NIČIM BOGA NEĆETE OBRADOVATI KAO OVIM POSTUPKOM! Sveti Nikolaj je govorio da se tad više raduje i od majke kad vidi sina "popravljenog"!
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Nikite Ispovednika.
On je svetac koji se u ranoj mladosti odrekao sveta i upustio se na monaški podvig.
Nikita Halkedonski je rođen u Vitiniji, u gradu Kesariji. Otac njegov Filaret je ostavio svoju suprugu i zamonašio se, te je Nikita ostao kod svoje babe, očeve majke. Pošto je odrastao i školovao se, otišao je u manastir Midikijski, gde ga je iguman Nikifor postrigao za monaha, a posle sedam godina podvizavanja rukopoložio ga je patrijarh Tarasije za jeromonaha.
Po smrti Nikifora i Nikitinog druga Atanasija, bratstvo je izabralo Nikitu, i preko njegove volje, za igumana.
Sveti Nikita je bio primer života i podviga bratiji dug niz godina. Ali, kad se zacario Lav V Jermenin, posle carice Irine i careva Nikifora i Mihaila, ikonoborska jeres je obnovljena. Car je zbacio patrijarha Nikifora i poslao ga na zatočenje, a na njegovo mesto postavio jeretika Teodota Kasitera.
Nikita je zatvoren i mučen, ali je ostao veran pravoslavlju. Premeštan je iz tamnice u tamnicu, i mučen glađu i žeđu, mrazom, znojem i poruganjem. Naročito mu je dosađivao neki Nikola s podsmehom i porugom.
Međutim, hrišćani veruju da se jedne noći javio Nikoli njegov umrli otac na snu i prekorno mu rekao: "Odstupi od sluge Božjega!" I od toga časa Nikola se pokajao, te ne samo da nije dosađivao ovom svetitelju nego je i druge odvraćao da mu ne dosađuju.
Kada je Lav Jermenin poginuo, carstvo je preuzeo car Mihail Valvos, koji je oslobodio sve pravoslavne stradalnike. Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu na svemu, proveo svoje poslednje dane.
Hrišćani veruju da je stvorio mnoga čudesa molitvom za vreme života. Kada je umro, preneli su mu telo u njegov manastir. I pri tom sprovodu, mnogi bolesnici koji su dotakli telo njegovo, biše isceljeni. Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Umro je 824. godine.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Oproštaj leći dušu.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jakova Zevedejevog po starom i Svetu mučenicu Glikeriju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Djevice Marije Fatimske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Telo Svetog Jakova je posle pogubljenja preneto u Španiju, a na njegovom grobu i dan danas se dešavaju čudesna isceljenja.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U svakodnevnom životu mnogi su iskusili da ih nisu povredili otvoreni neprijatelji, već oni koji su se predstavljali kao prijatelji.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.