Kada vas preplave ljutnja i frustracija, postoji način da ih preusmerite –- saznajte praktične savete koji će vam pomoći da sačuvate unutrašnju ravnotežu i harmoniju u odnosima.
Svi se ponekad naljutimo - dete nas nije poslušalo, neko nam je u autobusu rekao nešto grubo, automobil se pokvario u nezgodnom trenutku. U takvim trenucima lako je dozvoliti besu da nas preplavi, ali kako učiniti da ne povredimo ni sebe ni druge? Kako pronaći unutrašnji mir i ostati na putu hrišćanske ljubavi i smirenja?
Pravoslavna psihološkinja Ana Maslova ističe šest efikasnih načina da se izborimo sa besom, uz oslanjanje na mudrost pravoslavne vere i razumevanje ljudske psihe.
printskrin instagram
Psihološkinja Ana Maslova
1. Fizičke radnje
Bes je snažna energija koja zahteva pražnjenje. Umesto da ga potiskujemo, možemo ga usmeriti kroz fizičku aktivnost. Trčanje, čučnjevi, čišćenje kuće ili čak glasno pevanje mogu pomoći da izbacimo nakupljenu napetost. Ako ste sami, možete glasno viknuti ili baciti neki bezopasan predmet – sve to pomaže da se negativna energija oslobodi i telo opusti.
2. Pogled spolja
Kada nas obuzme bes, često smo previše uronjeni u sopstvene emocije. Pokušajte da se odmaknete i zamislite situaciju kao filmsku scenu. Ko su likovi, kakvu ulogu imate u tom filmu? A sada budite režiser – šta biste promenili u scenariju? Ova perspektiva može doneti objektivnost i pomoći vam da situaciju sagledate smirenije.
Shutterstock
Pokušajte da izdisaj traje duže od udisaja – ovakav ritam disanja umiruje nervni sistem
3. Odmorite se i dišite ispravno
Ako osećate da bes može prerasti u reči ili dela koja biste kasnije zažalili, najbolje je da se povučete i oslušnete sopstveno telo. Osetite kako stojite na nogama, kako dišete. Pokušajte da izdisaj traje duže od udisaja – ovakav ritam disanja umiruje nervni sistem i pomaže da se razbistri um.
4. Dijalog sa besom
Možda zvuči neobično, ali bes možemo sagledati kao zaseban entitet i pokušati da razgovaramo s njim. Zamislite njegov oblik, boju ili lik. Postavite mu pitanja: „Zašto si se pojavio?“, „Šta želiš da mi kažeš?“. Često ispod besa leže dublje emocije – bol, usamljenost, strah. Kada ih prepoznamo, možemo ih i izlečiti.
5. Razgovor sa bliskom osobom
Podeliti emocije sa nekim ko nas razume može imati isceliteljski efekat. Neko ko će nas saslušati, bez osuđivanja, pomoći će da rasteretimo svoje srce. Ako je bes usmeren ka određenoj osobi, pokušajte da razgovarate bez optužbi, koristeći rečenice poput: „Ljutim se kada...“ Ovaj način izražavanja pomaže da se konflikt reši umesto da se produbljuje.
shutterstock.com
Podeliti emocije sa bliskom osobom koja će vas razume, to može imati isceliteljski efekat
6. Prebacivanje pažnje
Kada bes ne prolazi, promenite fokus. Uronite u omiljenu knjigu, pogledajte inspirativan film ili se posvetite hobiju. Neprestano preživljavanje neprijatnog događaja u mislima samo pojačava negativne emocije, dok kreativne i inspirativne aktivnosti mogu preusmeriti energiju na nešto pozitivno.
Pravoslavna vera nas uči smirenju i praštanju, ali i tome da se sa svojim emocijama borimo na zdrav način. Ana Maslova svojim savetima pokazuje da je moguće obuzdati bes bez narušavanja unutrašnjeg mira, a time i očuvati ljubav prema bližnjima – onako kako nas vera i Hristova ljubav uče.
Šta vama pomaže kada se naljutite? Podelite svoje savete u komentarima!
Dimitrije Avdejev, kao pravoslavni hrišćanin i lekar sa 25 godina iskustva, smatra da mnogi psihički poremećaji potiču od grešnog načina života, odnosno od strasti i poroka koji duboko ukorenjuju dušu čoveka.
Mnogi veruju da razbijeno ogledalo donosi nesreću, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava istinu o ovom starom verovanju i savetuje šta da učinite ako vam se dogodi da ga slomite.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.