NIČIM BOGA NEĆETE OBRADOVATI KAO OVIM POSTUPKOM! Sveti Nikolaj je govorio da se tad više raduje i od majke kad vidi sina "popravljenog"!
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Nikite Ispovednika.
On je svetac koji se u ranoj mladosti odrekao sveta i upustio se na monaški podvig.
Nikita Halkedonski je rođen u Vitiniji, u gradu Kesariji. Otac njegov Filaret je ostavio svoju suprugu i zamonašio se, te je Nikita ostao kod svoje babe, očeve majke. Pošto je odrastao i školovao se, otišao je u manastir Midikijski, gde ga je iguman Nikifor postrigao za monaha, a posle sedam godina podvizavanja rukopoložio ga je patrijarh Tarasije za jeromonaha.
Po smrti Nikifora i Nikitinog druga Atanasija, bratstvo je izabralo Nikitu, i preko njegove volje, za igumana.
Sveti Nikita je bio primer života i podviga bratiji dug niz godina. Ali, kad se zacario Lav V Jermenin, posle carice Irine i careva Nikifora i Mihaila, ikonoborska jeres je obnovljena. Car je zbacio patrijarha Nikifora i poslao ga na zatočenje, a na njegovo mesto postavio jeretika Teodota Kasitera.
Nikita je zatvoren i mučen, ali je ostao veran pravoslavlju. Premeštan je iz tamnice u tamnicu, i mučen glađu i žeđu, mrazom, znojem i poruganjem. Naročito mu je dosađivao neki Nikola s podsmehom i porugom.
Međutim, hrišćani veruju da se jedne noći javio Nikoli njegov umrli otac na snu i prekorno mu rekao: "Odstupi od sluge Božjega!" I od toga časa Nikola se pokajao, te ne samo da nije dosađivao ovom svetitelju nego je i druge odvraćao da mu ne dosađuju.
Kada je Lav Jermenin poginuo, carstvo je preuzeo car Mihail Valvos, koji je oslobodio sve pravoslavne stradalnike. Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu na svemu, proveo svoje poslednje dane.
Hrišćani veruju da je stvorio mnoga čudesa molitvom za vreme života. Kada je umro, preneli su mu telo u njegov manastir. I pri tom sprovodu, mnogi bolesnici koji su dotakli telo njegovo, biše isceljeni. Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Umro je 824. godine.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Oproštaj leći dušu.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Dalmat je zajedno sa sinom jedincem Faustom, otišao u manastir kod starca Isakija.
Mnoga iscelenja bolesnika dogodila su se toga dana od moštiju Svetog Stefana.
Od tada sveštenik prima brojna svedočanstva o fizičkom i duhovnom isceljenju zajvaljujući Svetom Šarbelu.
Najveći broj vernika nalazi se u Indoneziji - oko 240 miliona (podatak iz 2020. godine).
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Koliko katolika zna značenje dominikanskog psa?
Ruski predsednik zatražio je da se Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi pod Moskovskom patrijaršijom obezbedi zaštita i da ruski jezik dobije zvanični status. Spor više nije samo politički – prerasta u borbu za duhovni i nacionalni identitet.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od Davidovih psalama do pop i rok hitova savremenog doba, od manastirskih fresaka do filmskih ostvarenja – umetnost kroz vekove nastoji da nam prenese Božiju reč.