaze i posmrtni ostaci drugih članova dinastije Obrenović i sveštenstva, koje je službovalo u crkvi.
Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu predstavlja jedan od simbola Beograda i pravi duhovni biser gradske opštine Palilula.
Međutim, malo je poznato da se u kripti Crkve Svetog Marka nalaze posmrtni ostaci poslednjih Obrenovića - kralja Aleksandra i kraljice Drage Mašin, čijim ubistvom je prekinuta loza dinastije, koja je vladala Srbijom od sredine 19. veka.
Kripta se nalazi ispod glavnog poda crkve i do nje se dolazi južnim stepeništem. U ovoj kripti nalaze se grobovi kralja Aleksandra Obrenovića i njegove supruge Drage Mašin, kao i ostalih članova iz dinastije Obrenovića - Ane, Milana i Sergeja.
SPC
Nadgrobna ploča ubijenog kraljevskog para
Pored groba kralja Aleksandra Obrenovića sa članovima njegove porordice, nalazi se i obeleženo mesto prvog ktitora hrama - Lazara Panče, trgovca iz 19. veka, koji je bio lični prijatelj kneza Miloša Obrenovića i koji je važan po tome što je svoje imanje zaveštao testamentom, kao mesto na kome će moći da se podigne crkva Svetog Marka. Prvobitna crkva, koja je podignuta 30-ih godina 19. veka je nastala na mestu gde je bilo njegovo imanje.
U kripti se nalazi i grobovi crkvenih velikodostojnika, episkopa koji su stolovali.
U ovoj kripti održano je više od 400 predavanja uglednih akademika, profesora, umetnika ali i mnogi koncerti i izložbe. Jedan od čestih govornika je bio i Vladeta Jerotić.
Kralj i kraljica ubijeni u masakru
Pre 121. godinu, 1903. godine, 29. maja po starom, julijanskom kalendaru, odnosno 11. juna, u Srbiji se dogodio „Majski prevrat”, kraj dinastije Obrenović, i kako se ispostavilo, kraj jedne epohe u Srbiji.
Printscreen/Youtube/Televizija Hram
Majski prevrat
Oficiri zaverenici ubili su tada u rano jutro u Beogradu, u tadašnjem dvoru, poznatom kao Stari konak, kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu.
Konak se nalazio u centru grada
Posle dinastičkog prevrata u Srbiji, zdanje je porušeno u avgustu 1904. godine. S obzirom na to da je Stari konak porušen, a najveći deo predmeta posle toga otuđen aukcijskim prodajama, fotografije s kraja 19. i početka 20. veka, čiji su autori Milan Jovanović i Ljubiša Đonić, predstavljaju jedini vizuelni trag o izgledu i sadržaju ovog zdanja i ujedno najtačnije svedočanstvo njegove istorijske prisutnosti.
Ovaj događaj bio je rezultat opsežne zavere grupe oficira i značajnih političara, odlučnih da uklone kraljevski par, uvereni da narušava ugled i budućnost Srbije.
Kralj Aleksandar je došao na presto 1889. godine, nakon abdikacije svog oca, kralja Milana, ali je zbog svoje maloletnosti zemljom upravljalo namesništvo. Preuzeo je vlast državnim udarom 1893. godine. Njegova brak s Dragom, dvorskom damom njegove majke kraljice Natalije 1900. godine, izazvao je sukob s ocem i doveo do opšteg nezadovoljstva.
Broj žrtava bio je znatno veći, a među stradalima su bili ministri, vojna lica, kraljičina braća i mnogi drugi.
U kripti Crkve Svetog Marka i Sabornoj crkvi u Beogradu molitveni činovi okupili su potomke dinastije Obrenović, predstavnike države i vojske, evocirajući sećanje na prevrat i atentat koji su promenili istoriju Srbije.
Srpska despotica i celjska grofica Katarina Branković 1454. godine poručila je izradu Varaždinskog apostola, pravoslavne bogoslužbene knjige ispisane crkvenoslovenskim jezikom, koja se danas čuva u Muzeju Srpske pravoslavne crkve.
Praznovanje dana kada je svetlost Hristova zasijala nad Tavorom postalo je deo zapadne tradicije zahvaljujući pobedi hrišćanske vojske nad Osmanlijama kod Beograda 1456. godine. Ovaj događaj ostao je upamćen kao simbol duhovne preobrazbe i Božanske intervencije koja je sačuvala Evropu od otomanskog jarma.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sabor Svetog arhangela Gavrila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna mučenica Paraskeva Rimljanka. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Joakima i Ane, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.
Na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice, svetinja na Kosovu i Metohiji dobila je prvog monaha Simeona. Mitropolit Teodosije govorio je o isceliteljskoj sili Bogorodice i obnovi monaškog života, uz podsećanje na vezu sa Hilandarom.