U vremenu kada jesen obasjava zlatnim tonovima, ovaj praznik donosi sa sobom ne samo blagodati prirode, već i duboko zajedništvo među ljudima, podsećajući Jevreje na njihove korene, zahvalnost i vrednost zajedničkog slavlja.
Kada se jesen slegne i svet obasjaju zlatni tonovi, Jevreji širom sveta okupljaju se da proslave Sukot, Praznik šatora. Ovaj divni praznik donosi sa sobom miris plodova zemlje i zvuke zajedničkog smeha, stvarajući tako toplu atmosferu zajedništva. Sukot nas podseća na korene, tradiciju i neprocenjivu vrednost zahvalnosti, kao i na blagoslove koje smo primili tokom godine.
Shutterstock
Na Sukot se praktikuje uzimanje četvorke, sastavljene od palmine grane, mirisnih biljaka i vrbovih grana, uz voće etrog
Kada se slavi Sukot?
Sukot se slavi 15. dana hebrejskog meseca Tishrei, što obično pada u septembru ili oktobru po gregorijanskom kalendaru. Godine 2024. Sukot počinje u večernjim satima 16. oktobra i traje do 23. oktobra. Sam praznik traje sedam dana, a dodatni dan, poznat kao Šmini Aceret, slavi se kao osmi dan zahvalnosti. Ovo vreme donosi posebnu radost i zajedništvo, kada se porodice okupljaju i dele obroke, osnažujući veze ljubavi i podrške.
JOHN WESSELS / AFP / Profimedia
Palmine grane, kao i ostala obeležja ćetvorke, nabavljaju se na pijacama uoči Sukota
Značaj Sukota
Sukot se slavi u spomen na četrdesetogodišnje putovanje Jevreja kroz pustinju, nakon što su oslobođeni iz egipatskog ropstva. Tokom ovog perioda, Jevreji su živeli u privremenim šatorima, poznatim kao sukot, od kojih i ime praznika potiče. Sukot simbolizuje zahvalnost za plodove zemlje, ali i podseća na prolaznost života i Božju zaštitu. U ovoj tradiciji, svaka godina donosi novu žetvu, a Sukot je vreme kada se zahvaljuje za plodove koje je zemlja pružila.
Shutterstock
Šator je jedan od najvažnijih simbola Sukota
Simbolika i običaji
Jedan od najvažnijih običaja Sukota jeste izgradnja šatora, suka, koji se postavlja na otvorenom. Ovaj šator simbolizuje privremenost i jednostavnost, podsećajući nas na život naših predaka. Tradicija nalaže da se u šatoru jede, a neki čak i spavaju, kako bi se osetila bliskost s prirodom i sa Bogom. Unutrašnjost šatora ukrašava se plodovima, cvećem i drugim prirodnim materijalima, stvarajući tako ambijent zahvalnosti i radosti.
Osim toga, na Sukotu se praktikuje uzimanje četvorke, sastavljene od palmine grane (lulav), mirisnih biljaka (hadassim) i vrbovih grana (aravot), uz voće etrog. Etrog je vrsta citrusa koja se izdvaja svojom zlatnom bojom i karakterističnom aromom, simbolizujući plodnost i bogatstvo. Palmina grana koja se koristi za lulav treba biti sveža i zelena, simbolizujući život i vitalnost. Tokom praznika, Jevreji se okupljaju u zajedničkim molitvama, izražavajući tako zajedništvo i zahvalnost Bogu.
Menahem KAHANA / AFP / Profimedia
Vernici s palminim granama u rukama posvećeni su posebnoj molitvi na ovaj jevrejski praznik
Sukot je više od praznika; to je vreme introspekcije, zahvalnosti i proslavljanja zajedništva. Kroz bogate običaje i simboliku, ovaj praznik nas podseća na važnost zahvalnosti, obnavljanja i povezanosti sa našim korenima. Dok se okupimo u sukotima, neka nas ova tradicija inspiriše da cenimo plodove naše zemlje i blagodati života, podsećajući nas na večnu vezu koju imamo s prirodom i jedni s drugima.
Jevrejski običaj kaparot, karakterističan za ortodoksne pripadnike ove verske zajednice, postao je predmet kontraverze u savremenom društvu, izazivajući debatu među vernicima i aktivistima za prava životinja.
U čestitki povodom Roš Hašane, poglavar Srpske pravoslavne crkve je pozvao na zajedničke napore pravoslavnih i jevrejskih zajednica za bolju budućnost.
Usred ratnih dešavanja, kolone duhovne tragalice okupljaju se u ukrajinskom gradu Umanu, da odaju počast osnivaču hasidskog pokreta i proslave jedan od najvažnijih jevrejskih praznika — Roš Hašanu.
U periodu između Roš hašane i Jom kipura, jevrejska zajednica širom sveta posvećuje vreme postu, molitvama i duhovnoj obnovi. Jom kipur, koji se ove godine obeležava 11. i 12. oktobra, predstavlja vrhunac pokajanja, kada vernici tragaju za oproštajem i mirom.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaja Sveti Evmenije Gortinski. Katolička crkva slavi Svetog Josifa Kupertinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Hapšenje trojice mladića zbog izbegavanja vojnog roka zapalilo je mase u Svetoj zemlji, produbljujući opasni raskol između države i Haredi zajednice i preteći političkom haosu u Izraelu.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.