Фото: СПЦО ЧапљинаVernici ispred ostataka hrama Svetog Jovana Krstitelja
Tokom ratnih dejstava u doba raspleta jugoslovenske državne krize, crkva je teško oštećena od strane ustaša.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Neumu, u srpskom selu Gornje Hrasno, prvi put je minirana 1992. godine, a drugi put posle Dejtonskog sporazuma.
Svetinja je podignuta u 19. veku na ostacima crkve iz srednjeg veka. Hram u Gornjem Hrasnu je jedina pravoslavna bogomolja u toj opštini. Pravoslavna crkva u Podgradinju – Gornje Hrasno sazidana je na Knežića imanju. Stara crkva bila je manjih dimenzija i ista je napravljena u 17. veku. Na temeljima te manje crkve napravljena je veća 1849. godine i posvećena Rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Iznad ulaznih vrata na zapadnom zidu stoji natpis na kome piše: "Ovu crkvu podigoše Srbi iz Gornjeg Hrasna, a naročito Mihajlo Brstina".
Tokom ratnih dejstava u doba raspleta jugoslovenske državne krize, crkva je teško oštećena od strane ustaša. U to vreme, minirane su skoro sve zadužbine srpskog pravoslavnog ktitorskog roda Miloradovića-Hrabrena.
Oštećenja naneta miniranjem tako su obimna da se ovaj dragoceni spomenik srpske kulture neminovno urušava. Pored same crkvene građevine sačuvana je velika nekropola srednjevekovnih grobnih spomenika.
Na većem broju spomenika uočeni su ćirilični natpisi iz srednjeg veka. U delu porte, zapadno od pročelja crkve, grupisani su stari krstovi, među kojima jedan nosi srednjovekovni ćirilični natpis u spomen na Vuka, sina kneza Obrada. Na krupnim slemenjacima koji su grupisani istočno od crkve viđaju se druga srpska imena.
Фото: СПЦО Чапљина
Vernici ispred ostataka hrama Svetog Jovana Krstitelja
Ove crkve spadaju u neobično značajni razvojni kulturni krug Hercegovine 15. i 16. veka, osnivane uglavnom na starijim građevinama pravoslavne crkve. Veći deo je jasno, i predanjem i pisanim spomenicima, obeležen kosovskom, svetolazarevskom tradicijom.
Meštani Hrasna su već postigli da sopstvenim radom u Podgradinju podignu grobaljsku kapelu žrtvama ustaškog terora iz Drugog svetskog rata, kao i da građevinski obnove prostranu crkvenu kuću – školu.
Hram još uvek čeka svoju obnovu.
Miniranja nisu uništila pravoslavlje
U zadnjem ratu u BiH rimo-katolici su je dva puta minirali, zajedno sa srednjovjekovnim spomenicima pisanim ćirilicom i grobnicom sa kostima srpskog naroda poklanog i bačenog u jame od ruku hrvatskih ustaša na Vidovdan 1941.
Crkva je prvi put minirana 1992., a drugi put posle potpisanog Mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995. godine. Kraljica Irodijada tražila je glavu Svetog Jovana na srebrnom tanjiru, jer je svetac prekori za greh preljube. Srpski narod Gornjeg Hrasna prinese svoju krv i duhovnu glavu Svetog Jovana jer odbaci i prekori greh jeresi.
Ova tradicija je bila prisutna kod katoličkog stanovništva Balkana, gde je tetoviranje služilo za zaštitu žena od harema, a muškaraca od regrutacije u janjičare. Tetovirani Simboli su često bili povezani sa krstom. Iako se običaj uglavnom praktikovao među adolescentima, i danas ga je moguće videti kod starijih žena, kao trag drevnih običaja iz vremena Osmanskog carstva.
U krugu porodice i prijatelja dečaci su ugasili prvu svećicu na torti uz pomoć starijeg brata Konstantina, roditelji su u njihovu čast organizirali veselu proslavu.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.