Фото: СПЦО ЧапљинаVernici ispred ostataka hrama Svetog Jovana Krstitelja
Tokom ratnih dejstava u doba raspleta jugoslovenske državne krize, crkva je teško oštećena od strane ustaša.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Neumu, u srpskom selu Gornje Hrasno, prvi put je minirana 1992. godine, a drugi put posle Dejtonskog sporazuma.
Svetinja je podignuta u 19. veku na ostacima crkve iz srednjeg veka. Hram u Gornjem Hrasnu je jedina pravoslavna bogomolja u toj opštini. Pravoslavna crkva u Podgradinju – Gornje Hrasno sazidana je na Knežića imanju. Stara crkva bila je manjih dimenzija i ista je napravljena u 17. veku. Na temeljima te manje crkve napravljena je veća 1849. godine i posvećena Rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Iznad ulaznih vrata na zapadnom zidu stoji natpis na kome piše: "Ovu crkvu podigoše Srbi iz Gornjeg Hrasna, a naročito Mihajlo Brstina".
Tokom ratnih dejstava u doba raspleta jugoslovenske državne krize, crkva je teško oštećena od strane ustaša. U to vreme, minirane su skoro sve zadužbine srpskog pravoslavnog ktitorskog roda Miloradovića-Hrabrena.
Oštećenja naneta miniranjem tako su obimna da se ovaj dragoceni spomenik srpske kulture neminovno urušava. Pored same crkvene građevine sačuvana je velika nekropola srednjevekovnih grobnih spomenika.
Na većem broju spomenika uočeni su ćirilični natpisi iz srednjeg veka. U delu porte, zapadno od pročelja crkve, grupisani su stari krstovi, među kojima jedan nosi srednjovekovni ćirilični natpis u spomen na Vuka, sina kneza Obrada. Na krupnim slemenjacima koji su grupisani istočno od crkve viđaju se druga srpska imena.
Фото: СПЦО Чапљина
Vernici ispred ostataka hrama Svetog Jovana Krstitelja
Ove crkve spadaju u neobično značajni razvojni kulturni krug Hercegovine 15. i 16. veka, osnivane uglavnom na starijim građevinama pravoslavne crkve. Veći deo je jasno, i predanjem i pisanim spomenicima, obeležen kosovskom, svetolazarevskom tradicijom.
Meštani Hrasna su već postigli da sopstvenim radom u Podgradinju podignu grobaljsku kapelu žrtvama ustaškog terora iz Drugog svetskog rata, kao i da građevinski obnove prostranu crkvenu kuću – školu.
Hram još uvek čeka svoju obnovu.
Miniranja nisu uništila pravoslavlje
U zadnjem ratu u BiH rimo-katolici su je dva puta minirali, zajedno sa srednjovjekovnim spomenicima pisanim ćirilicom i grobnicom sa kostima srpskog naroda poklanog i bačenog u jame od ruku hrvatskih ustaša na Vidovdan 1941.
Crkva je prvi put minirana 1992., a drugi put posle potpisanog Mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995. godine. Kraljica Irodijada tražila je glavu Svetog Jovana na srebrnom tanjiru, jer je svetac prekori za greh preljube. Srpski narod Gornjeg Hrasna prinese svoju krv i duhovnu glavu Svetog Jovana jer odbaci i prekori greh jeresi.
Ova tradicija je bila prisutna kod katoličkog stanovništva Balkana, gde je tetoviranje služilo za zaštitu žena od harema, a muškaraca od regrutacije u janjičare. Tetovirani Simboli su često bili povezani sa krstom. Iako se običaj uglavnom praktikovao među adolescentima, i danas ga je moguće videti kod starijih žena, kao trag drevnih običaja iz vremena Osmanskog carstva.
U krugu porodice i prijatelja dečaci su ugasili prvu svećicu na torti uz pomoć starijeg brata Konstantina, roditelji su u njihovu čast organizirali veselu proslavu.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.