NIČIM BOGA NEĆETE OBRADOVATI KAO OVIM POSTUPKOM! Sveti Nikolaj je govorio da se tad više raduje i od majke kad vidi sina "popravljenog"!
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Nikite Ispovednika.
On je svetac koji se u ranoj mladosti odrekao sveta i upustio se na monaški podvig.
Nikita Halkedonski je rođen u Vitiniji, u gradu Kesariji. Otac njegov Filaret je ostavio svoju suprugu i zamonašio se, te je Nikita ostao kod svoje babe, očeve majke. Pošto je odrastao i školovao se, otišao je u manastir Midikijski, gde ga je iguman Nikifor postrigao za monaha, a posle sedam godina podvizavanja rukopoložio ga je patrijarh Tarasije za jeromonaha.
Po smrti Nikifora i Nikitinog druga Atanasija, bratstvo je izabralo Nikitu, i preko njegove volje, za igumana.
Sveti Nikita je bio primer života i podviga bratiji dug niz godina. Ali, kad se zacario Lav V Jermenin, posle carice Irine i careva Nikifora i Mihaila, ikonoborska jeres je obnovljena. Car je zbacio patrijarha Nikifora i poslao ga na zatočenje, a na njegovo mesto postavio jeretika Teodota Kasitera.
Nikita je zatvoren i mučen, ali je ostao veran pravoslavlju. Premeštan je iz tamnice u tamnicu, i mučen glađu i žeđu, mrazom, znojem i poruganjem. Naročito mu je dosađivao neki Nikola s podsmehom i porugom.
Međutim, hrišćani veruju da se jedne noći javio Nikoli njegov umrli otac na snu i prekorno mu rekao: "Odstupi od sluge Božjega!" I od toga časa Nikola se pokajao, te ne samo da nije dosađivao ovom svetitelju nego je i druge odvraćao da mu ne dosađuju.
Kada je Lav Jermenin poginuo, carstvo je preuzeo car Mihail Valvos, koji je oslobodio sve pravoslavne stradalnike. Nikita se povukao u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde je u molitvi i blagodarenju Bogu na svemu, proveo svoje poslednje dane.
Hrišćani veruju da je stvorio mnoga čudesa molitvom za vreme života. Kada je umro, preneli su mu telo u njegov manastir. I pri tom sprovodu, mnogi bolesnici koji su dotakli telo njegovo, biše isceljeni. Mošti su mu položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i njegovog druga Atanasija.
Umro je 824. godine.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Oproštaj leći dušu.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Na molbu tri znamenite Srpkinje – kneginje Milice, despotice Jefimije i princeze Olivere, koja je bila Bajazitova žena – mošti su prenete u Srbiju.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Vera nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno.
Dok milioni širom sveta tragaju za životom izvan Zemlje, jerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava da "vanzemaljska vera" nije nauka – već nova duhovna zamka savremenog čoveka.
Slojevi piletine, jaja i šargarepe premazani majonezom čine ovu tortu savršenim predjelom za krsnu slavu, uz kreativni dekor po želji domaćice.