Videdo na kojem poslanica vladajuće partije Ajlin Keskin ljubi ruku predsedniku dok prima pomoć za dete, izazvao je podele u javnosti i otvorio debatu o granicama poštovanja, islamskom učenju, tradiciji i političkoj lojalnosti u savremenom društvu.
Incident, zabeležen kamerom, postao je tema broj jedan u turskim medijima i izazvao talas reakcija, kako među vernicima, tako i u celokupnom javnom mnenju. Snimak na kojem poslanica vladajuće stranke AKP, Ajlin Keskin, ljubi ruku predsedniku dok prima pomoć za svoje dete, podstakao je rasprave o značenju i simbolici tog čina u političkom i kulturnom kontekstu savremenog društva.
U islamskoj tradiciji, poštovanje prema učenim i starijim osobama duboko je ukorenjeno. Međutim, gestovi poput ljubljenja ruke nisu univerzalni niti propisani verskim učenjem. Za razliku od pravoslavlja, gde je uobičajeno celivanje ruke verskim liderima, islamska praksa naglašava jednostavnost i skromnost. Poslanik Muhamed, čiji primer muslimani slede, podučavao je da prava čast leži u pokornosti Bogu, a ne u spoljnim oblicima počasti ljudima.
Ono što u nekim zajednicama predstavlja kulturni izraz poštovanja, u drugima može izazvati pitanja o značenju takvog gesta, posebno u političkom kontekstu gde se granice između ličnog poštovanja i političke potčinjenosti često brišu.
Printscreen/YouTube/Halktv
Ovaj incident, obojen i verskim karakteristikama, otvorio je u Turskoj pitanje granice između kulturne tradicije i političkog simbolizma. Dok jedni branili čin kao izraz poštovanja duboko ukorenjen u turskoj tradiciji, drugi su ga kritikovali kao manifestaciju potčinjenosti.
- Islam uči da su svi ljudi jednaki pred Bogom. Ovaj čin, iako možda nenameran, šalje poruku koja nije u duhu vere i našeg društva - izjavio je jedan verski analitičar za lokalne medije.
Opozicija je iskoristila priliku da ukaže na, kako su naveli, „sluganstvo“ izabranih zvaničnika prema predsedniku. Kritike su posebno usmerene ka vladajućoj stranci, optužujući je za stvaranje atmosfere u kojoj se lična lojalnost stavlja iznad dužnosti prema narodu.
- U islamskoj tradiciji, lider je prvi među jednakima, a ne figura kojoj se pokorava - rekao je portparol opozicione partije, dodajući da ovakvi incidenti podrivaju principe jednakosti i slobode, koji bi trebalo da budu temelj modernog društva.
Printscreen/YouTube/Halktv
Na društvenim mrežama debate su se rasplamsale. Dok jedni smatraju da je čin preuveličan i nepravedno iskorišćen u političke svrhe, drugi su ga videli kao simbolički odraz problema dubljih od jednog incidenta.
- Turska je zemlja bogate tradicije, ali i moderne vizije. Ovakvi gestovi nas vraćaju korak unazad - napisao je jedan korisnik na Tviteru.
Incident u Turskoj otvara šire pitanje o tome kako tradicija, vera i politika oblikuju javni život. U vremenu kada se savremeni svet suočava s izazovima očuvanja identiteta i slobode, ovakvi događaji postaju povod za preispitivanje društvenih vrednosti i uloge lidera.
U islamskoj tradiciji, gestovi poštovanja prema verskim ili političkim liderima treba da budu lišeni preterivanja, vođeni skromnošću i duhovnim idealima. Da li će ovaj slučaj doprineti dubljem razumevanju tih vrednosti ili ostati još jedan povod za političke sukobe, ostaje da se vidi.
Sve učestalija zastupljenost tradicionalnih imena u velikim svetskim gradovima oslikava promene u demografskoj slici i rast kulturne raznolikosti u urbanim sredinama.
O abdestu kao jednom od vidova ibadeta (izvršavanje propisa od Boga), postoje brojne naučne studije i istraživanja kao i dokazi naučni koji ukazuju i potvrđuju njegovu učinkovitost i pozitivno delovanje na telo i duh čoveka.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Privedeni Viktorija i Igor tvrdili su da nisu znali da je takav čin zabranjen u nekadašnjoj hrišćanskoj svetinji, dok turske vlasti proveravaju okolnosti događaja i odlučuju o eventualnim daljim merama.
Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.