U vremenu kada je stres postao nezaobilazan deo svakodnevnog života, mudrost počivšeg vitovničkog monaha pruža jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako da postignemo unutrašnju ravnotežu i izlečenje kroz veru, post i ispovest.
U svetu koji je sve brži, a naši životi često obeleženi stresom i napetostima, mnogi traže izlaz iz emocionalnih i telesnih problema. Starac Tadej Vitovnički, duhovni otac i iscelitelj, ukazuje na dublje uzroke naših patnji, povezujući telesno zdravlje s duhovnim stanjem. Njegove reči, jednostavne i mudre, pružaju smernice kako da se oslobodimo ne samo telesnih nego i duhovnih bolesti.
„Onaj koji hoće da se leči od bolesti živaca ne treba da jede meso jer je ono štetno i kod osobe koja ga konzumira izaziva agresivnost. Mora da posti, da ispoveda svoje grehove, da redovno ide na svete liturgije i da se pričešćuje“, govorio je otac Tadej.
Printscreen/Youtube
Starac Tadej
Monah manastira Vitovnica, starac Tadej, bio je jedan od najcenjenijih duhovnih vođa u savremenoj Srbiji. Njegov život i učiteljstvo bili su posvećeni miru, molitvi i duhovnoj disciplini. Kroz svoje duhovno nasleđe, podučavao je vernike o značaju posta, ispovesti i pričešća kao temelja duhovnog zdravlja.
Verovao je da je duhovno isceljenje, a ne samo telesno, ključno za istinsku promenu i izlazak iz patnji, naglašavajući da je čovekov odnos prema Bogu i Njegovoj Crkvi ključni faktor u životnoj ravnoteži.
Mudrost starca Tadeja nas podseća da pravi lek za naše unutrašnje nemire nije u spoljnim lekovima, već u duhovnim praksama koje nas povezuju s Bogom. Post, ispovest, redovno prisustvovanje liturgijama i pričešće nisu samo obredi – oni su put isceljenja tela i duše. Pravoslavlje nas uči da istinsko zdravlje potiče iz unutrašnje harmonije, kroz veru i duhovnu odgovornost. Zato je neophodno da težimo toj ravnoteži kako bismo živeli u miru sa sobom, sa drugim ljudima i s Bogom.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Ova molitva je poziv na smirenje i pokajanje, kroz koje se predajemo Bogu i tražimo oprost, milost i snagu da nastavimo svojim putem sa čistim srcem i dušom.
Blaženopočivši poglavar SPC je govotio o značaju učešća u liturgiji i Svetoj tajni pričešća, kao jedinstvenom aspektu pravoslavlja koji nije prisutan u drugim religijama, te da vernik nema izgovor za izbegavanje crkvenog života.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.