Katedrala je završena 8. marta 1891. godine, nakon sedam godina gradnje.
Hram Svetog Vaskrsenja, takođe poznat kao Nikorai-do je glavni hram Japanske pravoslavne crkve, smešten u Čijodi, Tokijo, Japan.
Istorija
Arhiepiskop Ivan Dmitrijević Kasatkin (1836–1912), kasnije Sveti Nikolaj Japanski, bio je osnivač Japanske pravoslavne crkve, koji je posvetio svoj život poboljšanju odnosa između Japana i Rusije tokom Meiji perioda. On je izabrao lokaciju na brdu u Kandi Surugadai. Ova lokacija se uzdiže i pruža pogled na Carsku palatu, iako je danas sakrivena među brojnim visokim zgradama koje su izgrađene od 1960-ih godina.
Sveti Nikolaj je obišao Rusiju kako bi prikupio sredstva za izgradnju hrama. Građenje hrama planirao je dr. Mihail A. Ščurupov, dizajnirao ga je Josiah Conder, a izgradnju je vodio Nagasato Taisuke. Katedrala je završena 8. marta 1891. godine, nakon sedam godina gradnje. Prikazi njenog egzotičnog vizantijskog arhitektonskog stila i jedinstven zvuk njenog zvona često su se pojavljivali u literaturi i ilustracijama tog vremena.
EDU Vision / Alamy / Profimedia
Ulaz u crkvu
Originalna katedrala je ozbiljno oštećena tokom Velikog Kantou zemljotresa u septembru 1923. godine. Glavni zvonik je pao na kupolu, što je uzrokovalo njen krah i ozbiljna oštećenja hrama. Obnova katedrale postala je veliki zadatak za tadašnjeg arhiepiskopa, Sergija (Tikhomirova), koji je nasledio Svetog Nikolaja nakon njegove smrti 1912. godine.
Pošto Rusija više nije bila izvor finansiranja, arhiepiskop Sergije je morao da potraži sredstva unutar Japana. Značajnu pomoć u prikupljanju sredstava dali su brojni koncerti hora katedrale, kojim je rukovodio Viktor A. Pokrovski. Obnovljeni hram je ponovo osvećen 15. decembra 1929. godine, uz kraći zvonik, izmenjenu kupolu i manje ukrašen enterijer, prema dizajnu Okade Šiničira.
EDU Vision / Alamy / Profimedia
Ova lokacija se uzdiže i pruža pogled na Carsku palatu, iako je danas sakrivena među brojnim visokim zgradama koje su izgrađene kasnije
Uprkos oštećenjima prouzrokovanim zemljotresom iz 1923. godine, obnova je sačuvala važne originalne aspekte zgrade, kao i dodala nove aspekte od kulturnog značaja. Agencija za kulturna pitanja sprovela je istraživanje zgrade, a 21. juna 1962. godine, Nikorai-do je postao Nacionalno označeni važan kulturni spomenik.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.