Katedrala je završena 8. marta 1891. godine, nakon sedam godina gradnje.
Hram Svetog Vaskrsenja, takođe poznat kao Nikorai-do je glavni hram Japanske pravoslavne crkve, smešten u Čijodi, Tokijo, Japan.
Istorija
Arhiepiskop Ivan Dmitrijević Kasatkin (1836–1912), kasnije Sveti Nikolaj Japanski, bio je osnivač Japanske pravoslavne crkve, koji je posvetio svoj život poboljšanju odnosa između Japana i Rusije tokom Meiji perioda. On je izabrao lokaciju na brdu u Kandi Surugadai. Ova lokacija se uzdiže i pruža pogled na Carsku palatu, iako je danas sakrivena među brojnim visokim zgradama koje su izgrađene od 1960-ih godina.
Sveti Nikolaj je obišao Rusiju kako bi prikupio sredstva za izgradnju hrama. Građenje hrama planirao je dr. Mihail A. Ščurupov, dizajnirao ga je Josiah Conder, a izgradnju je vodio Nagasato Taisuke. Katedrala je završena 8. marta 1891. godine, nakon sedam godina gradnje. Prikazi njenog egzotičnog vizantijskog arhitektonskog stila i jedinstven zvuk njenog zvona često su se pojavljivali u literaturi i ilustracijama tog vremena.
EDU Vision / Alamy / Profimedia
Ulaz u crkvu
Originalna katedrala je ozbiljno oštećena tokom Velikog Kantou zemljotresa u septembru 1923. godine. Glavni zvonik je pao na kupolu, što je uzrokovalo njen krah i ozbiljna oštećenja hrama. Obnova katedrale postala je veliki zadatak za tadašnjeg arhiepiskopa, Sergija (Tikhomirova), koji je nasledio Svetog Nikolaja nakon njegove smrti 1912. godine.
Pošto Rusija više nije bila izvor finansiranja, arhiepiskop Sergije je morao da potraži sredstva unutar Japana. Značajnu pomoć u prikupljanju sredstava dali su brojni koncerti hora katedrale, kojim je rukovodio Viktor A. Pokrovski. Obnovljeni hram je ponovo osvećen 15. decembra 1929. godine, uz kraći zvonik, izmenjenu kupolu i manje ukrašen enterijer, prema dizajnu Okade Šiničira.
EDU Vision / Alamy / Profimedia
Ova lokacija se uzdiže i pruža pogled na Carsku palatu, iako je danas sakrivena među brojnim visokim zgradama koje su izgrađene kasnije
Uprkos oštećenjima prouzrokovanim zemljotresom iz 1923. godine, obnova je sačuvala važne originalne aspekte zgrade, kao i dodala nove aspekte od kulturnog značaja. Agencija za kulturna pitanja sprovela je istraživanje zgrade, a 21. juna 1962. godine, Nikorai-do je postao Nacionalno označeni važan kulturni spomenik.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Sveta Ksenija Petrogradska je, kroz svoj podvig jurodivosti i čudotvorstva, tajno doprinosila izgradnji crkve Smolenske majke Božije, noseći cigle noću, što su radnici otkrili tek kada su je zatekli pri tom činu, a njen dar prozorljivosti i čuda i dalje pomažu ljudima u nevolji.
U svečanoj atmosferi crkve Svetog Petra, beogradski nadbiskup i metropolit poručio vernicima da Vaskrs nije samo pobeda nad smrću, već i poziv da svako od nas postane hodočasnik nade.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
U tišini i molitvi Svete gore, bratstvo carske lavre sprema se za noć vaskrsenja – nove sveće se ukrašavaju, saborni hram prekriva se mirisnim cvećem, dok se hleb artos priprema za jutro koje donosi pobedu života nad smrću.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.