U vremenu kada jesen obasjava zlatnim tonovima, ovaj praznik donosi sa sobom ne samo blagodati prirode, već i duboko zajedništvo među ljudima, podsećajući Jevreje na njihove korene, zahvalnost i vrednost zajedničkog slavlja.
Kada se jesen slegne i svet obasjaju zlatni tonovi, Jevreji širom sveta okupljaju se da proslave Sukot, Praznik šatora. Ovaj divni praznik donosi sa sobom miris plodova zemlje i zvuke zajedničkog smeha, stvarajući tako toplu atmosferu zajedništva. Sukot nas podseća na korene, tradiciju i neprocenjivu vrednost zahvalnosti, kao i na blagoslove koje smo primili tokom godine.
Shutterstock
Na Sukot se praktikuje uzimanje četvorke, sastavljene od palmine grane, mirisnih biljaka i vrbovih grana, uz voće etrog
Kada se slavi Sukot?
Sukot se slavi 15. dana hebrejskog meseca Tishrei, što obično pada u septembru ili oktobru po gregorijanskom kalendaru. Godine 2024. Sukot počinje u večernjim satima 16. oktobra i traje do 23. oktobra. Sam praznik traje sedam dana, a dodatni dan, poznat kao Šmini Aceret, slavi se kao osmi dan zahvalnosti. Ovo vreme donosi posebnu radost i zajedništvo, kada se porodice okupljaju i dele obroke, osnažujući veze ljubavi i podrške.
JOHN WESSELS / AFP / Profimedia
Palmine grane, kao i ostala obeležja ćetvorke, nabavljaju se na pijacama uoči Sukota
Značaj Sukota
Sukot se slavi u spomen na četrdesetogodišnje putovanje Jevreja kroz pustinju, nakon što su oslobođeni iz egipatskog ropstva. Tokom ovog perioda, Jevreji su živeli u privremenim šatorima, poznatim kao sukot, od kojih i ime praznika potiče. Sukot simbolizuje zahvalnost za plodove zemlje, ali i podseća na prolaznost života i Božju zaštitu. U ovoj tradiciji, svaka godina donosi novu žetvu, a Sukot je vreme kada se zahvaljuje za plodove koje je zemlja pružila.
Shutterstock
Šator je jedan od najvažnijih simbola Sukota
Simbolika i običaji
Jedan od najvažnijih običaja Sukota jeste izgradnja šatora, suka, koji se postavlja na otvorenom. Ovaj šator simbolizuje privremenost i jednostavnost, podsećajući nas na život naših predaka. Tradicija nalaže da se u šatoru jede, a neki čak i spavaju, kako bi se osetila bliskost s prirodom i sa Bogom. Unutrašnjost šatora ukrašava se plodovima, cvećem i drugim prirodnim materijalima, stvarajući tako ambijent zahvalnosti i radosti.
Osim toga, na Sukotu se praktikuje uzimanje četvorke, sastavljene od palmine grane (lulav), mirisnih biljaka (hadassim) i vrbovih grana (aravot), uz voće etrog. Etrog je vrsta citrusa koja se izdvaja svojom zlatnom bojom i karakterističnom aromom, simbolizujući plodnost i bogatstvo. Palmina grana koja se koristi za lulav treba biti sveža i zelena, simbolizujući život i vitalnost. Tokom praznika, Jevreji se okupljaju u zajedničkim molitvama, izražavajući tako zajedništvo i zahvalnost Bogu.
Menahem KAHANA / AFP / Profimedia
Vernici s palminim granama u rukama posvećeni su posebnoj molitvi na ovaj jevrejski praznik
Sukot je više od praznika; to je vreme introspekcije, zahvalnosti i proslavljanja zajedništva. Kroz bogate običaje i simboliku, ovaj praznik nas podseća na važnost zahvalnosti, obnavljanja i povezanosti sa našim korenima. Dok se okupimo u sukotima, neka nas ova tradicija inspiriše da cenimo plodove naše zemlje i blagodati života, podsećajući nas na večnu vezu koju imamo s prirodom i jedni s drugima.
Jevrejski običaj kaparot, karakterističan za ortodoksne pripadnike ove verske zajednice, postao je predmet kontraverze u savremenom društvu, izazivajući debatu među vernicima i aktivistima za prava životinja.
U čestitki povodom Roš Hašane, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao na zajedničke napore pravoslavnih i jevrejskih zajednica za bolju budućnost.
Usred ratnih dešavanja, kolone duhovne tragalice okupljaju se u ukrajinskom gradu Umanu, da odaju počast osnivaču hasidskog pokreta i proslave jedan od najvažnijih jevrejskih praznika — Roš Hašanu.
U periodu između Roš hašane i Jom kipura, jevrejska zajednica širom sveta posvećuje vreme postu, molitvama i duhovnoj obnovi. Jom kipur, koji se ove godine obeležava 11. i 12. oktobra, predstavlja vrhunac pokajanja, kada vernici tragaju za oproštajem i mirom.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
Tel Aviv se suočava sa talasom protesta protiv obaveznog služenja vojnog roka, što je dodatno naglasilo duboke ideološke razlike između haredijskih Jevreja i cionističkih pripadnika zajednice, dok se narod Izraela suočava sa sve većim unutrašnjim tenzijama.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.