Jedno je zavet celibata ili devičanstva, drugo je siromaštvo, a treće je zavet poslušnosti bratstvu.
Odnos savremenih ljudi prema monaštvu, posebno onih koji nisu crkveni, ponekad je protivrečan. Čovek smatra monahe besposličarima. Nasuprot tome, drugi misle da su monasi za života gotovo sveti. I jedno i drugo je, naravno, daleko od istine. Koja je onda prava razlika između monaha i mirjana?
Govoreći vrlo kratko – u tri zaveta koji se polažu pri monaškom postrigu. Jedno je zavet celibata ili devičanstva, drugo je siromaštvo, a treće je zavet poslušnosti bratstvu. Nećemo danas govoriti o tome kada i kako se tačno donose, već ćemo shvatiti koliko menjaju čovekov život, čineći mirjane i monahe ljudima koji na različite načine idu ka spasenju.
Zavet celibata ili devičanstva znači apsolutno odsustvo intimnog života i uopšte telesne čistote. Ali kako je to moguće ako Sam Hristos Gospod govori o celibatu: „ne može svako da primi ovu reč, nego kome je data... Ko može da udovolji, neka se smesti“ (Mt. 19,11-12)? To postaje moguće zahvaljujući zajedničkoj molitvi monaške bratije i neprestanom trudu monaha, kako duhovnom tako i telesnom. I, naravno, zbog činjenice da monasi, po pravilu, žive u manastirima i skitovima, gde je pristup osobama suprotnog pola veoma ograničen ili uopšte nemoguć.
A šta je sa mirjanima? Za njih je bračni život moguć isključivo u crkvenom braku. Svaki drugi intimni odnos, prema pravoslavnoj dogmi, je neprihvatljiv. Da, da, i za muškarce. Brak je, pak, osveštan tajnom venčanja i ne smatra se grehom – naprotiv, otvara mogućnost spasenja u brizi za supružnika, decu i susede uopšte.
Shutterstock
Monah na Svetoj gori
Zavet siromaštva obavezuje monaha da nema ličnih sredstava. Monah sa bratijom radi za dobro svog manastira, može da prima priloge – opet opštem manastiru „keš“ – ali nema i ne može da ima lični novac, lične stvari su samo neophodni minimum. Za razliku od utopijske ideje komunizma, ova ekonomska šema uspešno funkcioniše više od hiljadu i po godina.
Naravno, ima prosperitetnih manastira i ima prilično siromašnih – ali kako da znamo kako je Gospod pripremio nekoga da se spase? Rad na opšte dobro monaške zajednice je blagosloven, ali nikada ne treba da postane važniji od molitvenog rada.
Mirjani, pak, moraju da zarađuju i troše novac da bi živeli. Ali kako zaraditi, da ne grešiš? A kako raspodeliti zaradu – za hleb nasušni, za duhovne potrebe, za milostinju? To je uvek važan izbor i velika lična odgovornost za laika; monasi su pošteđeni rešavanja ovih pitanja.
Konačno, zavet poslušanja obavezuje svakog monaha da drugog od bratije smatra iznad sebe. To ne znači samovolju jednih nad drugima: postoji jerarhija gde svako vrši svoje poslušanje, i u kojoj je uvek odlučujuća reč igumana ili namesnika manastira.
shutterstock.com
Monah nema lični novac
Laici ne žive u strogo hijerarhijskom svetu gde poslušnost određuje sve. U njihovim životima ima mnogo više slobodne volje. U principu, ona – ova sloboda – ostvaruje se u svetonazorskom sistemu pravoslavnog čoveka. Međutim, ni ispovednik ne može kategorički da obavezuje svoje duhovno čedo da učini ili ne učini nešto. Može da savetuje, insistira, obraća pažnju – ali nema pravo da obaveže laika na poslušnost. Konačna odluka uvek ostaje na samoj osobi.
Sve druge razlike između monaštva i mirjana su sporedne. Monah, po pravilu, živi u manastiru – ali tamo žive i radnici mirjani, a monah, naprotiv, može da živi u svetu, služeći, na primer, kao sekretar episkopa ili rektor u gradu. ili seoska parohija. Monasi nose odežde – ali sveštenici laici, pa čak i klirici imaju svoje odežde – čteci, poroki, ipođakoni... Monasi posvećuju mnogo sati dnevno molitvi – ali znamo i mnoge primere kada su pravedni mirjani bili u gotovo neprekidnoj molitvi...
Ali glavno što treba reći na kraju jeste da je monaški put izuzetan. Ne u smislu da je bolje od ovozemaljskog, već u smislu da je daleko od toga da je za svakoga. Sama reč „monah“ potiče od grčkog „monos“: jedan. Ruska reč „monah“, nastala od staroslovenskog „in“, jedan, znači isto. Izbor monaškog puta je sudbina nekolicine. Kao što je već pomenuto, „Ko može da se smesti, neka se smesti“ (Mt. 19:12).
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.